Arhiv tekstova
Mitrovica kao »srijemska Subotica«
Srijem se teško i sporo oporavlja od rana zadobivenih u proteklome ratu. Rane su zacijelile, ali još žigaju i vide se ožiljci. Još uvijek postoji doza straha, dovoljna da blokira ljude, čim bi pomislili da se javno uključe u bilo kakvu aktivnost koja ima predznak »hrvatski«. Ali, veseli ih kad se nešto dogodi što afirmira hrvatsku zajednicu u SCG. Rado se gleda emisija »TV Divani«, čita se »Hrvatska riječ«, navija se za hrvatske sportske klubove i reprezentaciju, sluša se hrvatska glazba, putuje se k rodbini u Hrvatsku, a oni bogatiji ljetuju na hrvatskom Jadranu.
Materijalno, stanje je vrlo loše. Mnogi su otpuštani s posla zato što su Hrvati, pa su bili prisiljeni baviti se privatnim poduzetništvom, ili odseliti se u Hrvatsku i drugdje, a većina ostalih dijeli sudbinu građana države u kojoj žive. Općenito, hrvatska zajednica je u materijalno vrlo lošem stanju (da izbjegnem riječ »siromašna«), te ne može izdvojiti sredstva za osnutak i organiziranje rada vlastitih udruga. Hrvata nema u strukturama vlasti, čak ni u lokalnim samoupravama. Zapravo, ima nekoliko Hrvata članova raznih političkih partija, ali oni svoju nacionalnu pripadnost ne smiju javno izreći (osim časnih pojedinaca), niti se kane (za sada) javno angažirati za dobrobit hrvatske zajednice u ovoj državi. Od domicilne države se ne treba nadati skoro nikakvoj pomoći, pa su sve oči usmjerene k matici, prema Hrvatskoj. A gdje bi drugdje? Nadalje, niti u jednoj srijemskoj općini nema 15 posto Hrvata, što je cenzus za participiranje svih prava koja nam po raznim zakonima pripadaju. Asimilacija je ovdje već uzela maha i prije posljednjeg rata, ali sada je opasnost za to mnogo veća. Rijetko se može čuti hrvatska riječ u hrvatskim obiteljima, a sve rjeđe i u kulturnim udrugama koje bi naš lijepi jezik trebale njegovati. Hrvatski se jezik može čuti jedino u crkvi, a postotak vjernika koji redovito ide u crkvu nije baš previsok.
O CENTRALIZMU I LIDERSTVU: Kad se spomene Bačka, kao regionalni ili zemljopisni pojam, onda se zna – centar hrvatske zajednice u Bačkoj je Subotica. U Srijemu je, donekle, drugačije. Najviše Hrvata živi u Beogradu (dakako, misli se na grad, ali u kome je jedna od općina i Zemun s okolicom), slijedi Novi Sad (s gotovo dvostruko manje Hrvata nego u Beogradu), pa tek onda Srijemska Mitrovica (četverostruko manje Hrvata nego u Beogradu!). No, hrvatsko središte je – Srijemska Mitrovica.
Premda nema iznimno velikih prednosti u odnosu na druga srijemska mjesta, niti po geo-strateškom položaju, niti po broju Hrvata, Mitrovica je zasigurno središte srijemskoga hrvatskog puka u kulturnom i vjerskom smislu. Nedostatnost infrastrukture brzo bi se mogla popraviti, jer su mitrovački Hrvati vlasnici nacionaliziranog Hrvatskog doma. Njegovim povratom i adaptiranjem Srijemska Mitrovica postaje »srijemska Subotica«, na opću radost i korist svih srijemskih Hrvata. Naravno, da bi tada i HKC »Srijem« trebao promijeniti kulturnu politiku, tako da više ne bi bio još jedna u nizu folklornih skupina, nego doista centar u kojemu će se događati manifestacije od šireg značenja za Hrvate u Srijemu.
DOJMOVI O HRVATSKOM NACIONALNOM VIJEĆU: Većina Hrvata pamti propagandni stroj srpskih medija, kada je jedina hrvatska partija u tadašnjoj SRJ (DSHV) proglašavana za ustašku, za produženu ruku HDZ-a, za petu kolonu u našoj državi, a njezini članovi i simpatizeri su skoro i fizički bili obilježavani. Uz to su vezane i priče o navodnom naoružavanju Hrvata u Srijemu, a sve s ciljem ponovnog uspostavljanja granica NDH, i još mnogo toga. Zbog toga bolnog i tragičnog iskustva političko organiziranje Hrvata u Srijemu zadugo će biti nemoguće.
Što se tiče ocjena utemeljenja i rada HNV-a, opći je dojam da većina ljudi nije niti čula za njega. A kada prvi puta čuju, odmah pomisle na političku partiju. Pa, ima »H«, ima »V«! Po mom saznanju, manji dio hrvatske populacije zna o kakvoj se instituciji radi, pa treba pojačati promidžbene aktivnosti, kako bi se stanje promijenilo glede bolje i točnije informiranosti našeg puka. Ono što bi uistinu najviše afirmiralo HNV su konkretni rezultati u poboljšanju svakodnevnog života članova hrvatske zajednice u ovoj državi. Onaj manji dio ljudi, koji znaju što je HNV, ima najveće primjedbe na sastav (»uglavnom su Subotičani«), na sjedište (misle da bi trebao biti neki od centara, Beograd ili Novi Sad, a ne provincijski gradić na sjeveru Bačke) i na loš početak rada (misli se na predstavljanje u medijima, poglavito srpskim).
Nastavit će se
