Arhiv tekstova

Uz poznatog putopisca Tibora Sekelja, Oskar Vojnić (rođen u Subotici 18. svibnja 1864. godine) je jamačno jedan od najvećih subotičkih istraživača koji je veći dio svoga života proveo putujući i upoznajući udaljene svjetske destinacije. Danas, u svijetu modernih prometnih sredstava to je, ukoliko se ima novca, poprilično jednostavno, a prije stotinu i više godina to baš i nije bilo. Naravno i tada je trebalo, prije svega, dovoljno financijskih sredstava, a Vojnić je imao sreću da je rođen u bogatoj obitelji subotičkih veleposjednika, nositelja barunske titule (Stipan Vojnić iz Bajše dobio ju je 28. listopada 1741. godine u Požunu od carice Marije Terezije).

 

VELIKI SVJETSKI PUTNIK

 

Prema šturim podacima koji postoje u njegovoj biografiji, Oskar Vojnić se nedugo nakon svršetka studija prava u Budimpešti na kratko vratio u rodni grad, ali se ubrzo otisnuo na daleki put obilaženja svih svjetskih kontinenata, koji će trajati sljedećih nekoliko decenija njegovog pustolovnog života. Počeo je sa Sjevernom Amerikom koju je prošao tijekom 1893. godine, potom je uslijedilo istraživanje Skandinavije, potom Rusije, Italije, da bi se po okončanju europske turneje zaputio prema Oceaniji. Uslijedili su posjeti egzotičnim otočjima Fidžija, Tahitija, Samoe, kao i dolasci na tle Australije i Novoga Zelanda. Na afrički kontinent je stigao 1910. godine, a već sljedeće 1911. godine putovao je Indijom i Indonezijom, iz koje potječe i ovaj fotografski uradak na kojemu se Oskar Vojnić nalazi sa skupinom urođenika. Početak I. svjetskog rata zatekao ga je u istočnoj Africi.

 

ISTRAŽIVAČKI RAD

 

Oskar Vojnić je vrijedno bilježio impresije na svojim putovanjima, a karakterističan je detaljan opis pojedinih strateških detalja poput vojnih granizona, baza i broja vojnika, pa se čak špekulira i da je možda djelovao i kao špijun, prikriven u ulozi pisca putopisnih  priča. Naravno, sve je to nepotvrđeno i povijesno nedokazano, ali ostaju činjenični zapisi iz njegovih djela poput »Svijet otoka Tihoga oceana« u kojemu je u formi dnevnika, primjerice, potanko opisao putovanje brodom iz Engleske do Port Saida, prolazak kroz Sueski kanal i Crveno more. Sveučilišna pravnička naobrazba u velikoj mjeri mu je pomogla u literarnom bilježenju viđenog, a njegovi kasniji čitatelji imali su jedinstvenu priliku upoznavati predjele koje, iz objektivnih životnih okolnosti nikada nisu imali prilike vidjeti. Pojedini aspekti njegovog opusa zalaze čak i u domenu znanstvenog, jer se Vojnić vrlo pažljivo odnosio prema svim mogućim detaljima koje je zapažao upoznajući nepoznate svijetove i narode koji žive u njima. Upravo ta sklonost posvećivanju pažnje detaljima izuzetno je vrijedna u njegovim djelima koje je ostavio iza sebe, osobito u etnografskom smislu. Svugdje gdje je putovao Oskar Vojnić je nastojao upoznati običaje domorodaca, kao i njihov izgled, običaje, kulturu i sve drugo. Svugdje gdje je tijekom svojih brojnih putovanja boravio, aktivno se bavio lovom i ribolovom, pa je i na konkretan, praktičan način uspijevao dodatno upoznati egzotične predjele dalekih kontinenata. Prema njegovim zabilješkama osobito je bio očaran životom u Oceaniji, a tijekom boravka na otoku Manono (Samoa) dobio je i jednu obiteljsku titulu od poglavara jednoga sela. 

 

MISTERIOZNA SMRT

 

Veliki svjetski putnik umro je, pod nerazjašnjenim i misterioznim okolnostima, na svoj 50. rođendan u Port Saidu (Egipat) 18. svibnja 1914. godine, a kao svojevrstan povijesni trag i zabilježje svojih brojnih putovanja iza sebe je ostavio osam putopisnih djela koja su bila tiskana još za njegova života. S druge strane, ostalo je stotine lovačkih trofeja, egzotičnih artefakata i predmeta koje je sakupljao na svojim svjetskim putevima, a koji su poslije bili zavještani Etnografskom muzeju u Budimpešti, a dio i njegovoj Subotici, koja u to vrijeme još nije imala Gradski muzej. Biografiju Oskara Vojnića napisao je upravo Tibor Sekelj, koji će se decenijima kasnije otisnuti u istraživanje udaljenih afričkih i ostalih svjetskih destinacija.