Arhiv tekstova

Aleksandar Saša Alač glumac je Beogradskog dramskog pozorišta. Ovaj rođeni Splićanin iza sebe ima mnoštvo ostvarenih uloga u različitim domaćim teatarskim kućama, a dobrim kazalištem uvijek smatra ono koje je angažirano, jer ono »govori o ljudskim sudbinama«.

 

Živite na relaciji Beograd-Split. Kako doživljavate hrvatsko-srpske odnose kada su u pitanju politika i kultura?

Hrvatsko-srpski odnosi u kulturi posebice, a i u politici, napreduju. Ni izbliza onim tempom koji ja priželjkujem.

 

Može li se kultura odvojiti od politike?

Kultura se mora odvojiti od politike. Nevolja je kad se politika odvoji od kulture. Onda svjedočimo političkom vašaru primitivizma.

 

Kako pojačati vidljivost i prisutnost ovdašnje hrvatske kulture na kulturnoj sceni Srbije?

Spoznajom da je čitav svijet jedan kulturni prostor u kome sudjeluju svi narodi sa svojim kulturnim specifičnostima. Sređenim odnosima između država.

 

Tko je najsujetniji redatelj s kojim ste radili bilo u kazalištu, bilo na filmu?

Sujetni su svi redatelji i svi glumci. Velika je konkurencija pa mi je teško odgovoriti tko je najsujetniji redatelj s kojim sam radio. 

 

Albert Camus  je rekao: »Zanima me samo ono kazalište koje dovodi u pitanje cjelokupnu ljudsku sudbinu«. Kakvo je vaše mišljenje o angažiranom kazalištu i volite li igrati u njemu? 

Dobro kazalište je uvijek angažirano jer govori o ljudskim sudbinama.

 

Jesu li mladi zainteresirani za kazalište, i za koje predstave?

Mladi jesu zainteresirani za kazalište. Mladi koji dolaze u kazalište nisu oni mladi koji smisao vide u razbijanju glava navijačima protivničkog kluba. I mladi i manje mladi, vole predstave koje im mame smijeh i suze. One predstave o kojima ima smisla razmišljati. Kazalište je hram duhovnosti i hrabrosti. 

 

Je li dobar fizički izgled bitan ili zanemariv u glumačkom poslu?

Dobar fizički izgled nije zanemariv u glumi. Nekad je prednost, nekad hendikep. U svakom slučaju nije presudan.

 

Kakvu ulogu priželjkujete?

Priželjkujem ulogu koju ću igrati glumeći sa svojom kćerkom.

 

Kakvi su, po vašem mišljenju, pomaci u obnovi odnosa multietničkih lokalnih zajednica nakon sukoba i raspada bivše Jugoslavije, i jesu li ljudi spremni oprostiti?

Vrlo je teško iz središta Beograda procjenjivati u kojoj su mjeri obnovljeni odnosi multietničkih zajednica u Srbiji. No sasvim je sigurno ratno vrijeme, vrijeme prevladavajuće iracionalne mržnje prema svima koji su drugog podrijetla, iza nas. Praštati je duboko kršćanski. Bez  praštanja život je teško zamisliv. Vjerujem u spremnost ljudi da praštaju.

 

Kakav je vaš odnos prema nekadašnjoj zajedničkoj državi u kojoj ste stekli afirmaciju?

Nisam jugonostalgičar. Državna tvorevina koja se na tako monstruozan način dva puta u svojoj povijesti raspadala ne zaslužuje nostalgiju. No, s druge strane, to je prostor mog djetinjstva, prvih ljubavi, odrastanja, divnih teatarskih suradnji, druženja, predstava, prvih uspjeha, nagrada, gostovanja i putovanja po velikoj državi... Vrijeme u kojem se nije moglo dogoditi da vas netko upuca jer ga nedovoljno vedro gledate. Toga se, pak, sjećam sa zadovoljstvom.

 

Kako podići povjerenje među ljudima i koje mehanizme upotrijebiti?

Uvažavanjem različitosti, priznavanjem sličnosti. Trebaju nam kulturna razmjena, ekonomska suradnja, prijateljstva. Imamo toliko isprepletenu povijest. Ne smije se zatvarati oči pred groznim stranicama te zajedničke povijesti, a osobito se ne smiju zatvarati oči pred divnim stranicama te povijesti, a ima ih itekako. Alači su stara, ugledna hrvatska obitelj. Jedna mi je baka Srpkinja, druga baka, nona, mi je Talijanka. Koliko su samo i koliko često i naše obiteljske povijesti isprepletene. To je bogatstvo. I to je zalog za uzajamno razumijevanje i povjerenje.

 

Je li moguće izboriti se s procesom asimilacije?

Moguće je izboriti se s asimilacijom jedino onda kada se ljudi ne osjećaju na bilo koji način zakinuti kao pripadnici manjinskog naroda. Obrazovanjem, edukacijom. Nikola Tesla je ponos i hrvatske države. Josip Pančić je prvi predsjednik Srpske akademije nauka... Nabrajanje bi dugo trajalo. O tome vrijedi govoriti, pisati, snimati filmove, podučavati.

 

Mnoge vaše kolege pred izbore javno stanu ispred neke stranke. Gube li oni time ili dobivaju?

Na žalost mnoge moje kolege, ne svi naravno, i ne samo moje kolege, pred izbore javno stanu ispred neke stranke očekujući korist od takvog angažiranja. Još žalosnije je što takvim angažiranjem sebi stvarno pribavljaju korist. I kulturna scena je krajnje ispolitizirana bez obzira na deklarativne izjave da politika mora biti izvan kulture. Ukoliko nisi uz neku političku stranku, izvan igre si.