Arhiv tekstova

Na zahtjev nekoliko udruga poljoprivrednih proizvođača, predstavnika mjesnih zajednica i građana, prijedlog odluke o uvjetima za držanje i zaštitu domaćih i egzotičnih životinja na teritoriju Subotice skinut je s posljednje sjednice Skupštine grada, a prošloga tjedna o ovom prijedlogu održana je još jedna javna rasprava. U odnosu na staru odluku, kojom su do sada regulirani uvjeti držanja životinja, najvažnije izmjene u novoj odluci odnose se na proširivanje zone potpune zabrane držanja životinja u gradu i na Paliću, kao i ograničavanje broja životinja na selima. Naime, nova odluka se temelji na Generalnom urbanističkom planu koji definira područja stanovanja srednjih i većih gustina, a na osnovi kojih su određene i tri zone: crvena u kojoj se životinje ne mogu držati, narančasta prijelazna i zelena u kojoj je dozvoljen ograničeni broj životinja. Međutim, gradskim vlastima na javnoj raspravi spočitano je kako za dobar dio grada, osobito okolna sela, ne postoje detaljni regulacioni planovi, stoga nije jasno na temelju čega su se mogle odrediti zone.

Najviše primjedbi na odluku odnosi se na držanje stoke u seoskim naseljima, jer novi uvjeti za seoska domaćinstva koja nisu registrirana kao farme propisuju da se može imati manje od 20 kopitara, manje od sto papkara, kunića i peradi manje od 350. Time su posebno pogođeni stočari, primjerice u Čantaviru, gdje postoje veliki kapaciteti stoke, pa tamošnje Udruženje proizvođača upozorava da će im ovakva odluka napraviti velike troškove i traže od grada da ih nadoknadi, ukoliko je kani provesti. U gradskoj službi kažu da problema neće imati oni koji su već registrirani kao farme, jer njih »kači« drugi zakon i kontrolu objekata vrši veterinarska inspekcija, te da se gradska odluka odnosi na držanje domaćih životinja, a ne na uzgoj. »Vjerojatno će biti proizvođača koji imaju kapacitet objekta kao farma, a nisu registrirani kao farma. Budući da će oni morati tražiti suglasnost od naše Službe za građevinarstvo, neće je dobiti ako taj kapacitet prelazi određeni broj koji je zacrtan odlukom«, kaže Mirko Ostrogonac, šef Službe za lokalni ekonomski razvoj i poljoprivredu, te dodaje kako se ne smije i dalje dopuštati gradnja objekata većih kapaciteta za držanje stoke u naseljima jer će to, kad uđemo u Europsku Uniju, biti neodrživo. On kaže da se stara odluka pokazala nedovoljnom i zato se sada donosi nova kojom se pokušava uvesti komunalni red, jer ima primjera da se u centru grada drže male farme. Također su gradskoj upravi stizale pritužbe građana iz Aleksandrova, Kera i drugih rubnih dijelova grada koji smatraju da nije korektno da su se poljoprivrednici povukli sa salaša i sada u urbaniziranim područjima prave objekte za držanje životinja koji narušavaju okoliš i normalno stanovanje ostalih stanovnika.   

Premda se gradske vlasti pozivaju na to da se ovom odlukom želi napraviti komunalni red, građani u tome vide namjeru da se zaposli komunalna policija i napuni gradski proračun. Poljoprivrednici koji su pogođeni ovakvom odlukom smatraju da su zone predimezionirane i nerealno postavljene, da je predviđeni rok od šest mjeseci za prilagođavanje prekratak zbog velikih troškova koji ih očekuju, te da se ovakva odluka donosi u krivo vrijeme kada je puno nezaposlenih ljudi i bez primanja, pa je za mnoge držanje kokoši ili svinja jedini način preživljavanja. 

»Kada sam započeo s mini farmom u Željezničkom naselju uopće nije bio problem imam li 100 ili 200 svinja, uvjet je samo bio da imam jamu za gnojivo. Sad sam upao u crvenu zonu u kojoj ne mogu ništa raditi. Što da radi moj sin koji je registrirani poljoprivredni proizvođač, uredno plaća poreze i sad s 34 godine treba to ugasiti i ići pred crkvu prositi. Pitam vas - hoćete li vi financirati izgradnju nove farme izvan grada?« rekao je jedan od sudionika javne rasprave.

Predsjednik Udruženja seljaka Arpád Kis kaže kako ova odluka donosi više problema nego što ih rješava, te da se ne bi smjeli primijeniti jednaki uvjeti za poljoprivrednike na selu i u gradu.

»U Bajmoku od devet tisuća stanovnika svega je oko 250 zaposlenih, i sada se isti aršin odnosi i njih, jer se niti u Bajmoku ne smiju držati životinje, ljudi moraju rušiti svoje čardake jer se nalaze na međama, moraju angažirati veterinarske službe kako bi imali povrdu o deratizaciji, a ovi im neće obaviti posao, već će im samo naplatiti. Ova odluka izaziva više problema nego što ih rješava.

Pretprošle godine kod registriranja farmi bilo je dovoljno da septička jama bude udaljena pet metara od objekta, a sada već treba deset, znači zakon se brže mijenja nego što objekti dotraju«, kaže Kis.

Budući da se gradske vlasti pozivaju na europske standarde, poljoprivrednici su se ponudili da im sami prevedu neku od sličnih odluka europskih država jer, kako kažu, takve odluke se ne realiziraju bez financijske potpore lokalnih samouprava i s tako kratkim rokovima prilagođavanja.    

Među primjedbama se čuo i prijedlog kako bi trebalo donijeti dvije odluke kojima bi se posebno regulirala pitanja držanja životinja za uzgoj, poljoprivredu i stočarstvo od kućnih ljubimaca i egzotičnih životinja, te da se ovakva odluka mora zasnivati na brojnim drugim odlukama i zakonima, poput Zakona o dobrobiti životinja, koji se nigdje ne spominje. Odlukom se zabranjuje držanje pitbul terijera, ali se ne spominju ostale vrste koje se također koriste za borbe pasa, niti se regulira ilegalno odžavanje takvih borbi. Zamjereno je što nije preciznije regulirano što su egzotične životinje, što uraditi s pomlatkom pasa i mačaka za koje odluka predviđa da se mogu držati do četiri mjeseca, ali se ne zna što poslije s  njima. Odluka također ne precizira pitanje azila za pse, koji se nalazi u centru naseljenog mjesta na stotinak metara od ambulante, i također ugrožava stanovnike u svojoj okolici. Za ovu gradsku odluku neki su rekli da je pisana kao »zločin i kazna«, jer su za prekršitelje propisane novčane kazne koje se kreću i do milijun dinara, kao i oduzimanje životinja. U prekršaje spada, između ostalog, i ako držalac životinja zagađuje okolicu i uznemirava treće osobe, ako objekte u kojima žive životinje ne čisti redovito, odnosno ako ih ne dezinficira najmanje dva puta godišnje, ako skladišti slamu i sijeno na manje od deset metara od susjednog placa, ako dozvoli djetetu mlađem od 14 godina šetati svog psa, itd.

S. Mamužić