Arhiv tekstova

Poštovani čitatelji, barem oni koji redovito prate ovaj feljton, vjerojatno su primijetili kako smo se u posljednjih nekoliko nastavaka bavili temom života u srednjem vijeku, s jasnim ciljem da to vrijeme približimo današnjem čovjeku i dokažemo kako zreli srednji vijek nije bio tako mračan kako su ga, prije svega francuski građanski revolucionari, prikazivali. Govorili smo o gradskoj samoupravi, o načinu izbora, o zakonima koji su oblikovali gradove, kako su štitili vinograde, voćnjake, a u ovom broju bavit ćemo se temom stanovanja u srednjem vijeku. Pokušat ćemo se bazirati na artefakte koji su pronađeni, prije svega, u Srijemu.

 

Građanske kuće u Kamenici (Kamonczu)

 

Kardinal Antun Vrančić 1553. godine plovi niz Dunav u Drinapolje i ovako opisuje Kamenicu: »Bio je to jedan od onih gradova koji su u Srijemu uživali veliki ugled... Moglo se u njemu vidjeti stopedeset kuća sagrađenih od kamena, u pristalu redu položenih.« Grad su Turci razorili, ali prosto je nemoguće da od 150 ušorenih kamenih kuća nijedna nije otkrivena, makar u temeljima ili u podrumima, kojih je svakako bilo. Nema ni jednog jedinog srednjovjekovnog kamena, makar ugrađenih u zidove novijeg datuma. Prosto nevjerojatno, ali očito nekima nije u interesu otkriti bilo što u nekad »uglednom srijemskom gradu«. I na drugim lokacijama srednjovjekovnih srijemskih gradova situacija nije puno bolja. To znači kako do današnjeg dana niti jedna stambena kuća iz doba gotike nije otkrivena, no imamo ipak neke tragove.

 

Palača u Slankamenu i Petrovaradinu

 

Srednjovjekovni Slan-kamen je bio isto razvijeno naselje, Gornji grad, već smo rekli ranije, kad bi bilo volje i malo novca za iskapanje, mogao bi biti »Srijemska Pompeja« jer prostor je prazan, idealan za arheološka ispitivanja, ne prekrivaju ga kuće s obzirom da se današnji Stari Slankamen nije razvio na temeljima Gornjeg grada, po svemu sudeći ni Turci nisu ovde živjeli. Jedno arheološko iskapanje je rađeno pedesetih godina XX. stoljeća i onda su pronađeni temelji »jedne palače«, bar tako su je identificirali stručnjaci, prije svega zbog pronađenih dijelova prozora i stakala za zastakljivanje (bili su to vitraji). Pronađeni su i dijelovi pokućstva, tanjuri, krčazi, posude za kuhanje i pećnjaci. Iz turskog doba nije pronađeno ništa. Zaštitno iskapanje u Petrovaradinskoj tvrđavi otkrilo je isto ostatke palače i dio pokućstva: tanjura, podnih keramičkih pločica s grbom Anžuvinaca i opet pećnjake. Na cijelom današnjem teritoriju Vojvodine pronađeni su pećnjaci koji predstavljaju jedan razvijeni oblik stanovanja i grijanja u XIV.-XVI. stoljeću.

 

Srednjovjekovne ka-ljeve peći 

 

U ostacima najranijih stambenih jedinica imamo ognjišta, smještena u jednom kutu zgrade, bilo ona ukopana, poluukopana ili nadzemna. Tragovi loženja vatre na središtu objekta, čak i u jednodijelnim kućama nisu pronađeni. Razvoj kuća kretao se u pravcu nastanka dvodijelnih kuća, u kojima je jedna manja prostorija služila kao  ložište i kao kuhinja. Najrazvijeni oblici koncem XIV.-XV. stoljeća su već trodijelne kuće, čiji je ulaz kroz središnju prostoriju gdje se nalazio i vrlo sofisticirani prostor za »vatru«. Tu je bio otvoreni dimnjak, ložište za kuhanje i za loženje kaljevih peći u sobi za stanovanje, a izbačena iz ravni zida tu je bila smještena i peć za pečenje kruha. Dimnjak je ujedno bio i pušnica. Priznajem, ovakvo rješenje »trostruke vatre« u kućama nisam za sada našao u europskoj literaturi. Na primjer, na jednoj slici Hieronymusa Boscha iz XV. stoljeća vidimo vatru na podu naloženu usred prostorije jedne građanske obitelji, gdje se priprema hrana. U pozadini, iza žene nalazi se kamin. Loženje vatre nasred prostorije na našim prostorima je bilo neprimjereno u srednjem vijeku. Prostorije za stanovanje grijane su kaljevim pećima loženim iz kuhinje i to ne samo u »građanskim«, nego i u seoskim kućama. Kaljeva peć je do današnjih dana efikasno grijaće tijelo u hladnim zimskim danima, a otvorena vatra je grijala kuhinju, ali je time ujedno i ulazni prostor bio ugrijan. Trebamo napomenuti i kako klima u Nizozemskoj ili Engleskoj nije tako surova zimi kao kod nas, pa je i kamin mogao zadovoljiti grijanje prostorija, ali rješenje naših predaka je i onda bilo, a i danas je suvremenije i energetski efikasnije (efikasnost iskorištenja toplinske energije kamina je 15-20 posto). Slična rješenja ali i sjećanja na hladne zime imaju vlasnici starih salaša.