Ivan Antunović rođen je u Kunbaji (danas, Mađarska) 19. lip-nja 1815. Po svršenim je srednjoškolskim naukama krenuo studirati teologiju. U Kalači (Kalocsa) se 8. listopada 1838. zaredio za svećenika i bio postavljen za kapelana u Čantaviru (Bačka). Godine 1842. postao je župnikom u Bačkom Aljmašu (Bácsalmás); 1851. vicearhiđakonom aljmaškog crkvenog kruga, 1850. kalačkim kanonikom, 1865. velikim prepozitom, a 1866. naslovnim bosanskim biskupom i članom ugarskoga gor-njega doma. U svojoj 54. godini počeo je djelati na nacionalno-prosvjetnomu polju, glede opasnosti od pomađarivanja bunjevačkih Hrvata (nakon Austrijsko-ugarske nagodbe, koncem  1868. godine). Najznamenitije mu je djelo »Razprava o podunavskih i potiskih Bunjev-cih i Šokcih«, a valja istaći još i velika nabožna djela, poput »Bog s čovikom na zemlji«, »Čovik s Bogom«, »Poučne iskrice«, te zabavno-poučna djela kao što su, primjerice, »Slavjan«, »Odmetnik«, te »Bariša Kitković«. Preminuo je nakon kratke i teške bolesti, 13. siječnja 1888. godine.