Arhiv tekstova

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana arhiva u kapelici franjevačkog samostana u Subotici predstavljena je knjiga Ivana Stražemanca pod nazivom »Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene«. Predstavljanje je održano 10. lipnja, a organizirali su ga Državni arhiv u Osijeku, Historijski arhiv u Subotici i subotički franjevački samostan. 

O knjizi, koja je već predstavljena u Tuzli i Osijeku, nazočnima je u Subotici govorio ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, arhivski savjetnik prof. dr. Stjepan Sršan, koji je ujedno i prevoditelj i priređivač spomenute knjige. O djelu Ivana Stražemanca govorio je i viši arhivist Državnog arhiva u Osijeku mr. Dražen Kušen, te gvardijan franjevačkog samostana sv. Ante u Beogradu i član provincije Bosne Srebrene fra. Filip Karadža. U ime domaćina nazočne je pozdravio gvardijan franjevačkog samostana u Subotici fra. Ivan Bošnjak, dok je moderator večeri bio ravnatelj Historijskog arhiva u Subotici Stevan Mačković. 

 

Djelo za povijest

 

Profesor Sršan u svom je izlaganju podsjetio na značaj franjevaca i na nedavno obilježenih 800 godina od osnutka franjevačkog reda i više od 700 godina djelovanja franjevaca u Bosni. Tim je povodom objavljena i ova knjiga, kojom se iz zaborava pokušavaju izvući mnoge zanimljive osobe, a značajna je ne samo za franjevce, nego i za cjelokupnu povijest. Knjiga pokazuje kako su franjevci uvijek ostali vjerni svojim načelima i prilagođavali se životu u svim uvjetima. Jedan od takvih je bio i Ivan Stražemanac, koji je živio i djelovao od 1678. do 1758. godine, te se zalagao za jedinstvo provincije. Od 1729. do 1732. godine i sam je bio provincijalom velike provincije. 

Franjevačka provincija Bosna Srebrena svoje začetke ima u srednjovjekovnoj Bosni, u gradu Srebrenici, a njezino širenje bilo je uvjetovano povijesnim okolnostima prostora i vremena. U svom najvećem opsegu obuhvaćala je prostor od Jadranskog mora na jugu, do Budima, Arada i Radne na sjeveru, gdje su bili samostani i gdje su djelovali franjevci te provincije. Današnja provincija Bosne Srebrene svedena je samo na današnji teritorij Bosne. Rukopis, kojega je na latinskom jeziku napisao Ivan Stražemanac, datira iz 1730. godine. Taj je rukopis objavljen u izdanju Državnog arhiva u Osijeku 2010. godine, a s latinskog ga je preveo i za tisak pripremio Stjepan Sršan.  

 

Arhivski izvor dostupan svima

 

Višestruko značenje te knjige pojasnio je mr. Dražen Kušen, koji je naglasio kako je knjiga objavljena kao arhivski izvor, te da je na ovaj način postala dostupna širem auditoriju. Druga vrijednost koju ističe Kušen je povijesno značenje sadržaja samoga djela. 

»U knjizi se radi o povijesnoj studiji koju je Stražemanac napisao na temelju izvornih dokumenata i na temelju dobrog poznavanja provincije i svega povezanog s franjevcima na tome prostoru«, istaknuo je Kušen. Treća vrijednost ove knjige je, prema njegovim riječima, prostorna poveznica koju ona predstavlja za cijeli nekadašnji prostor provincije Bosne Srebrene.

Fra Filip Karadža je pojasnio značenje provincije, kao i Bosne Srebrene, te je govorio o djelatnosti bosanskih franjevaca, koja je bila višestruka. Uz dušobrižništvo, oni su širili i prosvjetu i kulturu. Bili su jedini učitelji i autori prvih književnih i znastvenih djela. Osim toga, čitavo su se vrijeme isticali kao istinski borci za zaštitu naroda od nasilja, zbog čega su često i sami stradavali. Po riječima fra Karadže, oni su doista živjeli evanđelje. 

U Bosnu su došli 1291. i nedugo potom u Srebrenici izgradili prvi samostan po kojemu je kasnija redodržava nazvana Bosna Srebrenika ili Bosna Srebrena. U početku su pripadnici franjevačkoga reda bili uglavnom stranci, no ubrzo su se javljali mladi te se tako rađao domaći kler. Za potrebe pastoralizacije, a dijelom i za školovanje vlastitoga pomlatka, bosanski su franjevci od početka 17. stoljeća razvili iznimno plodnu i raznovrsnu književnu djelatnost na hrvatskom (bosančicom i latinicom) i latinskom jeziku.

Ž. Vukov