Arhiv tekstova
Asocijalno »ja«
Dok smo mi Poljskoj bili Zapad, oči mnogih Poljaka bile su uprte u Zdravka Malića. Naime, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća bilo je malo polonista koji su se bavili djelom Witolda Gombrowicza, možda najvažnijeg poljskog književnika uz Adama Mickiewicza. Pojasnimo, bilo je malo polonista koji su živjeli u Poljskoj, a bavili su se djelom Witolda Gombrowicza – Zdravko Malić bio je, nerijetko ističu Poljaci, njihov najčišći i najjasniji literarni pogled na slobodni svijet.
VALOVI EMIGRACIJE: U novom stoljeću Poljska nije imala sreće. Isprva vazalna kneževina Osmanlijskoga Carstva, a kasnije roba za potkusurivanje između Rusije, Pruske kasnije Njemačke, Habsburške Monarhije i Švedske. Ukratko, veliki, koji su nerijetko manji i slabiji od Poljaka, nisu bili skloni afirmaciji Poljske te su gušili, nerijetko u krvi, svaki pokušaj osnaženja Poljaka. Sudbina je odredila da mnogi sinovi Poljske prožive radni vijek u emigraciji te da njihovo stvaralaštvo Poljaci upoznaju nakon smrti umjetnika. Valjalo bi imati golem papir, kada bi nabrojali poljske emigrante koji su unaprijedili kulturu i znanost naroda koji su im pružili utočište, a popis onih, koji su djelovali u duhu poljske kulture i tradicije, bio bi još duži.
NACIONALNO OTREŽNJENJE: Fanatičan katolicizam, koji je gotovo genetski ucijepljen u poljski nacionalni habitus, te nacionala opijenost uspostavom Poljske nakon Prvoga svjetskog rata, stvorili su klimu za snažnu i razgranatu kulturnu djelatnost u dvadesetak godina državne neovisnosti između dva svjetska rata. Dakako, i tematski je obilježili.
Poljaci nisu cjepidlačili zbog nepreciznih granica koje su im odredili moćnici na Pariškoj mirovnoj konferenciji, niti su se odveć naprezali zbog nepoštivanja ljudskih prava u Poljskoj i nedostatka političkih sloboda za vrijeme diktature jednog generala – bilo je važno imati državu; društveni su problemi zanemareni; osim, dakako, rata u kojem su potukli Sovjete zbog neriješenih teritorijalnih pitanja. Poljaci su od 1918. godine pa do 1939. godine snimali dobre filmove, osnovali mnoga kazališta i putujuće družine te cirkuse, a knjiška je produkcija potukla sve do tada zabilježene hiperprodukcije knjiga.
Međutim, udar nacističke Njemačke te osveta Staljinovih snaga za pretrpljene poraze, srušili su neovisnost. Ubrzo je došlo naglo nacionalno otrežnjenje. O malignosti poljskoga društva napisani su milijuni stranica, no rijetko je tko uspio istančano i s puno stilske dovitljivosti opisati međuratnu Poljsku kao autor romana o Nikodemu Dyzmi.
NOVA EMIGRACIJA: Svršetak Drugoga svjetskog rata nije donio Poljskoj puno dobroga. Uskoro je snaga sovjetskih čizama tako pritisnula Poljsku da su se mnoga bogatstva, na primjer, rude, ugljen, uzgojena stoka, drvo, plin i nafta prelili k starijem komunističkom bratu. Nastao je egzodus mnogih poljskih umjetnika, koji su nastavili stvarati u emigraciji. Napomenimo, bilo da su stvarali na poljskom jeziku, na jeziku naroda koji im je pružio gostoprimstvo, ili su pisali na jidišu. Iz Poljske su iselili, među mnogima, I. B. Singer, kasniji nobelovac i Cz. Milosz, kasniji nobelovac, koji su se tako priključili rijeci Poljaka koji su nekoć stvarali izvan Poljske – F. Chopinu, M. Kiri, H. Sinkiewiszu i mnogim drugima. U Južnoj Americi našao se Witold Gombrowicz.
GOMBROWICZ: Ruku na srce, Gombrowicz je u Argentinu došao još 1939. godine. Taj je izletnik, kojeg je u stranoj zemlji zatekao rat, nastojao opstati u novoj sredini, ali jednako tako ne izaći iz poljske književnosti. U Poljskoj je bio cenzuriran, zabranjivan, proglašavam izdajnikom, a od poljske emigracije, osobito one pariške, čas odbacivan, čas prihvaćan. Vjerojatno je zbog toga želio postati piscem bez nacionalnoga predznaka. Godine 1952. počeo je objavljivati Dnevnik. Heretik svoga vremena, nad čijim djelom nisu ostajali imuni ni protivnici, ni pristalice, ni sljedbenici, ni kritičari – indiferentnih nije bilo. A on je samo napisao u Dnevniku: »Ponedjeljak – Ja. Utorak – Ja. Srijeda – Ja. Četvrtak – Ja.«. Dok su i Crkva i nacije i znanost i ideologije, osobito marksizam, koji je preplavio njegovu Poljsku (prisjetimo se, poljski je nacionalizam snažno protkan Crkvom), zahtijevali odricanje od asocijalnoga identiteta, Gombrowicz je isticao osobnost. Dok su drugi vikali ili argumentirali da Si samo ako s drugima, da Živiš tek u drugima i s drugima, da moraš utrnuti Svoje porive zbog interesa drugih, Gombrowicz je, kako sam piše: »… ugledao sebe u žestokoj opoziciji sa svim poslijeratnim tendencijama, koje su proklele ‘ja’«.
ASOCIJALNO »JA«: Gombrowiczeve su knjige, napisao je netko, priručnik o stilu života i stilu pisanja, specifične ironije. Njegovo je djelo prevedeno na tridesetak jezika, a na nizozemski, francuski i njemački jezik prevedena su njegova sabrana djela. Posljednjih je godina živio u Francuskoj i umro na Azurnoj obali 1969. godine.
MALIĆ: Osnutkom Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti počela se na zagrebačkom Filozofskom fakultetu sustavnije izučavati poljska književnost. Josip Hamm i Ljudevit Jonke su utemeljili, a Zdravko Malić (1933. – 1997.), istaknuti povjesničar poljske književnosti i prevoditelj, afirmirao zagrebačku polonistiku. Poljski specijalizant, utemeljitelj časopisa za svjetsku književnost »Književna smotra«, daroviti prevoditelj poljske poezije i proze, Malić, kao zaljubljenik u Gombrowicza objavio je niz radova o Gombrowiczevom opusu te preveo nekoliko njegovih djela. Godine 1965. objavio je prijevod romana »Ferdydurke«, a iste je godine Malić doktorirao s temom »Književno djelo Witolda Gombrowicza«. Srbijanski su prevoditelji (Marija Đorđević, Milorad Živančević, Uglješa Radnović, Petar Vujičić, Neven Janać, Marijuš Pjotr Tukaj, Biserka Rajčić) preveli još neka djela, no Malićevi prijevodi ocrtavaju i Malićevo razumijevanje misaonog sklopa kako Witolda Gombrowicza tako i drugih poljskih književnika. Takvo sustavno istraživanje poljske literature, osobito bavljenje Gombrowiczevim djelom, donijelo je Maliću međunarodnu afirmaciju i golem ugled kod Poljaka i uopće polonista.
GOMBROWICZIANA: »Gombrowicziana« je knjiga Zdravka Malića, koju je priredila njegova udovica Dragica Malić, hrvatska jezikoslovka. Taj svojevrstan zbornik radova i zbornik prijevoda je 2004. godine izdalo Hrvatsko filološko društvo u biblioteci Književna smotra. Knjiga je sastavljena od dva dijela. U prvom dijelu ponovno su objavljene neke Malićeve studije o Gombrowizcu, njih osam i Malićeva doktorska disertacija, koja se sada prvi puta objavljuje, a u drugom dijelu knjige su, meni koncepcijski malo suvišni, fragmenti Malićevih prijevoda nekih Gombrowiczevih djela. Naime, na stotinjak stranica teško je prezentirati Gombrowiczevo djelo, osobito što su povađeni fragmenti iz desetak njegovih knjiga. Isto tako se mogla staviti, a tekst stoji već pripremljen u Književnoj smotri, bibliografija Malićevih radova o Gombrowiczu – bibliografiju je izradio Dalibor Blažina, hrvatski poloniost, i objavio u broju 132. -133. Književne smotre.
g
