Arhiv tekstova

Hrvatsko kulturno društvo »Vladimir Nazor« iz Stanišića po drugi je put obilježilo godišnjicu rođenja velikana hrvatske književnosti čije ime nosi. U sklopu obljetnice održana je tribina posvećena ikavici – dalmatinskih, ličkih, bunjevačkih, šokačkih, hercegovačkih i bosanskih Hrvata. Književna večer je održana 9. lipnja u prostorijama Doma kulture, a otvorio ju je predsjednik udruge Ivan Karan. U programu su sudjelovali predsjednica UG »Urbani Šokci« Marija Šeremešić, Dujo Runje, pjevačka skupina, pjesnici i  recitatori KUDH »Bodrog« iz Bačkog Monoštora, HBKUD »Lemeš« iz Svetozara Miletića i HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora.

 

Jezik puka

 

»Ikavica iz 18. stoljeća je neznatno izmijenjena«, rekao je Dujo Runje govoreći o ikavici. »Postavlja se pitanje zašto ikavica nije standardizirani jezik u Hrvata? Zašto ijekavica a ne ikavica koja se govori na većem području? Standardizacija jezika je posvuda stvar tehnike. Standardizacija hrvatskog jezika je rađena u vrijeme Gaja i Ilirskog pokreta. Tada se pokušao naći kompromis i jezik koji bi bio prihvatljiv i Slovencima, Makedoncima i Srbima. Namjera je bila da se stvori jedan južno-slavenski jezik. Srbima ikavica nije bila prihvatljiva, a i više ju je koristio puk, običan narod. Jekavica je korištena u Dubrovniku gdje je bilo značajnijih književnika i jekavica je bila na višoj razini. Pokušavalo se doći do ijekavice. Kad bi se sad birao standardni jezik vjerojatno bi bila izabrana ikavica, ali tad se gledala šira dimenzija i pokušalo se doći do jezika prihvatljivog za sve.

Ikavica se i danas govori i razvija u Dalmaciji, gdje se govori svugdje osim u službenim institucijama. Kod nas je govore Bunjevci i Šokci. Od štokavskih dijalekata ikavica je svojstvena samo Hrvatima.«

 

Živa riječ

 

Marija Šeremešić je nazočne upoznala s duhovnim pjesmama Vladimir Nazora: »Većina nas je učila o Nazoru, ali nismo bili upoznati s jednom fazom Nazorovog stvaralaštva – duhovnim pjesmama. Te su pjesme objavljene u knjizi ‘Nazorom u zvoniku’ u kojoj Nazor prati vjerske praznike u jednoj godini.« Knjigu je Marija Šeremešić dobila od akademika Josipa Bratulića, a objavljena je u okviru »Nazorovih dana« na Braču 2007. godine. Priredio ju je don Franko Jerčoć.

Živa se riječ na ikavici čula od predstavnika udruga iz Sombora, Lemeša i Bačkog Brega – Bunjevaca i Šokaca, a Marija Dević je izvela recital na dalmatinskoj ikavici. Nazočne su oduševile Šokice iz KUDH »Bodrog« koje su otpjevale nekoliko pjesama i na bis.

Predstavljena su i izdanja NIU »Hrvatska riječ« – tjednik, Hrcko, Kužiš, kao i dosadašnja izdanja nakladničke djelatnosti.

Savo Tadić