Arhiv tekstova
Rijeke, ljudi i ptice
Ni Dunav, a osobito Drava, ne teku oduvijek, osobito ne ovim koritima. Dravsko se korito ustalilo prije desetak tisuća godina (ukrotili su ga tek u 20. stoljeću izgradnjom mnogih nasipa) dok je Dunav stariji, snažniji i puno dublji. Da Dunav nekim čudom presuši, Drava bi strmoglavce padala u dunavsko korito i pravila visok slap. Dunav, poznato je, nema izvor već je spoj dvaju švarcvaldskih rijeka, koje su, svaka za sebe, duge oko 50 kilometara; jedna malo kraća, druga malo dulja. I dok pokupi golem dio europskih voda i proteče kroz desetak država, ili ih ovlaš dotakne (na Dunavu su prijestolnice čak četiri države – njihovi nazivi počinju istim slovom; Beč, Bratislava, Budimpešta, Beograd), vode Dunava teku u Crnom moru još 24 sata. Struja je Dunava toliko snažna da još desetke kilometara od ušća nema miješanja dunavske vode s vodom Crnoga mora – riječne ribe koje plivaju u Dunavu sasvim se dobro osjećaju i u Crnom moru. Nije na odmet ponoviti da su Grci ušće Dunava držali mjestom ulaska u Had, a u kršćanskoj je srednjovjekovnoj mitologiji izvor Dunava jedno od sigurnih rajskih mjesta; Raj su, znamo, oplahivale četiri rijeke – jedna od njih je Dunav. I ništa lakše nego dospjeti u Pakao; dovoljno je leći u Dunav, no da bi se stiglo do Raja, dosjetio se jedan pisac, treba plivati uzvodno.
Drava izvire u Italiji i premda se o njoj ne može ispričati tako životopisna priča kao o Dunavu, ona je stanovnike njenih obala oduvijek darivala obiljem biljnog i životinjskoga svijeta. Od kad proteče Alpe i spusti se u Panonsku nizinu, obale Drave pune su divljači u ritskim šumama koje prate Dravu te pticama koje se u milijunima primjeraka gnijezde uz njene obale. Kada je zlato postalo važno, porasla je i važnost Drave (i danas se između Koprivnice i Đurđevca zlato ispire u Dravi) i uskoro su zbog gospodarenja obala Drave i izgradnje obrambenog sustava na obali Dunava zaratili Rimljani i Kelti.
Dok je Drava oduvijek Drava, to jest, od kada su je tako nazvali Kelti, Dunav mijenja i ime i spol u ovisnosti tko njime gospodari. Rimljani su Dunav južno od ušća Save neko vrijeme zvali Ister, po grčkom nazivu, a od izvora do Singidunuma zvali su ga keltskim imenom, Dunav. Dunav je u latinskome jeziku muškoga roda, u njemačkom ima feminasti član Die Donau, dok je Nijemcima, recimo, Rajna muškoga roda. Singidunum, okrugli grad, sagradili su na ušću Save u Dunav Kelti i nazvali ga, vjerojatno, po tračkom plemenu Singa, koje su tu zatekli. Da je glavni građevni materijal tog grada bila zemlja, svjedoči i slavensko ime tog grada, Zemun.
SREDNJOVJEKOVNO KOPAČEVO:
I Dunav i Drava nerijetko u isto vrijeme nose goleme količine vode, a višak vode izlijevaju u prirodnu depresiju. Naime, premda je Dunav snažniji, ni bujica vode koju nosi Drava nije slaba; voda se tu miješa, izlijeva, a kada uspori, Dunav stvara i rukavce. Premda su močvare prirodno stanište najrazvijenijeg primata, čovjeka, i premda je u močvarama oko današnjega Kopačeva živjelo puno ljudi, nije bilo potrebe da se gradi neka utvrda ili grad. Dok je na lijevoj obali Save, tik do njenog ušća u Dunav, niknuo utvrđeni grad, prvi put se spominje 279. godine prije Krista, u blizini ušća Drave u Dunav, u blizini močvaretina nastalih erozijom lijeve obale Drave, prve su utvrde izgradili Rimljani.
Danas možda vodeći slavonski intelektualac, povjesničar i književnik Stanko Andrić, upravo prevodi davno napisanu povelju kojom je hrvatskougarski kralj Andrija II. darovao (1212. godine) posjed Kopačevo palatinu Potu. U povelji su zapisani, osim mnogih baranjskih toponima koji su i danas u uporabi, i prijašnji vlasnici južnobaranjskih posjeda, kao i suvlasnici te susjedi posjeda koje je dobio Pot. Dakle, uskoro ćemo znati tko je gospodario Kopačevom od trinaestog stoljeća ka ovamo.
SULEJMANOV MOST: Nakon osvajanja Osijeka i poraza hrvatskougarske vojske na Mohačkom polju, većim dijelom Podunavlja, onog s lijeve i onog s desne strane Dunava, zavladale su Osmanlije. Nije bio problem, barem ne veliki, pregaziti Dravu, no nije bilo laza, prolaza kroz močvaru (glagolu plaziti nazive duguju i Srijemske Laze i Lacići u Valpovštini) pa su sredinom 16. stoljeća Osmanlije dale sagraditi most, govorilo se, svjetsko čudo. Tada još uvijek tehnološki inferiorni Europljani zadivljeno su gledali u most preko baranjskih močvara. Bio je dug 8 kilometara, visok između 4 i 6 metara, a širok oko 4 metra. U narednom je stoljeću neustrašivi su Zrinski provalili do Baranje i spalili Sulejmanov most.
BILJE, TIKVEŠ, KNEŽEVO: Nakon loma osmanlijske vlasti, Podunavlje je došlo u ruke kuće Habsburg. Eugenu Savojskom, zapovjedniku habsburške vojske i svom bratiću, bečki je car Leopold Veliki ponudio poklon; mogao je birati grofoviju u Habsburškom Carstvu (tek da se zna, Eugenov drugi bratić je francuski kralj Luj XIV.). Ovaj je izabrao baranjske močvare. Sagradio je dvorac u Bilju, a kasnije još jedan u Kneževu. Umro je bez potomaka pa su Baranjom, kao svojim vlastelinstvom, gospodarili Habsburzi.
Koncem 19. stoljeća sagradili su Habsburzi još jedan dvorac, tikveški. Dolazili su na ladanje, u lov, a neki su se zanimali i za život seljaka. Karađorđevićima je dvorac u Tikvešu služio kao kućni zatvor. U njemu je veći dio života proveo Đorđe, stariji brat kralja Aleksandra, kojem je skinuto pravo nasljeđa po prvorođenstvu. Po mišljenju strogog oca Petra i lukavog Nikole Pašića, najbolje je bilo zatvoriti nestašnoga Đorđa. Iz sužanjstva su ga u travnju 1941. godine oslobodili Nijemci. Živio je do početka šezdesetih u Beogradu. Komunističke vlasti ga nisu dirale.
Josip Broz nije bio asket. U Tikvešu je priređivao neviđeno raskošne zabave za suradnike i razne viđene žene koje su se s njim tamo provodile. Manijakalno je ubijao plemenitu divljač sa terase dvorca.
ORNITOLOŠKI RAJ: Sve se to malo tiče ptica, divljih svinja, jelena, srna, te divljih mačaka i jazavaca. Tu obitava 400 vrsta beskralježnjaka, 44 vrste riba i nebrojeno vrsta kukaca, koji ne mare odveć za graditeljske pothvate ili političke vratolomije i dekadencije ljudske vrste. U Kopačkome ritu ima nekoliko jezera (Kopačevsko, Sakadaško) i mnoštvo povremeno poplavljenih bara. Kopački rit, koji je proglašen parkom prirode i koji je uvršten u UNESCO-vu listu ornitološki značajnih područja, zauzima 17,700 ha, od čega se Specijalni zoološki rezervat proteže na 8000 hektara. U njemu je zabilježeno je čak 285 vrsta ptica, od kojih 141 vrsta redovito ili povremeno gnijezdi u ritu. Posebno su zanimljive one vrste ptica koje gnijezde u velikim kolonijama – čaplje, obični galeb, bjelobrada čigra, veliki vranac. Na području Kopačkog rita gnijezdi i preko 20 parova orla štekavca, 5 parova crnih roda, 4 do 5 parova stepskog sokola, 40 parova bijelih čapljica te približno 100 parova divljih gusaka i više stotina parova patke njorke.
g
