Arhiv tekstova
18.06.2010
Nepostojano A
Nepostojano a ono je a koje se umeće u osnovu riječi između dvaju završnih suglasnika i koje postoji samo u nekim oblicima iste riječi. Primjerice, u osnovi imenice lonac između završnih suglasnika n i c umetnuto je a. To je a nepostojano jer ne postoji u svim padežima nego u nominativu jednine: lonac i genitivu množine: lonaca. Ostali padeži nemaju a u osnovi: lonca, loncu, loncem, lonci, loncima, lonce... Primjeri kao lonac – lonca, konac – konca, nokat – nokta i slični dobro su znani. Ipak, vrlo često možemo čuti pogrješne oblike. Najbolji, a možda i najčešći, primjer je ime Juraj, naime pogrješan oblik toga imena toliko je čest da ga poneki prihvaćaju i u njemu ustraju kao da je pravilan. Na Hrvatskoj radioteleviziji za Svjetski dan pošta novinar je govorio o tome kako danas polako izumire klasično dopisivanje za koje nam je potrebno pismo i poštanska marka, a o tome je razgovarao s učenicima jedne zagrebačke osnovne škole koje je predstavio kao učenike Osnovne škole Josipa Juraja Strossmayera. Na školi, naravno, stoji natpis kako je to škola Josipa Jurja Strossmayera.
Slične su sudbine i toponimi (ekonimi – imena naseljinih mjesta) koji u nominativu jednine imaju nepostojano a. Na jugozapadnom dijelu otoka Krka, u jednoj od najzaštićenijih uvala Jadrana nalazi se mjesto Punat. Kada novinari izvješćuju iz toga mjesta, nerijetko kažu kako su u Punatu na otoku Krku. Ne prolazi bolje ni mjesta Porat i Omišalj na Krku ili trajektno pristanište Merag na Cresu. Nešto je poznatiji grad Kastav, no i o njemu možemo čuti kao o Kastavu, gradu čija povijest seže daleku u pretpovijesno doba. Mogli bismo još nabrajati, no i ovo je dovoljno kako bismo shvatili da se nepostojano a naziva nepostojanim zato što se ne pojavljuje u svim oblicima (padežima).
Svako a umetnuto između završnih suglasnika nije nepostojano. Tako u riječi mrav a nije nepostojano jer postoji u svim oblicima te riječi: mrava, mravu, mravom, mravi, mravima... Najlakše ćemo provjeriti je li a nepostojano tako što ćemo imenicu postaviti u genitiv jednine – ako u genitivu jednine nema a, tada je a nepostojano (pas – psa).
Odlazak velikog glumca Bekima Fehmiua
Bio je legendarni glumac, maestralni Beli Bora u »Skupljačima perja«, igrao rame uz rame sa svjetskim velikanima filma, gromoglasno ga je pratio pljesak i pohvale filmskih znalaca, a presudio je sam sebi. U tišini svoje sobe.
Oni koji su ga bolje poznavali vele da je i živio – tiho a snažno.
Rođen je 1936 u Sarajevu, Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju završio je 1962. u Beogradu, a još je tijekom studija igrao u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
U životopisu Bekima Fehmiua, koji je napisao njegov sin Uliks, ispisani su dirljivi redovi o Bekimovim roditeljima Ibrahimu i Hadiji, njegovu djetinjstvu, školovanju, problemima koje je obitelj imala s raznim režimima, kao i o činjenici da do danas na Akademiji govore o njegovom talentu i posvećenosti.
Godine 1967. Bekim Fehmiu daje otkaz u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i postaje slobodan umjetnik. Osim kazališnih uloga, u to vrijeme snima filmove »Roj«, »Put«, »Tople godine«, »Protest«… Poslije velikog uspjeha filma »Skupljači perja« redatelja Aleksandra Popovića, gdje je maestralno odigrao Belog Boru (film dobiva dvije nagrade na Filmskom festivalu u Kanu 1967. godine i biva nominiran za »Oskara« 1968.), kreće njegova internacionalna karijera – potpisuje ugovor s talijanskim producentom Dinom de Laurentisom, zatim snima u Europi, SAD-u, Južnoj Americi, Africi i Aziji.
I danas se gledaju filmovi i TV serije u kojima je glumio, kao što su Homerova »Odiseja« s Irenom Papas, »Avanturisti« Harolda Robbinsa, »Dezerter«, gdje je igrao s Johnom Hustonom, »Dozvola za ubojstvo« s Avom Gardner, »Libera, ljubavi moja« s Klaudijom Kardinale…
Snimio je preko pedeset filmova u kojima je glumio uglavnom glavne uloge. Jedna od onih koje se, između ostalih, pamte je u »Specijalnom vaspitanju« Gorana Markovića (1977.).
U znak prosvjeda zbog antialbanske propagande i širenja mržnje 1987. godine oprašta se s umjetničkom djelatnošću u bivšoj Jugoslaviji. Posljednja uloga koju je igrao za talijansku televiziju bio je Sveti Josif u filmu »Dijete po imenu Isus« u režiji Franka Rossija, koji je prikazan i na američkoj televiziji.
Uliks u spomenutoj biografiji svoga oca bilježi kako je talijanski pisac i producent spomenutog filma Francesco Skardamalia rekao: »Bekim Fehmiu je jedini internacionalni glumac iz istočnih komunističkih zemalja koji je snimao na zapadu gotovo dvadeset godina, probijajući željeznu zavjesu sve do pojave Gorbačova i pada Berlinskog zida.«
Dešavanja na tlu bivše Jugoslavije, ratovi i raspad, kažu upućeni, duboko su utjecali na njega da se povuče još više u sebe i u svoj dom gde je živio sa suprugom, glumicom Brankom Petrić. Hamlet bi rekao: »Ostala je šutnja.« Upućeni kažu da bi se moglo dodati – i umjetnost.
(Blic)
