Arhiv tekstova

Mata Matarić je inženjer organizacije rada. Radio je u DTD-u »Brodoremont« i DTD-u »Panonija Sombor«, te u »Danubiatransu« u Novom Sadu. Bio je predsjednik Saveznog obora za međunarodnu suradnju u prometu pri Saveznoj gospodarskoj komori, a po povratku u Sombor bio je direktor RO »Metalac«. Od 1991. radi u privatnoj obiteljskoj tvrtki u Somboru do 1996. godine, kada osniva tvrtku u Mohaču u Republici Mađarskoj. Potiče iz obitelji Matarić, koja stoljećima njeguje ljubav prema svom narodu, a ta ljubav i rad za svoj hrvatski narod je prenijeta i na Matu, što se vidi i po njegovim aktivnostima u hrvatskoj manjinskoj zajednici. Nedavno je izabran za predsjednika HKUD-a »Vladimir Nazor« u Somboru, dopredsjednik je HNV-a i predsjednik somborske podružnice DSHV-a. S njim smo razgovorali o hrvatskoj manjinskoj zajednici u Somboru, o problemima u informiranju, o školovanju na hrvatskom jeziku, o proslavi somborske Dužionice i o drugim interesantnim temama.

HR: Koliko su dužnosnici HNV-a informirani o zbivanjima u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Srbiji. Kupuju li, odnosno jesu li pretplaćeni na »Hrvatsku riječ«?

Osobno mislim da je svi ne kupuju. Primjerice, kod nas u Hrvatski dom dođe pet primjeraka koje mnogi ljudi pročitaju i ostave. Mislim da bi trebalo poraditi na propagandi kako bi se omasovila prodaja, a »Hrvatska riječ« bi trebala i na sajtu objaviti sve ono što je objavila u tiskanom izdanju istoga dana kad izlazi na kioscima, a ne mnogo kasnije. Danas su moderna sredstva informiranja preko interneta. Moji prijatelji iz Zagreba bi voljeli arhivirati »Hrvatsku riječ«, ali je ne dobivaju. Hoću reći da treba dosta poraditi na marketingu prodaje »Hrvatske riječi«. Ja je osobno kupujem, a čitam i na internetu. Bilo bi dobro da se kod nas na salašima u Nenadiću proda bar dvadeset primjeraka, ali mislim da se proda samo pet.

HR: Gotovo godinu i pol se na valovima Radio Sombora svake nedjelje emitira emisija na hrvatskom jeziku »Glas Hrvata« čiji je opstanak doveden u pitanje. Isprva je iza emisije stajala NIU »Hrvatska riječ«, a po ukidanju RTV redakcije u ovoj medijskoj kući emisiju preuzima HKUD »Vladimir Nazor« iz Stanišića, koji nema sredstava za daljnje realiziranje emisije. Što dalje? Hoće li Radio Sombor imati emisiju na hrvatskom jeziku i hoće li iza nje stati HNV?

Svojevremeno sam razgovarao s bivšom direktoricom Radio Sombora Natašom Turkić. Ona je od nas, odnosno od hrvatske nacionalne manjine, tražila da napravimo ugovor s Radio Somborom kako bi oni dobili frekvenciju i pravo na emitiranje programa. Oni taj ugovor imaju. Smatram da bi se on trebao primjenjivati, jer ako ćemo pošteno kazati, oni frekvenciju ne bi niti dobili da nisu pokrili informiranje manjina. Sada, kada su u toj financijskoj krizi mi im nećemo odmagati, ali ćemo inzistirati da dogod rade oni budu nositelji informiranja barem sat vremena tjedno za našu manjinu. Na tome ćemo inzistirati i to će mi biti jedan od prvih zadataka – da Radio Sombor jedanput tjedno financira jednosatnu emisiju u terminu za koji se dogovorimo. Tu nema »volje« ili »nevolje« HNV-a, ili udruga koje su emitiranje emisije pomogle, kao što je HKUD »Vladimir Nazor« iz Stanišića. To je stvar somborskog javnog glasila koje se zove »Radio Sombor«. Oni nam trebaju osigurati dogovoreni termin, a ukoliko se to ne realizira, sklopit ćemo ugovor s nekom privatnom radio-difuznom organizacijom.

HR: A što će biti s Radio Somborom, koji je u totalnom debaklu? Kakav je stav Grada Sombora prema ovoj medijskoj kući?

Stav grada je da se ne smije prekinuti emitiranje programa, jer je to naša ustanova s tradicijom. Obratili smo se i udruzi novinara Srbije koji također dijele naše mišljenje. Kako ćemo iz trenutne situacije isplivati ne zna se, jer taj radio nije upao u tranziciju, odnosno u privatizaciju. Problem Radio Sombora je rješiv, samo moramo pronaći vlasnika, raspisati javni tender gdje će ljudi konkurirati, otkupiti pravo i tada će sve biti u redu. Mišljenja sam da  se Radio Sombor neće ugasiti.

HR: Samo se u jednoj osnovnoj školi u Somboru izučava hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Učenika je toliko da ih se može prebrojiti prstima jedne ruke. Zašto je ovakvo stanje godinama nepromjenjivo u Somboru i radi li se na proširenju hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture i na druge osnovne škole u Somboru?

Nažalost, situacija je upravo takva kako ste rekli. Najveći je problem u nama. Ja sam prije više godina govorio kako nećemo znati konzumirati prava koje nam zakon o nacionalnim manjinama nudi. Sada smo u toj situaciji, jer nemamo stručne kadrove da te učenike prihvate, a ni roditelji nisu dovoljno educirani da shvate što to znači za budućnost njihova djeteta. Mnogi ne znaju da će im djeca nakon hrvatskog jezika moći nastaviti školovanje u srednjoj i višoj školi na srpskom jeziku. Subotica nam je primjer. Kako oni budu postavili svoje školstvo, tako mi ovdje moramo nastaviti. U Somboru je problem educiranja roditelja, jer je ovo ipak samo fakultativno, može – a ne mora. Trebali bismo objasniti prednosti takvoga školovanja, jer nije nikakva tabu tema da se netko školuje na drugom jeziku. To je prednost i imamo saznanja da bi i mnogi učenici koji nisu Hrvati željeli izučavati hrvatski jezik. Primjera radi, u Mađarskoj se mnogi Mađari školuju u osnovnim, preko srednjih škola i fakulteta na hrvatskom jeziku, iako nisu Hrvati. Mislim da Sombor treba raditi na određenim tribinama i popularnim metodama da se roditeljima objasni, jer oni su ti koji se pitaju. Djeca će odraditi ono što oni kažu. Što se tiče školstva u smislu organizacije, smatram da nema niti jednog ravnatelja škole koji bi odbio takvo školovanje djece. Po najnovijem zakonu o nacionalnim manjinama mi moramo biti pitani hoće li neki ravnatelj biti imenovan, a oni neće zaboraviti ukoliko damo pozitivno mišljenje o određenoj osobi koja bi bila ravnatelj školske ustanove.

HR: Veoma ste aktivni u hrvatskoj manjinskoj zajednici. Predsjednik ste somborske podružnice DSHV-a, nedavno ste izabrani za jednog od dopredsjednika HNV-a i za predsjednika HKUD-a »Vladimir Nazor« u Somboru, a uz sve to ste i vijećnik gradskog vijeća Sombora. Kako uspijevate i  pokraj svojih privatnih obveza vršiti sve navedene dužnosti?

Trinaest godina sam radio određeni posao u Mađarskoj, gdje sam akumulirao energiju i pročitao oko 120 knjiga o povijesti Hrvata s ovog područja i odnosima s drugim narodima u našim krajevima, kako bi mi danas bilo lakše i da za mene nema velikih iznenađenja. Sve ovo radim maksimalno i s velikim zadovoljstvom. Možda malo nedostajem obitelji, ali ovo ću izgurati u svom stilu. U svakoj organizaciji koju ste spomenuli pokušavam organizirati timove, a da ja budem koordinator tih timova. Vrlo sam zadovoljan kako to funkcionira u DSHV-u – podružnici Sombor, koja je već nekoliko godina pod mojim vodstvom. Isto tako formiramo tim u »Nazoru«, gdje ljudi svoj posao rade pošteno i transparentno. Nikada ne polazimo od toga da nešto netko neće, već jednostavno zadatke dijelimo prema mogućnostima. Hoću reći, timski rad je najvažniji. Od 40 godina radnog staža 30 sam bio voditelj i uvijek sam formirao timove koji su donosili pozitivno ostalim radnicima u tom poduzeću. Isto tako će mi i Hrvatski dom biti vrlo ozbiljan izazov, jer je to embrij svih kulturnih događanja ovih prostora. To je ustanova koju nikada ne bih podredio bilo kojoj drugoj. Ako bi me pitali što bih prihvatio, partijsku organiziranost, angažiranje u politici u smislu izvršnih tijela u općini, uvijek bih rekao kako želim da HKUD »Vladimir Nazor« nastavi raditi u ovom sastavu. Uvjeren sam da će taj naš Hrvatski dom oživjeti i donijeti nove pozitivne rezultate za generacije koje dolaze iza nas.

HR: Prošle je godine ipak došlo do sukoba interesa u slučaju somborske Dužionice. Grad, kojeg ste kao gradski vijećnik zastupali, imao je jedno mišljenje u svezi s proslavom Dužionice, dok je »Nazor«, kojeg ste također zastupali kao član uprave društva, želio nešto sasvim drugo što se tiče ovog slavlja. Je li tu moguće, pošto ste bili na odgovornim funkcijama, zastupati interes samo jednih, ili možda pronaći neku sredinu?

Kad smo sagledali problem da se u isto vrijeme održavaju dvije Dužionice, po nalogu tadašnjeg gradonačelnika sam pokušao te dvije, uvjetno rečeno, struje na neki način pomiriti, kako bi zajednički odnijeli kruh na oltar i kod gradonačelnika i tako je i urađeno. Moja je uloga, koja je po mnogima uspješno obavljena, bila prvi korak zbližavanja te dvije opcije koje slave Dužionicu. Niti možemo Hrvatima, niti onima koji se izjašnjavaju samo Bunjevcima osporiti pravo na održavanje jedne svetkovine koja se zove Dužionica. Pokušao sam biti neutralan kako bi svi bili zadovoljni. Neki kažu da sam uspio, a neki da je to bilo nepotrebno jer su ovdje u pitanju inače nepomirljive opcije. S ove distance, nakon godinu dana mogu reći da ne vidim kako će se organizirati ovogodišnje slavlje. Ja se neću angažirati, jer bi to bio direktan sukob interesa. Nikoga neću nagovarati da nam priđe, ali naša vrata su otvorena, mi smo nositelji Dužionice u Hrvatskom domu i mi ćemo je izgurati onako kako smo to radili unazad 74 godine. Znači, ja nikoga više neću upozoravati na potrebu zajedničke Dužionice, jer mi to više ne dozvoljava funkcija koju obavljam u Hrvatskom domu, a maksimalno ćemo se angažirati da dokažemo da je Dužionica u Hrvatskom domu a priori najvažnija i najjača manifestacija Hrvata s ovih prostora. Nisu ni oni koji se izjašnjavaju samo kao Bunjevci krivi za ovu situaciju. Kriva je politika koja ih je odvojila u posebnu etničku grupu i mislim i dan danas da im treba pomoći da se vrate svojim korjenima, a isto tako sam uvjeren s obzirom na moje iskustvo, godine i sjede vlasi, da se bez smjene generacija u tome neće uspjeti. Oni koji se izjašnjavaju samo kao Bunjevci moraju smijeniti svoju generaciju koja je dovela do odvajanja, a mi u Hrvatskom domu moramo povući određene poteze  i dalje pružiti ruku pomirenja za tu opciju.

HR: Koji su vaši planovi kao novog predsjednika HKUD-a »Vladimir Nazor« za budući rad ovog društva?

Planovi su vrlo ambiciozni. Unazad mjesec dana, imamo 12 priredbi koje su održane u Hrvatskom domu, a tim ćemo tempom nastaviti i na jesen. Moramo postići da Hrvatski dom bude kulturni centar ne samo nas Hrvata koji ovdje gravitramo, nego da bude dom svih Hrvata s telefonskim predznakom 025. To bi trebao biti jedan stožer gdje će svi imati svoga interesa bez ikakvog naturanja opcije »centra«. Nedavno smo imali nastup u Tolisi u Bosni gdje smo poveli četiri para Šokaca. To povećava našu ponudu prema strancima. Trebamo se ispomagati i mi ćemo ići pomoći i Šokcima u bunjevačkim nošnjama kada im bude trebalo, a sve zahtjeve ćemo moći ispuniti samo zajedničkom ponudom ovoga područja. To su naši planovi. Mi imamo programe da maksimalno profesionaliziramo određene igre, kazališne komade i horske pjesme da bismo bili zvani. Ne da se naturamo, nego da drugi čuju za nas i negdje nas vide. Važno je da napravimo ono što naši domaćini očekuju. U Bosni smo nedavno bili prvi u koloni defilea, prvi na nastupu i kažu da smo bili najbolji. To je ona kvaliteta, a isto tako i šarolikost nošnji. Ponavljam, ne mora se ponuditi samo »Nazor«, može i Bački Breg, Bački Monoštor, Lemeš ili Stanišić. Drugo, trebamo komercijalizirati naše prostore. Jedan smo prostor iznajmili, a imamo još tri prostora koje bi netko mogao uzeti kako bismo materijalno ojačali. Treće, u preregistraciji društva moramo staviti na papir članstvo, jer je zakonska odredba da moramo točno znati s koliko članova raspolaže ova udruga, da bismo na skupštinama donosili relevantne odluke. Do travnja iduće godine se moramo preregistrirati i tu ćemo apelirati i na stare članove, sadašnje i buduće da nam se pridruže u toj akciji. Također, trebamo poraditi na animiranju i stimuliranju mladih, da se i oni mogu plasirati svojim idejama. U tom smislu već imamo jednu grupu mladih, uslovno rečeno kazališnih umjetnika. Ubacit ćemo ih u prvi plan, jer će oni uskoro ići na svoje prvo samostalno gostovanje u Slavonski Brod. Ima puno ideja, tim za provođenje toga se formira, sredstava će manje – više biti, nikada nije bilo dovoljno, ali uklopit ćemo se u to.