Arhiv tekstova

»Osijek je grad iznimno dinamične povijesti. On nikada ne miruje – kretanje se u njemu osjeća. Od kretanja ljudi, preko tijeka rijeke pa do tijeka vremena – sve se miče, sve klizi, sve teče. Jedna se veduta preobražava u drugu. Ta, ista veduta, mijenja se pred očima i u drugome je trenu druga. Koračate li, građevine smjenjuju jedna drugu a misao ih prati. Grad je opsesivno provokativan – i povijesno, i dokumentacijski, i estetski.. Živi i oko vas i u vama. I svjedok ste i sudionik«, nadahnuto je na promociji nove knjige Zlate Živaković-Kerže govorio prof. dr. Bogdan Mesinger.

Nova je knjiga »Osječka sjećanja« nedavno promovirana u hotelu Central u Osijeku pred zavidnim brojem štovatelja ove osječke povjesničarke i spisateljice i obožavatelja Osječkih svaštica Zlate Živaković Kerže, znanstvene savjetnice u Hrvatskom institutu za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu. Nakladnici tog novog uratka i jesu Hrvatski institut za povijest, te Društvo za hrvatsku povjesnicu iz Osijeka, za nakladnika potpisuje dr. Mato Artuković, glavni i odgovorni urednik, redakturu Vladimir Oršanić, a knjigu su ilustrirali Dalibor Pavić – Paky i Helena Halilović, grafički ju je opremio Studio HS Internet d.o.o. u Osijeku, a knjiga je u tiskana u Tiskari Pauk u Cerni.

 

Serijal Osječkih svaštica

 

»Knjiga doista pripada serijalu Osječkih svaštica, prije svega po zadanoj formi, odnosno manjemu formatu i obujmu od 378 stranica, no tematski je malo različita, kako i sam naslov kaže, Osječka sjećanja, s podnaslovom, Njihov život u našem sjećanju, što će reći naša sjećanja na poznate i manje poznate Osječane, bilo da su taj epitet zavrijedili rođenjem, školovanjem, radom ili smrću u Osijeku. Vidjeli ste i naznaku – I. dio, što znači da ću niz nastaviti, ali s istim kriterijem, radi se o osobama koje su živjele u 19. i 20. stoljeću«, rekla nam je Zlata Živaković-Kerže.

Objasnila je to svojom strukom, jer kao povjesničarka zna da je vrlo teško »ugoditi« suvremenicima, jer odmah idu pitanja – a zašto nisam u prvoj knjizi, čime je dotični zaslužio da tako pišete o njemu, zašto je baš ono ispušteno a manje bitno ste zabilježili i sl. Zato je ova knjiga homage Osječanima kojih više nema i baš njima će biti posvećeni i drugi, treći i ini dio Sjećanja, jer Osijek je rasadnik poznatih u svim sferama života i rada, od povijesti, znanosti, politike, gospodarstva, zdravstva, školstva, kulture, glazbe, športa i inog života u gradu na Dravi. 

Knjiga je vrlo lijepo ilustrirana s 24 vedute mladoga slikara Dalibora Pavića - Pakyja, Osječanina koji živi i slika u Zagrebu, te 8 pastela-portreta žena, mlade i još neafirmirane umjetnice Helene Halilović, a naravno, veći dio osoba koje ova knjiga sadrži ilustriran je njihovom fotografijom.

 

Više od 150 poznatih Osječana

 

Na upit – koga bi posebno izdvojila među 150 i više poznatih i manje poznatih Osječana, autorica je rekla da su svi oni jednakovrijedni za ovaj grad, no ipak se radije sjeća osoba s kojima je imala čast susretati se i surađivati u svom radnom vijeku.

Uvjereni da ipak treba spomenuti bar desetak poznatih osoba, odlučili smo se poći od Nikole Andrića, prvog intendanta osječkog HNK, Ivana Baloga, pokretača i osnivača Dječjeg kazališta,  Stjepana Bogdanića, župnika i obnovitelja osječke katedrale, Milka Cepelića, tajnika i biografa Josipa Jurja Strossmayera, Ante Gardaša, ponajboljeg pisca za djecu i haiku poezije, Petra Matije Katančića, svestranog franjevca, Julija Knifera, slikara svjetskog glasa poznatog po formi meandra, Paje Kolarića, hrvatskog skladatelja i osnivača Tamburaškog društva još davne 1847. godine, Gustava Lechnera-Lembike, čuvenog osječkog nogometaša i državnog reprezentativca koji je igrao u Njemačkoj i Francuskoj, a trenirao Metalac iz Osijeka, Dinamo iz Pančeva, Vojvodinu iz Novog Sada, Velež iz Mostara te Zagreb i Dinamo u Zagrebu, Lavoslava Ružičku, prvog hrvatskog nobelovca, Branka Mihaljevića – tko nije čuo za Zeku i potočić, Adolfa Waldingera, najznačajnijeg osječkog slikara, kardinala Franju Šepera ili Veru Oršanić, Petrovaradinku koja je radni vijek provela u Radio Osijeku.

Na kraju, ostaje nam preporučiti ovu knjigu koja će biti ugodno štivo svima koji vole Osijek. 

Slavko  Žebić