Arhiv tekstova
Kako, molim?
NESPREMNI
MIROTVORCI
Da su Ujedinjeni narodi imali podršku i volju, to bi bio prilaz koji je trebalo koristiti 1992., da se razriješi situacija u Hrvatskoj. Spremnost da se upotrijebi sila, ukoliko je potrebno, u to vrijeme bila bi u krajnjem slučaju manje bolna, a šteta bi se lakše popravila. Ali Ujedinjeni narodi i njene države članice nikad nisu razmišljali na takav način. Umjesto toga, izgledalo je da se zadovoljavaju živjeti stalno s linijama prekida vatre koji su uspostavljeni ignoriranjem baš rezolucija UN. Kao i u Bosni, akcije UN u Hrvatskoj postale su potpuno kontraproduktivne. Nespremnost UN da se angažiraju, dovela je izravno do odluke hrvatske Vlade da povede operacije »Bljesak« i »Oluju«. U suštini, hrvatska je Vlada djelovala kad je postalo očigledno da Ujedinjeni narodi neće djelovati. William Montgomery, B92, 7. kolovoza
KAD PRO[LOST
DO\E DO RIJE^I
Ako se, ipak, kaže kako u opisu događaja i Beograd i Zagreb imaju pravo, onda to liči na isprazno filozofiranje, ili, u boljem slučaju, na Pavićevu literarnu tehniku koja čitatelju često omogućava da se dotakne priče na kojem mjestu mu drago. Važi i s početka i s kraja, i s lica i s naličja. Jest da se Hrvatska oslobodila onoga za kojeg je smatrala da joj je okupator, ali jesu istom prilikom bez milosti prognani Srbi sa svojih ognjišta. Ovu jednostavnu i u osnovi nepobitnu matricu i jedna i druga strana mogu ponavljati unedogled. Stotinama godina Srbi na njoj mogu praviti parastose, isto toliko Hrvati slavlja i parade i da ni jedni ni drugi, kao u Rašomonu, ne budu u sporu s istinom. Pitanje je samo što se time može postići.
U ovom trenutku očito samo to da se i inače komplicirani odnosi dva susjeda kvare. Prošlost je ponovno došla do riječi, i kad se ona javi, malo je ljudi koji ovdje njome znaju upravljati. Radivoj Cvetičanin, direktor dnevnog lista Danas, 6. kolovoza
U^TIVA NEVJERICA
Na političkoj razini kao učtivost s ogromnom distancom i nevjericom. Sanda Rašković-Ivić, potpredsjednica DSS-a, o trenutačnim odnosima Srbije i Hrvatske, Blic, 4. kolovoza
»MA, DA MI VAMA NE[TO KA@EMO«
Pad u odnosima sa susjedima je plod naših unutarnjih napetosti. Iako su svi elementi isti kao i prije tri-četiri godine – i Srebrenica, i Bratunac, i to što Hrvatska smatra »Oluju« i »Bljesak« temeljima svoje državnosti, i sukob SPC i MPC… »smetnje na vezama« su sada kulminirale. Jednostavno imam dojam kako je politička garnitura, koja vodi ovu zemlju, pogrešno procijenila da je došlo vrijeme »da mi njima nešto kažemo«. Ali, to je ista filozofija koju je njegovao i Milošević, a uvjerili smo se kako ona niti jest, niti nam može išta dobro donijeti. Nažalost, zbog izgubljenih ratova, načina na koji su oni vođeni, individualne ali i ukupne odgovornosti za počinjene zločine, Srbija je realno u poziciji da još neko vrijeme mora gutati valjuške ako želi daljnju stabilizaciju svoje pozicije na europskoj karti. Znam da to nije prijatno, i da srpskom političaru uopće nije pametno tako nešto reći, ali toga jednostavno moramo biti svjesni. Ako želimo ostvariti nacionalne interese, nužna je mnogo viša razina trpeljivosti, jer olako posezanje za argumentom – »ma da mi vama kažemo« – može nam se samo olupati o glavu. Goran Svilanović, bivši šef diplomacije SiCG, Dnevnik, 7. kolovoza
BLISKI I DALEKI NEPRIJATELJI
Usprkos činjenici da je na godišnjem odmoru, Vlada Vojislava Koštunice uspjela je ozbiljno uzdrmati odnose sa susjedima. S velikom lakoćom i bez vidljive zadrške, javnosti su ponovno servirane teze o ugroženosti naše zemlje od mračnih antisrpskih i separatističkih neprijatelja. Kao nekada, najtiražniji mediji se utrkuju u patriotskom novogovoru i ponovno se »kidiše na sve što je srpsko« u neposrednom okruženju. Umjesto ozbiljnije analize realnih problema, Vlada se s velikim uživanjem krije iza ove nove propagandne kampanje u kojoj sudjeluju i neki ministri. Ona se ponovno osjeća jakom na krilima zapaljivih nacionalističkih poruka, pa nastavlja bez obzira na cijenu ove kampanje. A cijena će ubrzo postati vidljiva… I tako imamo na djelu političku strategiju koja se može nazvati ruženje susjeda. Nije Koštuničina Vlada bez strategije, već naši susjedi ne valjaju. Jedni su separatisti, drugi divlji, a treći nezahvalni. Najbolja od svih vlada bi bolje i više, ali drugi ne daju.
Nekadašnji finski predsjednik Urho Kekonen jednom je rekao kako »pametne zemlje imaju prijatelje blizu, a neprijatelje daleko«. Ako je to točno, onda je to i najbolja definicija sadašnjeg ponašanja vlasti u Srbiji. Svi njeni neprijatelji su blizu, a prijatelji daleko. I tu neće pomoći preuzimanje i kontrola medija koja se sve brže zbiva pred našim očima. Javnost će istinu ipak saznati – nisu naši susjedi krivi za neuspjehe Koštuničine Vlade, za te je neuspjehe kriva prije svega ona sama. Žarko Korać, bivši potpredsjednik Vlade Srbije, Danas, 6. kolovoza
