Arhiv tekstova

Tekije su tradicionalno i ove godine bile u središtu pozornosti kako o blagdanu Svetih Joakima i Ane, odnosno Malih Tekija, tako i na blagdan Snježne Gospe, ili Velikih Tekija. Cijela Srijemska biskupija, a i šire, ovim blagdanima pridaje veliki značaj zbog čega Tekijsko svetište 25. i 26. srpnja, kao i 4. i 5. kolovoz, a bude puno vjernika, hodočasnika, posjetitelja i štovatelja. »Male Tekije, ili blagdan roditelja Blažene Djevice u ovom se svetištu obilježava na poseban, svečan način od 1754. godine kada je crkva drugi put proširena i kada je na taj dan u crkvu unesena slika čudotvorne naše Tekijske Gospe«, kaže voditelj Tekijskog svetišta Petar Pifat. »Male Tekije su manje u smislu manje proslave, ali nemaju ništa manji značaj niti manju molitvu. Ipak su, po broju nazočnih vjernika i vanjskoj manifestaciji, odnosno svečanosti, u sjeni Velikih Tekija. Na Male Tekije uglavnom dolaze vjernici iz župa Petrovaradinskog dekanata, tako da bude nekoliko stotina vjernika, kao što je slučaj bio i ove godine. Za dolazak velikog broja ljudi cijenim da je ravnateljstvo Tekija također zaslužno, jer smo kao i svake godine poslali oko 400 dopisa svim župama u Srijemu, a i u Hrvatskoj, tako da smo na Velikim Tekijama imali 24 autobusa koji su dovezli vjernike iz Zrenjanina, Srijemske Mitrovice, Subotice, Beograda.« Vjernici su i ove godine imali prigodu za ispovijed, kao i nazočiti misama na mađarskom, staroslovenskom i hrvatskom jeziku, te biti dijelom procesije. Veliki broj vjernika nazočio je pontifikalnoj misi na hrvatskom jeziku na dan Velikih Tekija, koja je nastavljena procesijom u kojoj je sudjelovalo preko tisuću vjernika, hodočasnika i svih drugih koji su došli iskazati svoje poštovanje prema Gospi Snježnoj. Ovom se prigodom biskup srijemski, mons. Đuro Gašparović, nakon riječi dobrodošlice obratio nazočnima: 

»Evo nas spremni moliti i tražiti zagovor naše Gospe, pomoć i zahvalu za sve što je učinila za nas. Radosna srca slavimo ova otajstva i radosna srca gledajmo i prepoznajmo Krista gospodina u svetoj misi, kojega nam je Djevica Marija darovala kao sina Božjega i sina čovječjega. Kristova ljubav i pomoć neka bude u našem životu. Svetište Gospe Snježne je sveto mjesto na kome stojimo, i danas se molimo i slavimo ovu svetu misu u ovome svetištu i pred slikom Bogorodice s djetetom u naručju. Svaki čovjek, bio dobar ili zao, ako posjeduje u srcu barem malo ljudskog osjećaja gaji duboko poštovanje prema svojoj majci, prema svojim roditeljima. Već samo ime majka sadrži posebnu milinu, a osobito je snaga majčina imena u teškim i tmurnim trenucima života. Sve je to zato jer ljubav majke prema djetetu nadvisuje svaku drugu zemaljsku ljubav, jer i onda kada nas svatko proklinje – majka nas blagosivlja, ako nas svatko kleveće – majka nas ispričava i brani, ako nas svatko mrzi, prezire i napada – majka nas voli, ona nas ljubi i štiti. Majčino je srce najtoplije srce, majčina je riječ puna miline i snage, majčine su ruke najblaže. Večeras ovdje slavimo blagdan Gospe Snježne i kao hodočasnici častimo Gospu Tekijsku.«

»Ova velika proslava protekla je  i u tonu odlaska dosadašnjeg ravnatelja Tekijskog svetišta vlč. Stjepana Vukovca, koji je ovdje tri godine, i u znaku najave dolaska novog svećenika iz Beogradske nadbiskupije koji je imenovan ravnateljem Svetišta. Pored toga značajna je obavijest da je Vlada Republike Srbije i službeno donijela odluku kojom su Tekije proglašene spomenikom kulture na razini Republike. To je na neki način potvrda da Tekije jesu i u duhovnom, sakralnom, ali i u povijesnom i arhitektonskom smislu doista posebne. Ovdje bih istaknuo i kako mi na Velike Tekije ne slavimo nikakvu pobjedu, nego dolazimo zahvaliti, moliti Gospu za sve one duhovne, tjelesne i druge milosti koje nam daruje i želimo je i ubuduće moliti da nam bude zagovornica i da i dalje moli za nas«, kaže Petar Pifat.

 

Male Tekije

 

Na blagdan Sv. Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, 25. i 26. srpnja, tradicionalno se hodočasti u svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu na tzv. Male Tekije i to iz svih krajeva Srijema, Bačke, Banata i šire, iako se ovo slavlje obilježava u okviru Petrovaradinskog dekanata. Naime, 26. srpnja 1754. godine, na blagdan Svete Ane, majke Blažene Djevice Marije, svetište je posvećeno, te se nastavlja  hodočašće koje je već do tada bilo ustaljeno, a Petrovaradinci i drugi ga nazvaše Malim Tekijama. I to hodočasničko slavlje traje do danas i nastavit će se, vjerujemo, do konca svijeta.

No, za blagdan Snježne Gospe, 4. i 5. kolovoza, tradicionalno se od davnina hodočasti svake godine Gospi Tekijskoj u Petrovaradinu u Srijemsko svetište Majke Božje Tekijske. Ti se hodočasnički dani u narodu zovu Velike Tekije.

Ovogodišnje slavlje započelo je u popodnevnim satima 4. kolovoza godine dolaskom tisuća vjernika hodočasnika iz svih dvadeset i devet župa Srijemske biskupije, iz susjednih biskupija –Subotičke, Zrenjaninske i Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te vjernike hodočasnike iz Beogradske nadbiskupije, kao i one iz Republike Hrvatske iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i iz drugih zemalja, te vjernike sestrinske Srpske pravoslavne crkve koji rado dolaze u svetište na molitvu. Već su od 15 sati hodočasnici pristupali sakramentu pomirenja na hrvatskom, mađarskom, staroslavenskom i drugim jezicima. 

Svečano pontifikalno misno slavlje Predvečerja u 19 sati, kojem su prethodile mise na staroslavenskom i mađarskom jeziku, predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović uz koncelebraciju svih dvadeset svećenika koji djeluju u župama Srijemske biskupije, kao i svećenika iz susjednih biskupija, te iz biskupija iz Republike Hrvatske.

Na euharistijskom slavlju je sudjelovalo više tisuća vjernika hodočasnika kojima se u homiliji obratio biskup Gašparović. Najprije je kratko spomenuo povijest svetišta riječima: »Evo nas u svetištu Gospe Snježne, Gospe Tekijske, na kojem je od 13. do 16. stoljeća, stajala crkvica bez tornja, posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Bilo je to poznato proštenište njoj u čast. Stojimo na ovom mjestu na kojem su Turci porušili crkvicu i podigli drvenu muslimansku džamiju s minaretom i malim počivalištem koje se arapski zvalo tekija, odakle potječe i današnji naziv Tekije. Ovo je sveto mjesto gdje su Isusovci pretvorili džamiju u kršćansku kapelicu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, kasnije crkvicu Gospe Snježne odnosno Gospe Tekijske. A mi se danas molimo i slavimo svete mise u ovom svetištu i pred slikom Bogorodice s djetetom u naručju, koju je crkvici u znak zahvalnosti darovao princ Eugen Savojski, veliki vojskovođa i veliki štovatelj Majke Božje, jer je Gospinim zagovorom pobijedio silnu tursku vojsku 5. kolovoza 1716. godine. Evo nas u svetištu gdje je 1881. godine veliki štovatelj Gospe Tekijske Ilija Okrugić, župnik, opat i književnik, u dogovoru s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom izgradio ovu sadašnju crkvu. Ovo se mjesto proširivalo, obnavljalo i obnavlja se i održava i danas.«

Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i s Gospinom slikom Križnim putem uz svetište.

Nakon slavlja u svetištu je upriličen prigodni vjerski program koji je trajao do kasno u noć.

Velike Tekije

 

Na  blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza, proslavljeno je tradicionalno hodočašće sa zavjetnom pobožnošću u crkvi Gospe Snježne ili Gospe Tekijske, nazvano Velike Tekije. Naime, skupine hodočasnika iz Srijemske biskupije, u zajedništvu s hodočasnicima iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije, iz Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te zajedno s hodočasnicima iz Beogradske nadbiskupije kao i iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije i drugih biskupija iz Republike Hrvatske i šire, obavljali su pobožnost križnoga puta uz svetište Gospe Tekijske, te molitvom, ispovijedanjem i misnim slavljima već u jutarnjim satima na hrvatskom, staroslavenskom, mađarskom, njemačkom i drugim jezicima obilježili ovaj veliki dan slaveći Trojedinoga Boga i Nebesku Majku Mariju, Gospu Tekijsku. A sve ovo je pripremio vlč. Stjepan Vukovac, upravitelj svetišta zajedno sa suradnicima.

Svečano pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku u 9 sati predvodio je subotički biskup mons. Ivan Penzes uz sudjelovanje velikog broja vjernika hodočasnika kojima je uputio pastirsku riječ.

Pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jeziku predvodio je biskup srijemski mons. Đuro Gašparović uz koncelebraciju brojnih svećenika i redovnika iz Srijemske biskupije, kao i onih iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te svećenike iz Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije i drugih biskupija iz Republike Hrvatske, te sudjelovanje više tisuća hodočasnika iz svih navedenih mjesnih crkava. Pozdravivši svećenike i hodočasnike, biskup Gašparović je u svojoj homiliji istaknuo: »U ponudi jednoj od Adamovih kćeri, bez ljage začetoj, da bude Majkom Sina Božjega, dana je mogućnost da se zatrpa mutni izvor istočnoga grijeha. Na anđelovu ponudu i pristanak Blažene Djevice Marije podsjećaju nas zvuci zvona s naših crkava. Triput u danu. To je neprekidna zahvala zemlje nebu što je nastojao uskladiti nesklad. Nebeski je poslanik anđeo Gabrijel pohodio Nazaret i zapodjenuo razgovor s Izabranicom Božjom. I kao što je prva žena napravila veliku pogrešku, drugoj je ženi dana mogućnost da tu pogrešku ispravi. Njoj je upravljena Božja riječ: »Hoćeš li svijetu darovati Spasitelja? ... Na Marijin pristanak, Riječ Božja uzima ljudsko tijelo u njezinu krilu. Marijin sin bit će Sin Svevišnjega. Marijinim pristankom počela su se ostvarivati obećanja u oslobodjenje naroda i otkupljenje ljudi.« 

Primjenjujući na naš vjernički kršćanski život, biskup je rekao: »Slično je s našim pristankom na Božji poziv u životu. I mi primamo od Boga razne ponude. Samo treba prihvatiti i ostati dosljedan zadanoj riječi. Uključeni smo i mi u povijest spasenja. Nije bio sudbonosan samo Marijin odgovor na Božji poziv po anđelu Gabrijelu. Za nas je još sudbonosniji naš odgovor Bogu, naša vlastita privola na Božju riječ izrečenu o nama i na Božji plan s nama. Pred nama stoji Isus Krist koji zove. Na svaki poziv čeka se samo naš odgovor. Možda najprije da prepoznamo što je volja Božja i ako treba da postavimo pitanje: Gospodine što hoćeš da učinim. Neka kroz naše dane, prateći Božju riječ i njegov poziv, i u nama odzvanja pitanje: Što trebam činiti u svom životu da budem sretniji i zadovoljniji; u našim obiteljima da bude blagoslova, mira, sloge; u našim župnim zajednicama da bude zalaganja, suradnje i zajedništva; u našem mjestu gdje živimo da, u našim školama, u našoj i našim biskupijama i drugdje. A mnogo toga možemo činiti i učiniti. Zato nam je potrebna i biskupska, svećenička i vjernička spremnost: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi’«, zaključio je i poručio biskup srijemski.

 

Ankica Jukić-Mandić

Tomislav Mađarević