Arhiv tekstova

Riječ naprosto nastala je od riječi prosto i predmetka na, praslavenskoga je podrijetla, a danas je standardna u ruskome i srpskome jeziku. Pod jakim je utjecajem srpskoga jezika ušla i u hrvatski jezik pa su ju rabili neki hrvatski književnici tijekom 19. i 20. stoljeća. Na primjer: 

Slavko Kolar: »Naprosto se pretvori u kladu.«

August Šenoa: »Ne velim, da ponuđene uvjete naprosto odbijam, ni da ih primam.«

Kako su riječ naprosto, kao prilog ili česticu, rabili hrvatski književnici, ne možemo poreći njezinu uporobu jer je to bio jezik toga vremena, no to ne znači da su danas mjerila ista. Danas ju izgovaraju čak i oni koji to ne bi trebali po svojoj jezičnoj naobrazbi, a najčešće ju možemo čuti od medijski eksponiranih govornika kao što su političari i novinari. U biranim ju tekstovima ne ćemo naći, kao ni u lektoriranim tekstovima Hrvatskoga radija ili televizije. Umjesto srbizma naprosto hrvatski jezik ima više dobrih zamjena, kao što su: jednostavno, doista, zapravo... Kako bismo potkrijepili ovu tvrdnju, pogledat ćemo što o njoj pišu, i pišu li uopće, važniji hrvatski jezični svajetnici. Ne spominju je prvi važniji hrvatski savjetodavci Ivan Broz, Vatroslav Rožić ni Nikola Andrić. Vukovac Tomo Maretić kao zagovarač hrvatskoga ili srpskoga jezika navodi ju u »Akademijinu rječniku« (1911. – 1916.). Dva ponajbolja razlikovna rječnika i to onaj Petra Guberine i Krune Krstića iz 1940. i često navođeni Brodnjakov iz 1991. godine nemaju riječ naprosto. U Brodnjaka se navodi natuknica prosto u značenju jednostavno. Anićev »Veliki rječnik hrvatskoga jezika« opisuje riječ naprosto kao prilog i česticu u značenju jednostavno, a »Rječnik hrvatskoga jezika« Jure Šonje kod priloga naprosto strjelicom upućuje na riječ jednostavno. U članku »Prosto,naprosto – jednostavno« objavljenom u »Glasu Slavonije« Sanda Ham navodi rečenicu: »To je naprosto tako.«  U pojašnjenju piše: »Navedena rečenica nije prihvatljiva u našem jeziku, prihvatljivom postaje tek kada se naprosto zamijeni s odgovarajućom hrvatskom riječju jednostavno – To je jednostavno tako.«

Riječ prosto se nalazi u svim slavenskim jezicima pa i u našem, no u hrvatskome se jeziku ona danas rabi u značenju nepristojno, vulgarno ili bezobrazno. U književnome ju jeziku zamjenjujemo riječju jednostavno, stoga naziv: proste rečenice u hrvatskome jeziku glasi : jednostavne rečenice. Riječ prosto u frazemu gledati prostim okom nužno je zamijeniti drugom riječju, možemo reći : gledati golim okom. 

Iz svega navedenoga lako ćemo zaključiti kako za riječ prosto u značenju jednostavno, nema mjesta u hrvatskome književnome jeziku, a jednako tako književnojezična norma ne prihvaća ni riječ naprosto, nego se umjesto nje mogu rabiti riječi: jednostavno, zapravo, doista i upravo.