Arhiv tekstova

»Depresija u ordinaciji liječnika opće medicine«, rad dr. Marije Mandić, masterice medicinskih znanosti, na temelju istraživanja provedenog u okviru Doma zdravlja u Subotici u kome je sudjelovalo desetak liječnika (suautori rada), u rujnu treba biti predstavljen na Prvom kongresu liječnika opće medicine Srbije s međunarodnim sudjelovanjem. Ovo je još jedan znanstveni skup, a bilo ih je i ranije (X. međunarodni kongres preventivne medicine 2008., XXX. konferencija opće medicine Srbije 2009.), na kojem će dr. Mandić prikazati subotičko iskustvo o načinu prepoznavanja simptoma koji ukazuju na preddepresivno ili depresivno stanje u pacijenata u ambulantama opće medicine. 

»Potrebna je veća budnost u otkrivanju simptoma depresivnih poremećaja, jer su veoma često sakriveni žalbama na neke druge tegobe i bolove«, navodi dr. Mandić osnovni zaključak iz svojih ispitivanja koja je započela 2007. godine, tada potaknuta najprije činjenicom da su, po izlaganjima na kongresima liječnika opće medicine, depresivni poremećaji veoma zastupljeni u ordinacijama opće prakse, a pri tome su najneprepoznatljiviji i najneadekvatnije liječeni poremećaji cjelokupnog zdravstvenog stanja. »Depresivni pacijenti najčešće posjećuju liječnike žaleći se na razne tegobe, upućivani su na različite pretrage kod specijalista i u laboratorije, pri čemu se nikakav organski problem ne nađe, a razlog osjećaja bolesnog stanja je, u stvari, psihičke prirode. Sredstva za smirenje nisu odgovarajuća terapija za ove pacijente, a na napomenu da trebaju biti upućeni na psihijatrijski pregled, imaju otpor i teško prihvaćaju da imaju određeni stupanj depresivnih poremećaja.« 

 

Deset pitanja za samoprocjenu 

 

Anketu o rasprostranjenosti depresivnih poremećaja dr. Marija Mandić je skupa s kolegama provela u okviru preventivnih pregleda koji su prethodnih godina provedeni u subotičkom Domu zdravlja. 

»Odlučila sam, pored uobičajene procedure u okviru preventivnih pregleda pacijente koji su se meni javili u ambulantu, dodatno obraditi kroz standardizirani upitnik samoprocjene za depresiju, koji se sastoji od deset pitanja. Nakon dobivenih prvih rezultata istraživanja još je desetak liječnika Doma zdravlja počelo koristiti upitnike, pa je provedeno i jedno opsežnije istraživanje. Pitanja se odnose na osobni osjećaj pacijenta u posljednja dva tjedna i njime se procjenjuje je li u posljednja dva tjedna bilo depresivnih epizoda i poremećaja. Odgovori su vrjednovani bodovima od 0 do 3 i ukoliko pacijent ima zbroj bodova veći od 10 prelazi se na sljedeći stupanj ispitivanja, također kroz upitnik koji se odnosi na razdoblje od posljednje dvije godine«, kaže dr. Marija Mandić. 

Ukoliko je zbroj bodova bio od 5 do 9 pacijenti su ulazili u skupinu onih sa subsindromalnom depresijom (preddepresivno stanje). 

Pitanja kroz koja se obavlja samoprocjena depresivnih poremećaja su o uočenim promjenama u navikama i ponašanju, poput smanjenja, povećanja ili nekog drugog premećaja apetita u posljednja dva tjedna, zatim (samo)uočenim promjenama u ponašanju u odnosu prema okruženju, dalje, pita se za poremećaj sna, stanje koncentracije, pa i o eventualnoj pojavi suicidalnih ideja, na koje je u ovom ispitivanju bilo pozitivnih odgovora. 

 

Problemi sa spavanjem 

 

Rezultati provedenih istraživanja ukazuju na nekoliko zabrinjavajućih činjenica. Najprije: 

»Kod 12 posto ispitanika konstatirano je da imaju depresivni poremećaj i na temelju toga možemo reći kako je prisutan u populaciji, odnosno da je problem takav da je na njega neophodno usmjeriti veću pozornost u svakodnevnom radu. Jer, primjerice, veoma se vodi računa da se preventivno kontrolira razina šećera u krvi, a podaci iz ovog ispitivanja ukazuju da je jednako tako važno uraditi i procjenu eventualnih depresivnih poremećaja«, smatra dr. Marija Mandić. 

»Pacijenti se obično žale na različite tegobe i često opisuju probadanja u prsima nevezana za fizički napor ili kardiološku bolest, pate od nesanice i nervoze, i najčešće su se obratili liječniku zato što ih je netko u okruženju nagovorio na pregled. Kod pacijenata koji redovito dolaze na preglede i kronični su bolesnici, ali sa stabilnim zdravstvenim stanjem pod terapijom, pogoršanje stanja također može ukazati na depresiju. Ipak, rezultati svih istraživanja ukazuju kako su, kao najučestaliju tegobu općenito, pacijenti s depresivnim poremećajem naveli svakodnevni poremećaj spavanja (59,5 posto) i svakodnevni nedostatak energije (67,5 posto) i to tijekom zadnjih 14 dana uz povećanu zamorljivost. Ovo nas navodi na zaključak da pacijenti mogu sami kod sebe posumnjati na postojanje ovog poremećaja ukoliko daju pozitivan odgovor na pitanje ‚Imate li u posljednjih 14 dana svakodnevni poremećaj spavanja, smanjenje energije i povećanu zamorljivost?’ 

Ovakve se osobe, svakako, najprije moraju javiti liječniku opće prakse kako bi se uz dobru anamnezu i isključujući druge diferencijalno dijagnostičke mogućnosti obradili u smislu određivanja težine depresivnog poremećaja i adekvatnosti njegove terapije.« 

 

Moć lijepe riječi 

 

Dr. Marija Mandić naglašava kako veliki problem može predstavljati i postojanje preddepresivnog stanja, odnosno tzv. subsindromalne depresije, jer skoro trećina nedepresivnih pacijenata, odnosno 25 posto svih pacijenata koji dolaze u ambulante opće medicine ima subsindromalnu depresiju i to većinom žene. 

»I kod ovih su pacijenata najčešće tegobe bili problemi sa spavanjem, odnosno problemi s usnivanjem i kontinuitetom sna, i brza zamorljivost, te povremeno depresivno raspoloženje, umor i gubitak interesa koji su se javljali duže od 7 dana u kontinuitetu, ali ne i svakodnevno tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Preddepresivno stanje zaslužuje našu pozornost jer ne samo da smanjuje kvalitetu života nego vremenom najčešće prelazi u pravi depresivni poremećaj.« 

Na temelju ovih ispitivanja dr. Marija Mandić podvukla je osnovni zaključak, a to je da se depresija mora shvatiti ozbiljno i da se psihičko stanje pacijenata ne smije zanemariti u odnosu na organska oboljenja. 

»Potrebno je razbijati predrasude kod pacijenata o odlasku na psihijatrijski pregled, posavjetovati ih kako se depresija liječi i da ne uzimaju na svoju ruku lijekove koji neće riješiti problem, a ukazati da je u ovakvim situacijama dobar put psihoterapija, antidepresivi ako je potrebno, redoviti pregledi i – dobra riječ. Kada pacijent uđe u ambulantu, pa koliko god on bio i depresivan i tužan i pod stresom, kada lijepo razgovaramo s njim iziđe s osmijehom i bar taj dan će provesti s lijepim osjećajem. Dobra riječ, riječ iskazana na lijep način, puno rješava. 

K. Korponaić