Arhiv tekstova

Subotica je i prije bila, a i sada je dom više svjetskih putnika, globetrottera, avanturista i istraživača udaljenih krajeva. Svakako je najpoznatiji među njima bio Tibor Sekelj, koji je obišao Afriku, Aziju i Južnu Ameriku. Današnji najveći pustolov Subotice je Josip File, koji je prije nekoliko godina išao Sekeljevim putem u Južnu Ameriku, te se penjao na razne svjetske vrhove. Imamo i vrsne alpiniste. Ipak, odnedavno se odabranoj skupini ljudi koji se ne plaše daljine, koje zanimaju udaljene paralele i geografske širine, pridružila i jedna djevojka - Ivana Vukov.

Gdje si putovala, koliko si vremena provela na putu?

Putovala sam u Nepal. Bila sam tamo skoro dva mjeseca. Išla sam kao instruktorica prve pomoći na temeljnom planinarskom tečaju u organizaciji Planinarskog saveza Nepala i kasnije kao medicinska pratnja na ekspediciji koja je trajala 4 tjedna i brojila 65 ljudi. Polaznici su bili šerpasi, lokalni stanovnici koji rade kao vodiči na ekspedicijama, ali je bilo i 6 stranaca koji su željeli obučiti se. Obuka se prvih 10 dana održavala u glavnom gradu Kathmanduu, a zatim se krenulo put glečera i Himalaje na 5.400 metara nadmorske visine.

Je li ti taj događaj promijenio pogled na svijet?

Koliko god mislite da vam takvo putovanje promijeni pogled na svijet, shvatite da može samo promijeniti kut promatranja. Nakon doživljenog imate mogućnost izbora aspekta promatranja, pa je na vama da odlučite što ćete odabrati. Vidjela sam da struja, internet, novac... sve to olakšava život, ali da je za vlastiti mir i sreću potrebno nešto potpuno drugačije, da je to stil života.

Po čemu smo slični, a po čemu se najviše razlikujemo od Nepalaca?

Razlike i sličnosti se prepliću. Žive skromno i jednostavno. Izuzetno su pobožni. To je zemlja hinduizma i budizma gdje ove dvije vjere žive u izuzetnoj hamoniji. Imaju mnogo manje nego mi, ali djeluju mnogo sretnije. Nema nervoze. Uvijek se osmjehuju, što me je u startu oduševilo. Nakon nekog vremena shvatila sam da niti ja ne skidam osmijeh s lica. Vjeruju u reinkarnaciju, pa se trude u ovom životu živjeti što bolje, kako bi u novoj reinkarnaciji napredovali i bili zdraviji, sretniji, obrazovaniji, živjeli mnogo bolje, jer u obratnoj situaciji idu stepenicu niže. Kada im stanete na put, neće vikati na vas da se pomaknete već će vaš šutke zaobići, jer ne žele trošiti svoju energiju na nešto što ne mogu promijeniti i poremetiti svoj mir. Kada bi vrijeme na ovim prostorima vratili nekoliko desetljeća unazad, shvatili bi da imamo mnogo sličnosti. Očito razvojem društva, napredovanjem civilizacije nastaju promjene koje vode u različitosti.

Jesu li te Nepalci pitali odakle si, imaju li pojma gdje smo mi?

Bila sam im veoma interesantna kao visoka bijela žena. Gdje god sam se pojavila, nakon pozdrava je uslijedilo pitanje odakle sam. Nisu čuli za Srbiju, pa sam im morala pojašnjavati da je to u Europi tamo negdje gdje su Francuska i Njemačka, pošto su za te države čuli. Nakon povratka s ekspedicije sam provela jos tjedan dana u Kathmanduu i lokalci su me na ulici pozdravljali kao da se oduvijek poznajemo, i s puno poštovanja. Moram pojasniti da to baš i nije standardni slučaj s običnim turistima. S obzirom da sam tamo provela dosta vremena, svaki put kada su me pitali odakle sam, iskoristili su priliku pitati me što radim u Nepalu. Izuzetno su cijenili i poštovali to što sam radila za njih, što sam ih obučavala i brinula o njihovom zdravlju. Turisti dođu i misle da novcem mogu sve kupiti, jer je sve prilično jeftino. Njihovo poštovanje nije na prodaju i učinili su da se zaista osjećam posebno.

Kako si uopće krenula na put, kako se postaje avanturistom?

Priča o odlasku je prosto nevjerojatna, i splet je još nevjerojatnijih okolnosti! Slučajni susret sa starijim bračnim parom Slovenaca na željezničkom kolodvoru u Subotici, gdje sam ih samo uputila u kom pravcu da idu i razmijenila par rečenica s njima, bio je dovoljan da mi nakon mjesec dana zazvoni telefon i stigne ponuda. Ponuda je bila volonterskog karaktera, ali iako sam im rekla da mi daju par dana da razmislim, ja sam u dubini duše to odmah prihvatila. Kao avanturist se rodiš. Ili imas tu žicu, ili je nemaš. Ja sam svoju naslijedila od roditelja i beskrajno sam im zahvalna na tome.

Imaš li želju opet ići nekamo, imaš li potporu obitelji?

Želja mi je vratiti se ovoga ljeta i za to postoji velika šansa. Sada bi se dio tečaja održao u drugom dijelu Nepala u blizini Tibeta, što bi otvorilo mogućnost ispunjenja sna za koji sam donedavno mislila da ga je prosto nemoguće ostvariti. Također bih iskoristila priliku da na povratku kući svratim do Vijetnama, Kambodže i Laosa, država koje svakako treba vidjeti, a iz nepoznatih razloga ne spadaju u najpoželjnije turističke destinacije. Južna Amerika i Afrika mi i dalje ostaju velika želja. Naučila sam da snove treba polako sanjati kako bi imali vremena ostvariti se.