Arhiv tekstova

Nekada je Plavna bila poznato selo s blizu tri tisuće stanovnika, ciglanom, kudeljarom, jednom od najstarijih crpnih postaja u Vojvodini i dobrom infrastrukturom. Mnogi su je nazivali urbanim selom, što je bila realna slika ovoga mjesta. Bila je poznata i po mnogim vinogradima i dobrom vinu, ali i po mirnom, idiličnom suživotu Šokaca – Hrvata, Mađara, Nijemaca, Srba i drugih naroda. Svaka imućnija šokačka obitelj imala je u svom dvorištu ambar od drveta ili pruća, razne veličine, ovisno o materijalnom stanju same obitelji. Ambar je bio spremište za žitarice, ali je služio i za druge svrhe.

Danas je situacija posve drukčija: dobar suživot je ostao, škola još uvijek postoji i krasi središte sela, a sva druga kulturna, gospodarska i društvena dobra su reducirana ili su u procesu nestajanja. Ipak, u potrazi za šokačkom kulturnom i etno baštinom, u Ulici Ive Lole Ribara došli smo do dobro očuvane šokačke kuće, u čijem se dvorištu nalazi vjerojatno zadnji  i još očuvaniji ambar u Plavni.

 

DAH PROŠLOSTI

 

U kući živi sama Jela Bartulov rođ. Markanović podrijetlom iz Zavidovića (BiH), od koje smo dobili ovu zanimljivu fotografiju, nastalu polovicom XX. stoljeća. Na fotografiji je ambar sagrađen od drveta još prije Prvog svjetskog rata, a pred njim stoji njegov vlasnik, djed Jelinog muža Bona Bartulov, tada imućni Šokac u Plavni. Bona je bio oženjen Mandom Bartulov rođ. Pejčić iz Vajske, iz čijeg se braka rodio Vinca, otac Jelinog muža Stipana. Stipanova majka Anica djevojački se prezivala Vorgić, a podrijetlom je iz susjednog sela Bođana. Lijepa je to povezanost susjednih sela, a možda i poučna za današnju mladež.

Koliko je značajan posljednji ambar u Plavni, toliko je vrijedan spomena i Jelin pok. muž Stipan s kojim se ona upoznala u Njemačkoj gdje su oboje bili na privremenom radu. Stipana su u Plavni zvali »Šeširdžija«, jer je on ne samo volio šešire, nego je završio šeširdžijski zanat u Vukovaru i Osijeku. O njemu bi se moglo posebno pisati jer je znao više zanata, a uz to je bio jedan od najnačitanijih Plavanjaca. I o Jeli bi se moglo štošta govoriti, ona je, kao mnogi mještani u ovome mjestu, ostala živjeti sama u velikoj kući, a njezin sin Ivan Benedikt Bartulov živi u Njemačkoj.

Jela, kao veoma pobožna osoba redovito ide u crkvu, zahvaljuje Bogu i moli se najviše za svoga sina jedinca, koji se rodio u njezinim već zrelim godinama. Članica je HKUPD-a »Matoš« od njegova osnutka, a svakog petka kupuje njezin omiljeni tjednik »Hrvatska riječ«.

Ambar dida Bone svjedoči o jednom davnom  vremenu i obitelji koja ne zaboravlja vlastitu prošlost, nego čuva svoje uspomene i identitet.