Arhiv tekstova

Stiglo nam je ljeto. Godišnje doba tijekom kojega češće putujemo i to najčešće na more. Često dvojimo koji bismo put odabrali kako bismo izbjegli gužve, kolone i čekanja pred naplatnim postajama i tunelima te brže stigli do svoga odredišta. Zasigurno tada ne razmišljamao o obličnim problemima koje imamao sa sasvim običnom riječi put. 

Riječ put potječe iz praslavenskoga jezika preko kojega se razvila u slavenskim jezicima (hrv. i srp. put,  sl. pot, mak. pat, češ. pout). Prilagodba glasova i oblika hrvatskoga jezika tijekom povijesnoga je razdoblja odredila suvremenom govorniku teško razumljive dvojne oblike. Kod navedene imenice put problematičan je izbor nastavka u instrumentalu jednine: putom/putem i nominativa množine: putovi/putevi. Ukoliko pogledamo u tradicionalne hrvatske gramatike, shvatit ćemo razloge postojanja dvojnih oblika instrumentala jednine. Gramatika autora Brabec, Hraste, Živković pojašnjava kako oblik putom imamo jer u instrumentalu jednine nastavak –om imaju imenice čiji je završni konsonant osnove nenepčani, i putem, ostatak sklonidbe i-osnove po kojima se ta riječ sklanjala tijekom jezičnoga razvoja, a danas se tako sklanja u ruskom jeziku. Supostojanje dvaju oblika: putom/putem uzrokovano je različitom porabnom raspodjelom. Nastavak –om rabi se kada ispred imenice stoji koji od prijedloga, na primjer: S putom koji je odabrala, bit će doživotno nezadovoljna. Nastavak –em dolazi kada pred imenicom nema prijedloga, na primjer: Svatko ide svojim putem. Imenica putem je i prilog: obaviti putem = usput).

Imenice muškoga roda od jednoga ili dva sloga mogu imati dugu (-ovi, -evi) ili kratki (-i) množinu: putovi/putevi ili puti. Kratka množina puti uzima se kao knjiška, stilski obilježena. Osnova koja završava na nepčanik (j, lj, nj, ž, š, č, ć, dž, đ) proširuje se s –ev, a osnova koja završava na nenepčanik proširuje se s -ov. Pod utjecajem dijalekata te zbog prijašnjeg morfemskoga lika s mekim dočetkom, nastavak – ev javit će se i iza zubnika (s, z, r, t) te će se uz očekivani oblik put-ov-i ostvariti i put-ev-i. Akademijina »Gramatika« oblike s nastavkom –ev smatra pojedinačnim pojavama, koje su iznimke, a ne književna pravilnost. Ranije spomenuta gramatika Brabec, Hraste, Živković smatra lik putevi svojstveniji srpskome standardnome jeziku. Vladimir Anić u »Velikome rječniku hrvatskoga jezika« navodi oblik putevi kao ravnopravan, a ni Brodnjakov rječnik ne će isključiti oblik putevi, nego ga navodi kao inačicu u prenesenom smislu.