Arhiv tekstova

Hrvatski jezik i pismo su u službenoj uporabi na  teritoriju nekadašnje općine, danas grada Subotice od 1993. godine, na temelju odluke lokalnoga parlamenta koja je donesena iste godine. Ova je odluka osporena početkom 2001. od strane Ustavnog suda Republike Srbije, no ubrzo je ponovno usvojena u Skupštini općine, temeljem ustavne zakonske odredbe da se stečena manjinska prava ne mogu umanjivati, tako da je hrvatski jezik opet postao službenim, a od 2004. godine je ustanovljena općinska Služba za prevoditeljske poslove na hrvatskom  jeziku. 

Hrvatski je jezik danas u službenoj uporabi i na teritoriju naseljenog mjesta Stara Bingula (grad Srijemska Mitrovica), naseljenim mjestima Bereg i Monoštor (grad Sombor), naseljenim mjestima Sot i Batrovci (općina Šid), kao i u Sonti (općina Apatin). Pitanje je kako se može okarakterizirati i ocijeniti razdoblje od dva desetljeća službene uporabe hrvatskog jezika u AP Vojvodini i koliko smo kao manjinska zajednica zapravo uspjeli u ostvarivanju tog prava? O toj smo temi razgovarali s vijećnikom HNV-a Slavenom Dulićem i članom Izvršnog odbora HNV-a zaduženog za informiranje Ivanom Stipićem.

 

Tražiti dosljedno provođenje zakona

 

»Prema odrednici koja se danas rabi – tzv. tradicionalne manjine, kao što su primjerice Mađari, Slovaci, Rumunji ili Rusini, oni su desetljećima imali svoje materinske jezike u službenoj uporabi u ex-Jugoslaviji u razdoblju nakon završetka Drugog svjetskog rata. No, određenih otpora i problema je bilo i u tom davnom vremenu iza nas. Jedan od karakterističnih primjera je da nisu svi željeli da se Subotica službeno zove i Szabadka na mađarskom jeziku, postojao je snažan otpor u nekadašnjoj komunističkoj strukturi vlasti spram uvođenja tog naziva. Sličan otpor je bio nedavno, prilikom uvođenja službenog naziva Szent Tamas, na mađarskom jeziku, kao tradicionalnog naziva mjesta Srbobran«, kaže Slaven Dulić i naglašava kako uz javljanje problema glede službene uporabe manjinskih materinskih jezika, postoji kontinuitet bavljenja ostvarivanjem tog prava, a da se problemi javljaju i danas. 

»Hoću reći kako kao manjina trebamo inzistirati na njihovom rješavanju. Što se tiče nas, ovdašnjih Hrvata, imali smo jedan dug period kada je u službenoj uporabi bio tzv. srpskohrvatski jezik, čime je skoro u potpunosti uništen hrvatski jezik na ovim prostorima, jer se u stvari u školama učio srpski jezik. Uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu u Subotici prije dvadeset godina je od iznimne važnosti za našu zajednicu, a ne zaboravimo da je veliku pomoć DSHV-u da se to ostvari, pružila tadašnja mađarska politička stranka DZVM. Mišljenja sam da službena uporaba hrvatskog jezika nije u tolikoj mjeri važna za očuvanje našeg kulturnog identiteta, kao što je to slučaj kod manjina čiji materinji jezik nema sličnosti sa srpskim jezikom, ali je službena uporaba hrvatskog jezika veoma važna za prihvaćanje i uvažavanje Hrvata u Srbiji. Upravo zato moramo tražiti dosljedno provođenje zakona koji se odnose na službenu uporabu našeg hrvatskog jezika.« 

Slaven Dulić je i svojim poslom bio, među ostalim, vezan i za ovu problematiku,  kao zamjenik pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine u razdoblju od 2000. do 2004. te kao pomoćnik pokrajinskog tajnika za crkve i vjerske zajednice u razdoblju od 2004. do 2008. godine.

»Spominjao sam kako se javljaju određeni problemi, takav je slučaj bio, primjerice, u Sonti. Sredinom 2000. godine sam uputio inicijativu nadležnim tijelima za uvođenje u službenu uporabu hrvatskog jezika u Sonti, jer je postojala zakonska osnova, a tu sam inicijativu potpisao kao vijećnik HNV-a. Moja je pogreška bila što se nisam obratio Vijeću glede te inicijative, pa da se to onda radilo službeno, putem tijela HNV-a. I što se dogodilo? Natpisi na postavljenim pločama jesu bili ispisani na latinici, ali ne i na hrvatskom jeziku, nego na srpskom jeziku. Napisao sam žalbu i inspektor je izišao na teren. Sada je to ispravljeno, ali hoću reći kako iz naše zajednice moramo pokretati stvari da bi se problemi riješili. Tako sam prije godinu dana, kao vijećnik, uputio primjedbu HNV-u da se preispita korištenje naziva Komunalna policija u Subotici, koji je po mom mišljenju pogrešan, jer bi se trebao rabiti naziv Komunalno redarstvo. Odgovor još nisam dobio. Također bi se trebalo postaviti i pitanje o pločama TOS-a koje nisu ispisane trojezično«, kaže Slaven Dulić.

 

Potrebno je nekoliko puta reagirati

 

U razgovoru o ovoj temi Ivan Stipić prije svega tvrdi kako  hrvatska manjinska zajednica postaje sve više svjesna važnosti službene uporabe jezika, a da se to očituje kroz sve češće zapažanje natpisa  koji nisu i na hrvatskom jeziku, gdje je u službenoj uporabi i hrvatski jezik, bilo da su u pitanju oznake mjesta, ulica, ploče na institucijama ili osobna dokumenta, tako da HNV reagira na svaki primjećen nedostatak, upućivanjem dopisa nadležnim službama gradova ili općina. Te zamolbe su uglavnom usvojene i pogreške se isprave, ali to često dugo traje i potrebno je nekoliko puta reagirati. 

»Trenutačno se u HNV-u radi na pripremanju materijala za strategiju službene uporabe jezika. Ono što je za mene značajno jest i neslužbena uporaba jezika. Onoliko koliko u svakodnevnom životu koristimo hrvatski jezik, tako ćemo i uočavati propuste prilikom postavljanja naziva, toliko će nam to biti važnije, tako ćemo i sve oko nas navikavati da hrvatski jezik nije strani jezik na ovim našim prostorima. Svi dopisi koje HNV šalje, kada se uoči neka nepravilnost, su u tom smislu. Zbog toga moramo biti strpljivi i dobro upoznati s propisima, kako bismo dobro organiziranim radom educirali, kako pripadnike naše zajednice, tako i sve druge o važnosti službene uporabe jezika, kao doprinosa kvalitetnom suživotu s mnogima oko nas«, kaže Ivan Stipić, a glede izvješća o ostvarivanju prava na službenu uporabu jezika i pisama manjinskih nacionalnih zajednica u AP Vojvodini za 2011. godinu, koje je objavilo Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice u lipnju 2012. godine, ističe kako je to izvješće detaljno, zasnovano na preciznim pokazateljima strukture stanovništva po gradovima i općinama u Vojvodini, te na izvješćima lokalnih uprava, matičnih ureda, upravnih postupaka, kao i izvješćima nadzora i inspekcija.

 

Postupci za ocjenu ustavnosti statuta općina

  

»Izvješće se bavi sljedećim područjima: službena uporaba jezika i pisama u jedinicama lokalne uprave, radom službi za prevoditeljske poslove u gradskim i općinskim upravama, mjerama za unapređenje znanja manjinskih jezika, upotrebe osobnog imena, izdavanjem javnih isprava, uporabom jezika u oblasti gospodarstva i usluga, ispisivanjem javnih natpisa i naziva, nadzorom nad primjenom službene uporabe jezika i raspodjelom proračunskih sredstava tijelima i organizacijama u AP Vojvodini u čijem su radu u službenoj uporabi jezici i pisma manjina«, kaže Ivan Stipić i ukazuje što se, meðu ostalim,  u izvješću navodi.

»Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice je u rujnu 2011. pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti statuta općina Šid, Irig i Inđija pred Ustavnim sudom Republike Srbije, u vezi s njihovom obvezom uvođenja u službenu upotrebu jezika manjinskih zajednica. Samo je općina Šid uskladila svoj Statut i u naseljenim mjestima Sot i Batrovci uvela u službenu uporabu hrvatski jezik. Navodi se i kako u Somboru nije bilo zahtjeva za prevođenje na hrvatski jezik, te da je u 19 jedinica lokalne samouprave u kojima su jezici manjina u uporabi aktom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kao uvjeta za zapošljavanje,  provjereno poznavanje jezika nacionalne zajednice koja živi na tom prostoru. Navedeno je i kako je radi usavršavanja manjinskih jezika Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice organiziralo stručne seminare zaposlenima u pravosuđu – za mađarski jezik, a seminar je bio na Paliću. Izdvojeno je 6.650.000,00 dinara za osposobljavanje zaposlenika u tijelima i organizacijama, gdje su u službenoj uporabi manjinski jezici, a naročito na radnim mjestima koja zahtijevaju kontakt sa strankama.

Među ostalim, navodi se da samo Subotica od pet lokalnih uprava u kojima je hrvatski u sluuporabi ima sajt i na hrvatskom jeziku, kao i podatak da je bio samo jedan zahtjev za korišćenje hrvatskog jezika u sudskim postupcima«.

 

Komunalna policija ili redarstvo?

 

S Ivanom Stipićem smo razgovarali i o podnesenoj primjedbi vijećnika Slavena Dulića HNV-u na ispravnost uvoðenja naziva komunalna policija.

»Odbor Vijeća za službenu uporabu jezika je razmatrao to pitanje, a zatražili smo mišljenja s više strana. Ono što je zanimljivo u svezi s ovim jest sama riječ policajac-policija, tj. redarstvenik-redarstvo. Oba izraza koriste se i u Hrvatskoj, ali  načešće se susreće riječ policajac, bez obzira je li u pitanju djelatnik ministarstva unutarnjih poslova ili komunalni. Pokušali smo saznati ima li razlike u samom poslu, odnosno jesu li su to poslovi iste težine i odgovornosti. Ovo je ostalo bez odgovora. U Republici Hrvatskoj postoji Zakon o komunalnom gospodarstvu, čiji članak 17. i 18. sadrže odredbe o pojmu – komunalni redar, koji se po opisu poslova  podudaraju s poslovima komunalnih policajaca. Smatram kako je  uputnije koristiti riječ  policijac-policija, jer je u osnovi ova riječ grčkog podrijetla, politeia – državna uprava (latinski – politia). Koristi se ravnopravno u hrvatskom jeziku, kao i svuda u Europi. Naravno, HNV može donijeti odluku o pokretanju postupka za dopunu zakona koji reguliraju ovu oblast u Subotici i zatražiti da se pored naziva komunalna policija na srpskom i mađarskom jeziku, doda i komunalno redarstvo.«

Glede problema s natpisima na pojedinim pločama Turističke organizacije Subotice, Ivan Stipić pojašnjava kako se takve ploče postavljaju, naravno, radi stranih turista, te da je namjena turističkih ploča specifična, jer one trebaju informirati turiste o važnim mjestima u gradu, a istina je i to da u Suboticu dolazi malo turista  iz Hrvatske. 

»Neki natpisi na takvim pločama, primjerice kod bolnice, stadiona i na još nekoliko mjesta ispisane su samo na srpskom jeziku-ćirilicom i na engleskom jeziku. Natpisa na drugim jezicima koji su u službenoj uporabi u gradu nema na ovim pločama. HNV je uputio dopise subotičkoj Turističkoj organizaciji i Pokrajinskom ombudsamanu. Pokrajinski ombudsman je u dopisu HNV-u objasnio kako te ploče ne moraju biti ispisane u skladu sa srpskim standardima za ispisivanje naziva na prometnim znakovima, dakle može se koristiti samo srpski i engleski jezik, ali će se zatražiti od Instituta za standardizaciju da dostavi informacije o srpskim standardima koji se odnose na ispisivanje naziva na prometnim znacima, a posebice o uporabi jezika i pisma na njima. Značajno je da je Turistička organizacija Subotice uputila zahtjev za ponudu izrade, dopune projekta za postavljanje turističke signalizacije na ulaznim turističkim pravcima u gradu, izvođaču i  članu Gradskog vijeća za turizam i mladež da bi se planirala dodatna sredstva   u proračunu Grada kako bi se postupilo po preporuci Pokrajinskog ombudsmana«, kaže na koncu razgovora Ivan Stipić, a mi možemo zaključiti kako je nakon dva desetljeća službene uporabe hrvatskog jezika u Vojvodini vidan napredak u ostvarivanju manjinskog prava u ovom području.