Arhiv tekstova

U Zagrebu je 19. lipnja u prostorijama Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata održana književna večer na kojoj je predstavljena najnovija, dvadeseta knjiga vlč.  Antuna Devića »Župe Beška i Maradik«. Autor  je kao mladi svećenik 1966. godine kratko vrijeme bio župnikom tih dvaju župa, koje su tada bile u Đakovačko-srijemskoj biskupiji, a danas su u obnovljenoj Srijemskoj biskupiji.

Riječ je monografiji koja kroz 13 poglavlja na 348. stranica prati povijest župa Beška i Maradik, od prvih tragova prethistorijskih naselja do naših dana, preko pisanih dokumenata u kojima se spominju imena tih naselja u različitim oblicima, te se opisuju prilike na tom prostoru po oslobođenju od osmanlijske vlasti i pod vojnom austrijskom vlašću u 17. i 18. stoljeću. U tom se razdoblju prati i stanovništvo, doseljavanje Nijemaca, Mađara i Hrvata, njihov vjerski život i, nažalost, brojni tragični događaji i sudbina koja ih je pratila, poput velikog egzodusa Nijemaca 1944. godine, stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu, do velikog egzodusa beščanskog hrvatskog stanovništva, progona i nasilnog iseljavanja od 1991. do 1999. godine. 

 

Povijest župa

 

»Ovo je objektivna knjiga, jer je nastala s vremenskim odmakom od dvadeset godina od tragičnih događaja iseljavanja. U njoj se piše i o drugim vjerskim zajednicama u župi, a citiraju se i srpski izvori. Do kada će živjeti župe Beška i Maradik, kao njihov župnik ne mogu znati niti predvidjeti, ali zato znam da me ova knjiga istinski raduje jer je u njoj zapisan trag o tim župama koji će ostati u vječnosti«, rekao je predstavljajući knjigu prečasni Božidar Lusavec, današnji župnik u Beški, dok je urednica dr. Milica Lukić ustvrdila da bi knjiga, da je objavljena 20 godina ranije, imala posve drugačije značenje, jer njena simbolika ne bi ni izdaleka bila toliko snažna koliko je snažna danas kada doslovce postaje novi dom, kohezijska sila kojoj je zadatak da Beščane i Maradičane ponovno poveže u zajednicu koja ne ovisi o prostoru, zajednicu koja je duhovni prostor u koji stane svaka misao o tome kako je bilo i kako je moglo biti u Beški i Maradiku da ih nisu morali čuvati u srcu, u možda već izbljedjelim albumima s fotografijama. »Tek danas, u vrijeme kada se taj dom ne može omeđiti ogradom, avlijom, oranicom i šumom, knjiga koja je pred vama može i mora biti sve to, ali i više od toga; znak da istina tek kada je zapisana putuje kroz vrijeme, da istina tek kada je zapisana postaje biblijska svjetiljka čije svjetlo nije moguće sakriti«, rekla je dr. Lukić i dodala, da je u monografiji prvenstveno riječ o povijesti župa. I za jednu i za drugu župu donose se popisi svećenika koji su njima služili ili kao mjesni kapelani, upravitelji župe ili kao župnici. Detaljno se opisuje i povijest župnih crkava, maradičke sv. Ane i beščanske sv. Terezije od Djeteta Isusa, opisuju se groblja svih konfesija koje su obilježile ili i dalje obilježavaju taj prostor, dakle, ne samo katoličke nego i evangeličke, kalvinske, nazarenske i pravoslavne.

 

Utemeljenje u neobjavljenim arhivskim izvorima

 

»Tekst ove monografije uglavnom je utemeljen na neobjavljenim arhivskim izvorima pojedinih župa: Beške, Iriga, Maradika, Nadbiskupskog arhiva u Đakovu i Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, a neprocjenjiv izvor za povijest svake župe je i župna spomenica koju su svi župnici dužni pisati i u nju kroničarski bilježiti različite događaje vezane za život župe«, ustvrdila je dr. Lukić i dodala, kako se iz tih dokumenata, između ostalog, vidi kako je vjerski, kulturni i privredni život u obje župe bio bogat. 

»Upravo su najpotresnije stranice monografije o župama Beška i Maradik posvećene događajima iz vremena Domovinskog rata koji je od Srijema, poslužit ćemo se naslovom Milana Bičanića, učinio krvavo krilo Hrvatske. Na tim stranicama autor knjige riječ daje autentičnim svjedocima i žrtvama. Podiže svoj i njihov glas u ime dostojanstva, prava na sebe, svoj narod i svoju vjeru – prava da se bude čovjek, svoj na svome. I tu se nižu imena ljudi kao memento, kao podsjetnik i opomena vremenu i ljudima koji ga oblikuju. Vjerujem da će vas, dok budete listali ovu knjigu, obuzeti uzbuđenje kako možete doživjeti samo u susretu s fotografijama iz obiteljskih albuma i dragocjenostima koje ste dobili u naslijeđe, jer u ovoj knjizi i jest vaše obiteljsko naslijeđe, brojne autentične fotografije na kojima ćete  prepoznavati članove svojih obitelji, prijatelje, ulice koje pamte vaše korake, groblja na kojima su pokopani vaši preci čija imena svjedoče tu povijest koja se ne može lažirati«. 

Zadnji je govorio autor knjige »Župe Beška i Maradik« vlč. Antun Dević: »Želio sam svoje vrijeme upotrijebiti za dobro Crkve i naroda, te sam skupljao povijesne materijale. Plod mojih muka je ova knjiga, a plod vaših muka, dragi moji Beščani i Maradičani, je život. Obilazeći razne arhive, moj rad nije uvijek nailazio na razumijevanje, čak i u Crkvi, jer ja nisam povjesničar nego pišem za običan narod«, rekao je za kraj predstavljanja autor vlč. Antun Dević i zahvalio se kolegama svećenicima Mirku Crnčanu i Božidaru Lusavcu, urednici knjige dr. Milici Lukić, tehničkom uredniku Mirku Mihaljeviću i svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ove knjige.

Zlatko Žužić