Arhiv tekstova

Znanstvenici kažu kako je, otkako je čovjek s nomadskog načina života prešao na sjedilački život i počeo se baviti zemljoradnjom, kasnije i gradogradnjom, to početak civilizacije. Život u većoj zajednici nosi i svoje nedaće, pa se tako u prvim civilizacijama javlja potreba da se određena nedjela kazne, da bi počinitelji odustali od činjenja istih. Tako je već prije više od šest tisuća godina napisan na jedan kameni stup zakonik babilonskog cara Hamurabija, iz tog zakonika potječe i danas često citirani stav: »Ako netko izbije zube sebi ravnome čovjeku, da se izbiju njegovi zubi« (200. članak). Kako je zemljoradnja i uzgoj stoke bilo glavno zanimanje, mnoge zakonske odredbe pokušavaju kroz povijest regulirati tu materiju.

 

Kazna za one koji ukradu sadnice voćke  

 

Voćke su oduvijek predstavljale vrijednost, zato što su desetljećima donosile plodove. Hamurabi kaže: »Ako netko, bez znanja gospodara vrta, u tuđem vrtu odsiječe drvo, platit će pola mine srebra.« Bizantski Zemljoradnički zakon (Nomos georgikos), nastao u VII.-VIII. stoljeću, pak kaže: Onom tko siječe tuđe plodonosne vinove loze ili pak čupa (s korijenjem), neka mu se odsiječe ruka i da nadoknadi štetu« (59. član), ili »Ako netko samovoljno, nalazeći se s nekim u sporu, posječe lozu u vinogradu ili neko drugo drvo, neka se kazni odsijecanjem ruke«. Kako su to regulirali u srednjovjekovnom Iloku? U III. knjizi iločkog Zakonika u 60. članku piše: »Ako netko voćku koja najbolje rodi, pri mjesečini ili u bilo koje vrijeme, zajedno s korijenjem iščupa iz vinograda ili voćnjaka, i takvo drvo zasadi u svoj vrt ili isto drugima za novac prodaje, ako ga prepoznaju da se baci u tamnicu. Znači, ako nađu kod njega i jedan izdanak, ili susjedi ili drugi vjerodostojni svjedoci to potvrde, ili pak ako nađu i jednu granu od takve voćke posađenu u njegovom vrtu, da se odvede kod gradskog stupa srama, ruku takvog zločinca da unište, i da je odsijeku, da se drugi put ne drzne činiti takva djela«. Što bi se dogodilo da netko ukrade stotinjak voćki? Bez pudarske službe, koja je ukinuta, očito ništa se ne može učiniti. A pudarsku službu su organizirali već u XIII. stoljeću stanovnici župe Vinodol. Tzv. Vinodolski zakonik, napisan kurzivnom glagoljicom na starohrvatskom jeziku, kaže (u današnjem prijevodu): »I pudarija, to je čuvanje vinograda i zemlje, i guvna, i drugih stvari, za koje se postavljaju pudari kao vjerodostojnici. Nego kad se bude činila neka šteta pred njim, neka tada viče ’pomagajte’ ili ako ne uzme koji znak od onoga, koji čini štetu, i tada ako ga pokaže vjerodostojnim svjedocima, ili ne odnese onaj znak pred dvor, prije nego se taj krivac optuži dvoru, ili ako ne pođe s tim istim krivcem tada pred dvor«. Zakonik o kazni ne govori, ali očito je bilo da su i tada trebali postojati polj-ski čuvari, koji ne nose oružje, ali se smatraju vjerodostojnim kao svjedoci. Danas se dešava da na očigled vlasnika, gazde, odnose plodove njegove muke, i nikom ništa. Je li taj srednji vijek bio doista tako mračan?

 

Nasilje u obitelji

 

U današnje vrijeme aktualna tema je »nasilje u obitelji«. Neki smatraju kako je kažnjavanje takvih nedjela stečevina modernog doba, XXI. stoljeća. Iločki zakonik, III. knjiga, članak 62 kaže: »Ako netko ženski rod uvrijedi psovkama, kletvama, prolijevanjem krvi, ranama ili sakaćenjem, ako je muškarac tko to čini, i ako (takvo djelo) vjerodostojnim svjedočenjem se može dokazati, da plati duplu kaznu oštećenoj strani, kao i aktualnom birou (izvršitelju pravde - praktički četverostruku kaznu)«. Kakva je danas kazna za nasilnika u obitelji?! Eventualno se žena sklanja u tzv. sigurnu kuću. Što se dešava u srednjem vijeku, kada se potuku dvije žene? »Ako pak  žena stoji naspram druge žene, onda treba primijeniti isti postupak, kao u slučaju sukoba muškaraca protiv muškarca. Ako pak žena ubije nekoga, ako se ubojstvo može dokazati,... onda glavu za glavu i dušu za dušu! I ona također ima samo jednu dušu i nije drugačija nego kod muškarca«. Danas bismo kazali kako su muškarci i žene bili ravnopravni pred zakonom. U suvremenom svijetu mnogi se protive ukidanju smrtne kazne, slijedeći najstariji pisani zakon »zub za zub«... i onda kako bijaše na početku?!