Arhiv tekstova

Česta tumačenja bolesnog i normalnog stanja kod balkanskih se naroda zasnivalo na učenju o borbi dobra i zla, između demona i čovjeka. Iz tog razloga postojala je »grana« narodne medicine koja je liječenje bolesnika zasnivala na obraćanju, odnosno molitvama upućenim »višim« silama. Po svom učenju ova medicina dijelila se na kanonsku, koja je bila zasnovana na učenju službene medicine, i magijsku, koja je predstavljala skup različitih kultova i shvaćanja starosjedilačkog stanovništva Balkana, a koju službena crkva nije priznavala. 

Kanonska vjerska medicina zasnovana je na učenju kršćanske crkve po kome je njen tvorac Isus Krist liječio bolesne. Ovu moć je prenio i na svoje učenike govoreći im: »Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavola izgonite, zabadava ste dobili i zabadava dajte«. Za razliku od magjiske medicine, u kojoj se izravno od vrača očekivalo izlječenje, u kanonskoj medicini izlječenje se očekivalo od onog kome se svećenik obrati molitvom da pošalje izlječenje. 

 

Relikvije

 

Osim vjerovanja kanonske medicine u svete liječnike i isceljitelje, značajno mjesto zauzimalo je i vjerovanje u isceljiteljsku moć relikvija. Čak je postojala i organizirana trgovina relikvijama (kosti, pepeo, odjeća ili neko drugo osobno vlasništvo apostola ili svetih ljudi) u čemu su prednjačili Mlečani. U Srbiji jedna od najpoznatijih trgovina relikvijama je relikvija kralja Dragutina. Pred kraj XVIII. stoljeća obitelj Korać iz Novog Pazara rasparčala ju je i prodala, tako da je danas ostala sačuvana samo ruka u manastiru Dečani. U srednjovjekovnoj Europi naročito je bila unosna trgovina relikvijama koje su pripadale Isusu Kristu – njegova odjeća, trnov vijenac, ostaci križa na kojem je raspet, za koje se vjerovalo da posjeduju iscjeljiteljska svojstva. Osim relikvija vjeruje se u ozdravljenje posjetom i molitvama na svetim mjestima, osobito na onim gdje se ukazala Gospa ili su njoj posvećena, u Hrvatskoj su to Trsat i Međugorje, dok je u Europi svakako najpoznatije svetište u Lurdu. 

U vjerskoj medicini postoje sveci koji su zaštitnici oboljelih osoba: sveti Rafael Arkanđeo, zaštitnik slijepih, sveta Dimfna je zaštitnica oboljelih od duhovnih, duševnih i mentalnih bolesti, a svetište se nalazi u mjestu Gheel u Belgiji, sveta Elizabeta Ugarska zagovornica je ubogih i gubavih, sveti Vid zaštitnik očiju, padavičara, neplodnosti. Postoje još mnogi drugi sveci koji se smatraju zaštitnicima od raznih bolesti. Osim molitve radi ozdravljenja, svecima su upućivane i molitve za zaštitu od nečastivih sila koje bi mogle ugroziti čovjekovo zdravlje. Najčešće molitve koje su upućivane raznim svecima bile su: molitva protiv nečastivih duhova, đavolje rabote, napasti vilinske, protiv zavidljivaca i uroka, vještica, za lučenje, protiv čini, ili protiv ranjavanja mačem i strijelom.

 

Demoni

 

Bolesti, po magijskoj medicini, nastaju djelovanjem zlih demona koji su brojni, svaka bolest imala je svog demona – izazivača. Smatralo se da se bolest može dozvati magijskim postupcima, urocima i raznim kletvama, ali i da se može otkloniti putem magije. Vjerovalo se u postojanje vila i riječnih duhova, vukodlaka, vampira i vještica. Svi oni izazivaju bolesti, more i epidemije, međutim, najveće nesreće u životu, glad, kugu, sušu, boginje i zemljotrese, kako se vjerovalo, izazivaju vještice. Magijske formule korištene su i za preventivne i ljekovite svrhe, a bile su napisane na komadu papira, metalnoj pločici ili na nekom dijelu tijela. Tako je, primjerice, magijska formula protiv impotencije ispisivana na pojasu koji se opasivao oko bedara bolesnika, a protiv krvarenja iz nosa formula je ispisivana krvlju bolesnika na njegovom čelu. Protiv ujeda bijesnog psa formula je ispisivana na kiselom kruhu i davana ujedenoj osobi da je pojede. 

Za zaštitu od bolesti često su se nosile i amajlije koje su se mogle dobiti od vračara ili relikvije koje su mogli nositi samo bogatiji ljudi, jer su bile skupe. Jedno od najčešćih »liječenja« magijskim putem je liječenje neplodnosti kod žena, gdje je za izostanak djece ili muškog nasljednika uvijek okrivljavana žena. Često su žene iz tog razloga odlazile do raznih osoba za koje se vjerovalo kako imaju magijske moći koje će pomoći u rađanju djece ili muškog nasljednika. Gatanje je također mnogo korišteno i imalo je magijski karakter. Osim gatanja da bolesnik ozdravi, često se gatalo da se čovjek zaštiti od bolesti. Gatalo se ponekad da zdrava osoba oboli ili da se oboljeloj osobi pogorša stanje.

 

Dario Španović