U organizaciji »Pučke kasine 1878.« u Gradskoj biblioteci 7. 3. 2003. predstavljene su knjige Ivana Antunovića. Knjige vrijedne pažnje. Svečana dvorana je bila puna, međutim sjenu na cijeli pothvat bacila je slaba organizacija, rekao bih nedozvoljeno slaba, imajući u vidu značaj djela I. Antunovića. Napose o čemu želim ovom prigodom progovoriti jest pozivnica koju su nepoznati autori uspjeli »sklepati« i razaslati pučanstvu.
Da nije žalosno i tužno bilo bi veselo, veselo u stilu Hašeka. Autori pozivnice nisu upisali elementarne i nužne informacije, uz buket tiskarskih i materijalnih grešaka. Ukazat ćemo na neke: prvo pozivnica ne daje ni dan, ni sat, ni mjesto održavanja promocije knjiga. Vjerojatno su mislili da njihovu nakanu svatko razuman mora znati; čemu pučanstvo zamarati opće poznatim stvarima.
Drugo: primalac pozivnice ne zna o kojim se knjigama radi, pa stoji »ovih knjiga« - knjige nemaju ni svoje ime, ni prezime.
O tiskovnim propustima šteta je go-voriti. Autori pozivnice su se drznuli na ovu večer pozvati i pokojnog J. Buljovčica da se osvrne na »Bunjevačko - šokačke novine« blashemija! Možda njihova moć prevladava imaginaciju običnog čovjeka.
Za samoga biskupa Ivana Antunovića, doslovce piše: »Kao čovjek, biskup-svećenik, bio je Bunjevac, Hrvat, Jugosloven, svjestan svog nacionalnog opredjeljenja...« Valjda je prvo bio svećenik, pa biskup. Što se tiče nacionalnog opredjeljenja, pitamo se što je on zapravo bio, napose u to vrijeme, to vjerojatno ni autorima pozivnice nije jasno. Potom, fotografija na pozivnici I. Antunovića kao da je uzeta iz »Alana Forda«. Opasna, a neumjesna šala.
Jedino što su autori pozivnice našli za shodno istaknuti jesu sponzori, pa su oni tiskani verzalom. Stoji: OVOM PROMOCIJOM ZA OSTVARIVANJE I ŠTAMPU OVIH KNJIGA POSEBNU ZAHVALNOST ZASLUŽUJU. Slijede imena institucija i pojedinaca. Mada je nejasno što se ovom promocijom zaslužuje.
Na kraju, to je bruka, sramota koja odražava pravo stanje naše kulture.
Kultura jeste rastegljiv pojam, ali baviti se njome pod svaku cijenu je opasno i nedozvoljeno.
Biskup Ivan Antunović i njegovo djelo zaslužuju daleko seriozniji pristup.
Vojislav Sekelj
