Arhiv tekstova
Jednostavan svijet
Knjiga na hrvatskom kiosku izazvala je mnoge kontraverze. Čule su se jadikovke malih izdavača i lijenih urednika, nedoumice nostalgičara za antikvarijatima te odmjerena distanciranost velikih izdavačkih kuća. Bilo kako bilo, postalo je uobičajeno na kioscima uz dnevne novine vidjeti DVD-filmove, CD-e s glazbom te ukoričene klasike hrvatske i svjetske književnosti, rječnike, atlase, leksikone pa čak i enciklopedije. Knjiga do Hrvata sad sve češće dolazi kroz prozorčić kioska. Nije poznato troše li Hrvati više na knjige nego prethodnih godina, no vjerojatno se puno više čita. Ili se barem puno više počne čitati. A čitat će još više nastavi li »Jutarnji list« izdavati knjige u biblioteci Premijera.
PREMIJERA: U biblioteci Premijera »Jutarnjega lista« objavljuju se nova djela afirmiranih hrvatskih književnika. Čast je imao biti prvi Miljenko Jergović s romanom »Gloria in excelsis« (Zagreb, 2005., 364. stranice), no, nije fraza, ali urednički tim biblioteke Premijera (urednik Ivica Buljan, grafički urednik Halid Malla, dizajener naslovnice Zoran Birman te lektorica Ana Bogišić) je jamačno počašćen što je ovaj vrsni roman Miljenko Jergović objavio baš kod njih.
TRI PRIČE: U knjizi »Gloria in excelsis« tri pripovjedača su ispričala priče. Fra Marijan je ljetopisac franjevačkoga samostana svete Katarine u Kreševu od Uskrsa 1765. godine do svibnja 1768. godine, Željko Ćurlinaje pilot britanskoga ratnog zrakoplovstva koji je bombardirao Sarajevo u travnju 1945. godine i koji je četiri mjeseca proveo u Zagrebu te Šimun Paškvan, ključar skloništa u Sarajevu koji je poginuo u tom bombardiranju. Manirom plemenitog pripovjedača, Jergović, vješti iluzionist, nam je donio bezbroj likova ne zamarajući se opisima društvene i ratne stvarnosti; valjda podrazumijeva da odlično razumijemo kada zbog okolnosti susjed postane ubojica – Jergovića zanimaju sudbine i ideje koje nose njegovi junaci.
STILIST I POL: Jergović je velemajstor pisane riječi. Sreća je što nije usamljen u toj službi, a nesreća je njegova što je Hrvat iz Bosne pa ga neprestano uspoređuju s Andrićem, Ivom, premda bi Jergovića zapravo trebalo mjeriti s jednim drugim Andrićem, Stankom, Slavoncem. Dok je bio mlad (a rođen je u Sarajevu 1966. godine) jamačno mu je godilo da ga uspoređuju s Ivom Andrićem, no sada je to već izlizano, a moguće, i izlišno. Danas je Jergović čangrizavi novinar i zreli pripovjedač. Razbacao se posvuda, no svejedno piše li knjižurinu od 600 stranica (jedne je godine izdao knjigu od 700 stranica, a naredne nešto tanju) ili koju kratku prozu ili prikaz najnovijeg falšanja Mate Miše Kovača, Jergović ozbiljno vara svoga čitatelja. Na primjer, kada opisuje liječenje od mamurluka, manirom vrsnoga autoriteta stavlja u usta nekog Jose Ličanina recept za liječenje – rasol i janjeća čorba na kiselo. Pa nastavlja taj njegov Joso da su radi janjeće čorbe kod njegove »tetke Mande u Gospiću, prije rata (onog, od 1941. do 1945.) ustajali mrtvi iz groba da je probaju, i nije im poslije bilo teško nazad u zemlju. Šta bi im još od života trebalo nakon što pokusaju Mandinu čorbu.«
Daleko bi nas odvelo prepričavanje stilskih bravura, nježnih i naturalističkih bisera, svaki je redak izvrstan, svaka rečenica dotjerana. Likovi su stvarni, jednostavni, prostodušni. Povijesne situacije i stvarne osobe su tu da se kroz njih ispriča priča te da budu arhetipovi, ili dobra ili zla ili zbunjenosti.
PREVARA: Opako me prevario Milorad Pavić navodeći neke detalje o Hazarima, no podlegao sam zavodničkoj priči Miljenka Jergovića, osobito onoj koju je rukom ispisao fra Marijan, ljetopisca samostana svete Katarine u Kreševu. Dok sam otkrio prevarantske namjere i nelogičnosti u Pavićevoj priči, Jergovića neću provjeravati. Poznajem sijaset likova koje je spomenuo, ili barem mislim da poznajem djelatnost tih franjevaca – no Jergović prijateljuje s njima. Ne znam je li Stepinac služio misu u praznoj crkvi, ne znam jesu li britanski avioni ostali nakon svršetaka rada u Zagrebu kao pomoć jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu, ali kada to Jergović napiše zvuči uvjerljivo. Neću provjeravati dimenzije samostana u Kreševu niti tragati za ukazanjima duhova i šejtana u Kreševu i okolici. Ako me je i slagao, neka mu. Priznajem mu pobjedu. Takvim vrsnim lažljivcima mjesto je u Stockholmu. Neće bit Ivo jedini Hrvat koji je tamo dobio nagradu.
g
