Arhiv tekstova

Na prošlotjednoj sjednici Skupštine grada donijeta je nova odluka o stipendiranju studenata iz Subotice koja je izazvala veliko nezadovoljstvo vijećnika Saveza vojvođanskih Mađara. Novom odlukom u postupak dodjeljivanja stipendija više neće biti uključene tri udruge nacionalnih zajednica »Dezső Kosztolányi«, »Bela Gabrić« i »Antonije Hadžić«, već gradonačelnik donosi odluke o dodjeli stipendija na prijedlog  povjerenstva, koje sam imenuje. Vijećnici SVM-a ukazivali su kako je nova odluka korak unatrag, te da predstavlja oduzimanje stečenih prava nacionalnih manjina. Ni hrvatska zajednica nije zadovoljna novom odlukom, premda za skupštinskom govornicom nitko od vijećnika DSHV-a nije rekao niti riječi. 

Članica Upravnog odbora Hrvatskog društva za pomoć učenicima »Bela Gabrić« Katarina Čeliković kaže da je novom odlukom razočarana i da učenici i studenti hrvatske nacionalne manjine više nemaju nikakve šanse dobiti stipendije.

»Smatramo da je to totalna diskriminacija, jer naši studenti i učenici nemaju nikakve šanse dobiti ovdje stipendiju. Njih je mnogo, vrlo su siromašni, često dolaze iz seoskih sredina i upravo zbog toga nemaju šanse na ovom općenitom natječaju dobiti nekakve stipendije. Još više smo onemogućili našu djecu da se školuju dalje, da ne govorim kada je u pitanju školovanje izvan grada Subotice. Dakle, mi smo totalno razočarani jer smo smatrali da je ovo neki bar mali poticaj našim mladima da ih podupremo, premda smo i do sada bili nezadovoljni jer je broj stipendija bio izuzetno mali.«

 

Pomoć je potrebna siromašnima

 

Hrvatsko društvo za pomoć učenicima »Bela Gabrić« osnovano je 2002. godine i od početka je ovisilo o jako malom broju donacija koje su stizale iz inozemstva, zbog čega je ova udruga građana i osnovana. Prije toga formirana je Udruga za pomoć učenika i studenata »Dezső Kosztolányi«, a potom i Udruga »Antonije Hadžić«. U posljednjih nekoliko godina novac za stipendiranje osiguravan je i iz gradskog proračuna Subotice, ali prema riječima Katarine Čeliković i to je bila mizerno mala svota iz koje se moglo samo jednom na godinu davati neka vrsta pomoći djeci hrvatske zajednice koja uče u Vojvodini.

»U vrijeme kada smo dobivali sredstva iz Konzulata i Republike Hrvatske, ili pomoć iz Njemačke i Italije, davali smo stipendije po cijeloj Vojvodini, a kako je kasnije samo grad Subotica osiguravao sredstva onda smo i mi smanjili pomoć isključivo našoj djeci i učenicima. Za nas je zato to još strašnije, jer sad nema više skoro nikakve pomoći«, kaže Čelikovićeva, te dodaje kako je iz gradskog proračuna na račun Udruge doduše uplaćeno 75.000 dinara i tijekom ove godine očekuje se još jedna ista uplata, ali iz toga se učenicima može dati samo jednokratna pomoć u visini od po tisuću, dvije dinara.

»To je izuzetno mali novčani priliv koji ne može zadovoljiti niti deset posto potreba, tako da se pitamo – što dalje? Uskoro ćemo imati Skupštinu Udruge na kojoj će se donijeti odluka ima li smisla uopće postojati ili ne, jer kakva je svrha ako ne možeš nigdje nabaviti novac od nekih stalnih izvora«, smatra Čelikovićeva. 

Prema prijašnjoj odluci o stipendiranju kriteriji i postupak dodjele definirali su se na razini grada, pa je svaka od spomenute tri udruge sukladno tomu predlagala dobitnike stipendija. »Uvijek smo na raspolaganju imali desetak, najviše 15 stipendija, što je za hrvatsku zajednicu jako malo jer imamo jako puno studenata i jako puno siromašnih. A onda još kad je kriterij izvrsnost, često se, na žalost, dogodi da dobiju stipendije imućna djeca, a oni koji stvarno nemaju, recimo sa salaša, iz okolice, Đurđina, Tavakuta, oni jednostavno ne mogu dobiti, a njima je financijski još teže. Ovakva odluka će za nas značiti još više zaostajanje u obrazovanju, to je definitivna poruka«, smatra Katarina Čeliković.

 

Ocjena nije uvijek odraz znanja

 

Predsjednik Izvršnog odbora Mađarskog nacionalnog vijeća i bivši gradonačelnik Géza Kucsera također smatra da je donijeta pogrešna odluka, te da je prijašnji način stipendiranja dobro funkcionirao i bio prilagođen uvjetima specifične sredine. On ističe da postignuti uspjeh kao kriterij za dodjelu stipendija nije dovoljno dobro mjerilo, te da novu odluku treba preraditi. 

»Svojedobno, kada je donošena prethodna odluka, puno smo polemizirali o tomu može li  samo prosječna ocjena i uspjeh u školovanju biti mjerilo po kom će se sredstva podijeliti. Prosvjetni radnici dobro znaju da ocjena nije uvijek odraz pravog znanja, jer su kriteriji ocjenjivanja različiti. Osim toga, što je mislim i najbitnije, u području visokog i višeg obrazovanja nema mogućnosti organiziranja nastave na materinskom jeziku slušatelja. To znači da su djeca, kojima materinski jezik nije srpski, na neki način hendikepirana, jer možda nemaju dovoljan fond riječi i ne mogu se dobro izražavati, što znači da će imati nižu prosječnu ocjenu, a time i automatski gube korak s onima kojima je to omogućeno samim rođenjem i mogu mnogo bolje raditi. Podjela prema procentualnom sastavu stanovništva može pomoći da se izbjegnu takve situacije. Također, preporuka da nacionalna vijeća daju mišljenje o kandidatima jeste prihvatljiva, međutim, težina te preporuke ne može kompenzirati ono što se može gubiti na drugoj strani, kao što je nedovoljno znanje jezika. Smatram da odluku treba preraditi, i da nije dobro oduzimati stečena prava«, kaže Géza Kucsera.

On također ističe da bi jedan od kriterija za dodjelu stipendija moralo biti materijalno stanje kandidata, jer mnoge obitelji žive u veoma skromnim uvjetima, te podsjeća da je nerijetko to siromašenje proisteklo u ratnim godinama kada su upravo brojni pripadnici manjina bili nasilno uklonjeni iz državnih poduzeća, vojske, policije, itd. Kucsera smatra da bi gradska uprava morala imati u vidu i podatak prema kojemu je samo tijekom prošle godine Mađarska iz svojih fondova dala oko 100.000 eura za razvoj i unapređenje subotičkog srednjeg obrazovanja.

»Treba usporediti taj iznos s proračunskim sredstvima koja se izdvajaju za obrazovanje, jer i to je doprinos naše zajednice putem matične države. Neosporno je da u Subotici žive nacionalne  manjine u određenim postotcima, oni su građani ove zemlje, plaćaju porez, doprinose proračunu, a iz toga proizlazi da razmjerno svojoj brojnosti imaju i određena prava.  

U uvjetima kada su donijeti zakoni o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, i kad Srbija promovira jedan drugačiji odnos prema nacionalnim manjinama, onda u oazi mirnog suživota kao što je to u Subotici, donosimo i povlačimo poteze koji ni na koji način ne mogu potkrijepiti tu dobru namjeru koja je u državnoj politici iskazana. Mislim da Subotica ne treba biti negativan primjer za takve stvari«, kaže Géza Kucsera.

 

Kriteriji su isti za sve

 

S druge strane, predlagači odluke smatraju da su novim kriterijima svi studenti stavljeni u ravnopravan položaj. Obrazlažući za skupštinskom govornicom prijedlog odluke pomoćnica gradonačelnika za područje obrazovanja i kulture Ljubica Kiselički rekla je:

»Do sada smo imali situaciju da tri fundacije, odnosno srpska, hrvatska i mađarska, autonomno donose odluke o tome tko će dobiti stipendije za školovanje na visokoškolskim ustanovama. Oni koji ne pripadaju tim narodima ili su iz miješanih brakova, gotovo i nisu imali mogućnost dobiti sredstva. Od sada će jedini kriteriji biti uspjeh u dotadašnjem školovanju, deficitarnost zanimanja za koje se obrazuju, potrebe grada, uporaba više jezika sredine, ali i mišljenje vijeća nacionalnih manjina. Na temelju bodovanja, zasnovanog na tim kriterijima, pravit će se lista stipendista. Trebaju nam ljudi čiji će talent i inventivnost povući ovaj grad naprijed, pa će na ovaj način stipendije dobiti najbolji mladi Subotičani, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Nije točno da će predstavnici mađarske zajednice biti oštećeni na ovaj način, jer osim što će dobijati dodatne poene na temelju mišljenja matičnog nacionalnog vijeća, moći će konkurirati i za mnoga deficitarna radna mjesta gdje je neophodno znanje mađarskog jezika.«

Ovo ipak nije umirilo vijećnicu SVM-a Líviu Joó Horti koja je za RTV »Pannon« izjavila da će se njezina stranka obratiti Ustavnom sudu povodom odluke o dodjeljivanju stipendija, jer se novim rješenjem uskraćuju stečena prava manjinskih zajednica, a o stipendiranju je nedavno govorio i predsjednik SVM-a István Pástor na konferenciji za novinare na kojoj je, povodom uspjeha na izborima za Nacionalno vijeće Mađara, obećao osnivanje fonda za stipendiranje učenika i studenata, kao i skorašnju izgradnju studentskog doma u Novom Sadu za studente mađarske nacionalnosti uz potporu država Srbije i Mađarske. 

S. Mamužić