Arhiv tekstova
O djelu Balinta Vujkova
Novi broj časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni« broj 3-4. za 2005. donosi tematski blok o djelu subotičkog književnika Balinta Vujkova (1912.-1987.). U novom »Klasju« objavljen je izbor pripovijetki iz knjige Balinta Vujkova koja će biti tiskana do kraja godine, a ovaj tematski blok sadrži još i radove o djelu Vujkova koje su napisali Lazar Merković i Milovan Miković. Redakcija časopisa koju čine Lazar Merković, Milovan Miković, Petko Vojnić Purčar i Stipan Stantić nastavlja s praksom predstavljanja hrvatskog književnog pisma u Podunavlju, a uz uspostavu dubljeg uvida u pisanu prošlost, književna produkcija »Klasja« omogućuje čitateljima i uvid u aktualnu književnu praksu.
Tako se u ovome broju klasja mogu pročitati radovi Sanje Vulić i Nevenke Nekić koji su pročitani 20. lipnja u Palači Matice hrvatske u Zagrebu prilikom promocije djela suvremenog subotičkog književnika Lazara Franciškovića, kao i tematski radovi koji su izloženi na prošlogodišnjoj 52. Koloniji književnika u Kanjiži, autora Jasne Melvinger, Petka Vojnića Purčara, Milovana Mikovića i Zvonka Sarića. Novi broj »Klasja« donosi još i poeziju Remiđe Sošića, Roberta G. Tillyja i Dejana Ušumovića, kao i kratke priče Milivoja Prćića i Jasne Ivančić, dok o povijesti Hrvata Dalmatina i Bunjevaca u Segedinu piše Đuro Vidmarović, a o obilježavanju tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Subotici piše Stevan Mačković. Prikaz slikarskog stvaralaštva Cilike Dulić Kasibe, čijim slikama je veoma efektno ilustrirana omotnica časopisa, napisala je povjesničarka umjetnosti Olga Šram.
SAKUPLJAČ HRVATSKOGA NARODNOG PROZNOG BLAGA: »Trebalo je gotovo trideset i četiri godine da se i u Zagrebu progovori o kultnoj knjizi ‘Cvjetovi mećave’, te o liku i djelu njenoga tvorca – Balintu Vujkovu. Rođen je 26. svibnja 1912., a preminuo je 23. travnja 1987. godine. Bio je pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac bajki, fantastičnih priča, dramatičar, publicist, strasni polemičar, urednik, glavni ili odgovorni urednik više književnih časopisa, novina, narodnih kalendara i drugih prigodnih publikacija, kulturni djelatnik šireg opsega, pravnik, utemeljivač uzorne službe pravne pomoći, odvjetnik, sudac Okružnog suda u Subotici, a nadasve – neumorni pregalac, sakupljač, obrađivač i komentator hrvatskog narodnog proznog blaga«, piše Lazar Merković u tekstu »Otkrivao cvijeće u mećavi« o djelu Balinta Vujkova, navodeći da Vujkov 1933. godine pokreće omladinski književni časopis »Bunjevačko kolo«, potom uređuje »Stvaranje«, a nakon Drugoga svjetskog rata »Njivu« (1947.), dok je 1970-72. član Uredništva subotičkog književnog časopisa »Rukovet«.
Merković navodi i da je Balint Vujkov s Franjom Bašićem i Blaškom Vojnićem Hajdukom objavio 1935. godine knjigu lirskih pjesama »Pupoljci«, također, zbirke crtica novela i pripovijesti »Bać Boda ide na izbore« (1945.), »Dva borca« (1946.) i zbirku »Prašina po dugama« (1971.), a roman »Hajka po zatvorenom krugu« koji je objavljivao u nastavcima u »Hrvatskoj riječi« zabranjen je zbog »nepodobnog, antidijalektičkog naslova«. Balint Vujkov objavio je nadalje fantastične pripovijesti »Cviće i kamen« (1938.) i djelo »Bajka o mravljem caru« (1953.), a Lazar Merković napominje kako se danas posve izvjesnim čini kao da su navedena djela pisana u predasima pri objavljivanju hrvatskog narodnog blaga i navodi da je na toj razini opus Vujkova zaista čudesan: »Za pedeset i sedam godina intenzivnog stvaralačkog rada sakupio je i obradio gotovo tisuću i sedam stotina hrvatskih narodnih pripovjedaka, među njima najviše iz zavičaja – bunjevačkih«.
POTVRDA ŽIVOTA: Milovan Miković u tekstu »Palimpsestni govor u djelima Balinta Vujkova« piše da je svaka pripovijest što ju je zabilježio Balint Vujkov iz nepreglednog mnoštva ispripovijedanog, postala potvrda života. »Eros i Thanatos ne prestaju se sukobljavati u njima. Upornost i razboritost, tuga i veselje, ponos i ljepota, dobro i zlo, moralno i etično liježu i ustaju ondje podizani ljudskim nagonom i umom, bijedom i slabošću, bolešću, pohlepom i strastima, razbojstvom i nesrećama, s niskošću, izdajom i ljubavlju. Sve odiše skladom prirodnog reda stvari, težinom tragičnog i neopisivošću ushićenja, tamom i bljeskom – u isti mah. Posebno mjesto u Vujkovljevu opusu pripada bajkama, one su utoliko važne, jer je u 20. stoljeću poraslo zanimanje za njihov smisao, simboliku i značenje, i još traje, budući da značenja bajki i ostalih pripovjednih vrsta nisu dana jednom zauvijek«, piše među ostalim Miković o djelu Balinta Vujkova, zaključujući na koncu teksta: »Sakupljačkim radom, svakom riječju što ju je zabilježio, pa tako i knjigom ‘Cvjetovi mećave’, pokazao nam je da nikakvi regionalizmi – i svejedno je kako ih nazivamo; bačka bunjevačko-šokačka, gradišćanska ili dubrovačka književnost – ne mogu opstojati kao nekakva zasebna, iznutra oblikovana i uvjetovana regionalna književnost, već samo kao cjelina hrvatske književnosti«. Z. S.
