Arhiv tekstova

Od cjelokupnog povijesnog naslijeđa jednog naroda, građevine su najznačajniji i najvidljiviji svjedoci povijesti. Mnoge od njih već stoljećima svjedoče o povijesti i kulturi hrvatskoga naroda, a neke čak i tisućljeće. 

U srednjem vijeku na području Hrvatske grade se utvrđeni dvorci (zamkovi, burgovi, tvrđave) koji su služili za obranu od čestih upada raznoraznih vojski. Veličina ovih utvrda ovisila je o bogatstvu kralja ili plemstva koja ih je gradila, kao i o strateškom položaju i površini koju je morala braniti. Velike utvrde (tvrđave) koje su o okviru svojih zidina imale mnogobrojne zgrade i gdje se za vrijema rata sklanjalo stanovništvo, bile su iznimno skupe za gradnju te su ih u velikoj većini mogli graditi samo kraljevi. 

 

Utočište za plemiće

 

Manje utvrđene dvorce (zamkove) gradilo je mnogobrojno plemstvo na svojim posjedima. Debeli zidovi, osmatračnice, kule, nepristupačan teren i često široki kanal okolo, predstavljali su sigurno utočište za plemiće. Ovakvi utvrđeni dvorci, koji su u slučaju rata mogli primiti veliki broj vojnika, predstavljali su ozbiljnu prepreku za osvajače. Opsade zamkova trajale su od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ovisno o veličini zamka, broju vojnika i opskrbljenosti hranom i vodom. Način tih opsada u potpunosti je izmijenjen u 15. stoljeću uporabom topova. Masovnija izrada i uporaba velikih topova krajem 15. stoljeća umanjila je vojni značaj utvrđenih dvoraca. Topovi su mogli ispaljivati nekoliko stotina kilograma teške kamene kugle koje su lako rušile zidine i kule zamkova. 

Nakon što je top označio kraj zamkova kao vojnih utvrda krajem srednjeg vijeka, s početkom novog vijeka (16. stoljeće) zamkovi gube izgled vojnih građevina. Odbacivanjem kamenih bedema, pretvaranjem kula u zvonike, grudobrana u vidikovce i pravljenjem velikih vrtova umjesto vodenih okopa, započinje novo doba. Ovo pretvaranje iz vojnih građevina u građevine predviđene za luksuzan život, kao i izgradnja novih dvoraca, u Hrvatskoj je išlo sporije nego u većem dijelu Europe zato što je turska vojska upadala često. Tek nakon oslobađanja svih krajeva od Turaka i uklanjanja turske opasnosti, u Hrvatskoj plemstvo počinje masovniju izgradnju dvoraca koji su imali od nekoliko desetina, pa čak i stotinu prostorija predviđenih za život.

 

Tvrđave

 

U Hrvatskoj postoji preko 300 utvrđenih gradova, tvrđava, utvrđenih dvoraca (zamkova) i dvoraca. Veliku većinu čine dvorci građeni u novom vijeku, jer su mnogobrojne tvrđave i zamkovi uništeni tijekom turskih osvajanja. Od tvrđava svojom se ljepotom i povijesnim značajem izdvajaju Kninska tvrđava, Medvedgrad i Kliška tvrđava. 

Kninska tvrđava, podignuta sredinom 10. stoljeća, duga je 470 metara i široka 110 metara, čime predstavlja jednu od najvećih utvrda u Hrvatskoj. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su povezani pokretnim mostovima, a građeni su u različitim vremenskim razdobljima. Zidine visoke preko 20 metara, s mnogim bojnim mjestima, osmatračkim kulama i svečanim dvoranama u kojima su obitavali hrvatski vladari sa svojom pratnjom, čine ovu tvrđavu jedinstvenim spomenikom kulture. Najpoznatiji hrvatski vladar koji je ovoj tvrđavi dao poseban značaj bio je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir koji je vladao od 1075. do 1089. godine. 

Gradnja tvrđave Medvedgrad, koja se nalazi iznad Zagreba na planini Medvednici, bila je uzrokovana strahom od ponovnih napada Tatara na Hrvatsku, no zbog nedostatka pisanih izvora ova teorija izaziva podjelu među povjesničarima. Teoriji o izgradnji zbog straha od ponovne navale Tatara protive se mnogi povjesničari. Oni navode kako, imajući u vidu izgled tvrđave, koja sadrži palače, ukrašene dvorane i kapele, nije građena u žurbi i strahu od nove provale već ranije, a da su neki dijelovi kasnije bolje utvrđeni zbog straha od Tatara. Ova je tvrđava građena u 13. stoljeću, a dana je na upravljanje knezu Stjepku Šubiću. Potom su njome vladali hrvatski banovi i plemstvo, te je za 700 godina postojanja promijenila 107 vladara. Od 1994. godine na Medvedgradu se nalazi Oltar domovine, mjesto gdje se odaje počast svim palim braniteljima za slobodu hrvatske države. 

U Splitsko-dalmatinskoj županiji u mjestu Klis nalazi se tvrđava koja je zbog svog položaja na putu iz Dalmatinske zagore i Bosne prema Dalmaciji bila često pod opsadama mnogih osvajača. Kao jedno od najstarijih središta hrvatske države, Kliška je tvrđava predstavlajala mjesto iz kojeg su upravljali prvi hrvatski knezovi i kraljevi. Svoj značaj posebice ima kao sjedište uskoka koji su iz nje kretali u borbe protiv turskih i mletačkih osvajača i često je bila neosvojiva prepreka na putu njihovih osvajanja.