Arhiv tekstova

U organizaciji Zavoda  za kulturu vojvođanskih Hrvata u Tavankutu je 11. travnja odražan XXV. znanstveni kolokvij na temu »Svakodnevna tradicijska prehrana bačkih Hrvata Bunjevaca«. Predavačica je bila Bojana Poljaković, magistra etnologije i kulturne antropologije te portugalskog jezika i književnosti  iz Subotice, koja je napravila pionirske korake s obzirom da do sada ova tema nije bila predmetom stručnih istraživanja. 

Sadržaj izlaganja Bojane Poljaković temelji se na samostalnom terenskom istraživanju provedenom tijekom 2011. godine na raznim lokalitetima subotičke i somborske okolice, kao i na istraživanju u sklopu projekta »Identitet i etnokulturno oblikovanje Bunjevaca« provedenom u studenome iste godine. Iz subotičkog okruženja lokacije su bile – Stari Žednik, Novi Žednik, Đuđin, Mirgeš, Donji Tavankut, Gornji Tavankut, Pavlovac i Hrvatski Majur, a iz  somborskog kraja – Nenadić salaši, Bezdanski put i Lemeš. Cilj rada bio je na temelju prikupljenih podataka na terenu dati što detaljniji prikaz karakteristika svakodnevne tradicijske prehrane bačkih Bunjevaca, te komparacijom istaknuti sličnosti i razlike u prehrani Bunjevaca s područja Sombora i s područja Subotice od 1930-ih godina do danas. 

 

Jelovnik solidno sačuvan

 

Predavačica Bojana Poljaković je posebice ukazala na nastale promjene u prehrambenim navikama Bunjevaca, te naglasila koja su svakodnevna tradicijska jela sačuvana na bunjevačkom jelovniku do današnjih dana. U kratkom  sažetku o svojem projektu o prehrani  Bunjevaca, a i o samim  kazivačima,  Bojana napominje: »Svakodnevna tradicijska prehrana bi obuhvaćala sve namirnice koje su se  koristile u prehrani kod  bačkih Bunjevaca i način na koji su se one proizvodile i dobivale. Meso žitarice, povrće, voće i naravno sve moguće prerađevine koje su se dobivale od tih namirnica koje su se koristile u prehrani. A kada je riječ o kazivačima, oni su bili dobri, čak i oni koji su govorili kako ne znaju ništa o kuhanju imali su  što reći. Jedino što sam primijetila jest da su kazivači koji su odrasli na salašu imali bogatiju prehranu,  jer su sami proizvodili veći dio namirnica.« 

 

»Majkina« bilježnica

 

Predavačica nam je otkrila i koji su bili njezini porivi za bavljenje ovom temom pri pisanju diplomskoga rada. »Odrasla sam sa svojom ‘majkom’, koja  je uvijek nešto fino kuhala i kada sam razmišljala o čemu ću pisati svoj diplomski rad sjetila sam se kako je ona  imala svoju bilježnicu u kojoj je čuvala te  svoje recepte. I upravo sam htjela na tome bazirati svoju diplomsku radnju. No, ona je umrla prije 11 godina i toj se bilježnici i izgubio svaki trag. Tako sam krenula općenito istraživati prehanu Hrvata Bunjevaca. Smatram kako ovu temu treba i dalje istraživati. Ja to svakako  ne mogu sama, te bi bilo dobro  kada bi se više  ljudi moglo uključiti, daljnja istraživanja podijeliti u podteme, kako bi se područje tradicijske prehrane moglo bolje i sustavnije obraditi«, rekla je Biljana Poljaković.

Kada je upisivala studij etnologije, kako dodaje, nije mislila da će se baviti istraživanjem Bunjevaca, no na studiju je shvatila kako oni mogu biti zanimljivi za istraživače. Smatra kako ove teme treba nastaviti i dalje istraživati, te poziva sve mlade  koji planiraju ili dvoje o upisu i svojemu pozivu, da upišu etnologiju, kao bi se hrvatska zajednica u Vojvodini  osposobila za temeljitija istraživanja svoje bogate etnološke građe.