Arhiv tekstova

Na raritetnoj fotografiji do koje smo došli zahvaljujući pomoći povijesničarke umjetnosti Olge Kovačev – Ninkov i depoa Gradskog muzeja u Subotici, nalazi se Martin Džavić, umjetnički soboslikar i jedan od prvih akademski obrazovanih slikara u Subotici, u društvu kolega s Akademije (u Beogradu ili Beču, gdje je studirao) i ženske osobe, koja je pozirala za sliku koja se nalazi u lijevom kutu i pokraj koje su se svi fotografirali za uspomenu.

 

ZABORAVLJENI SLIKAR

 

Kada se spomene ime Martina Džavića, vjerojatno će samo dobro upućeni znalci slikarske umjetnosti moći odgovoriti ponešto o njemu i njegovom umjetničkom opusu. A u pitanju je jedan od značajnijih subotičkih slikara između dva velika svjetska rata. Rođen je 12. studenoga 1900. godine u  slabostojećoj obitelji nadničara Antuna Džavića i Marije, rođ. Štefković, koja je radila kao pralja, pa je već nakon završena četiri razreda osnovne škole pošao na soboslikarski obrt, a već 1922. godine postaje majstor i umjetnički soboslikar. Njegov kvalitetan rad ubrzo je prepoznat i slijede brojni poslovi u kojima je pokraj rada na privatnim objektima dobio i oslikavanja više kapela  i željezničke stanice u Subotici. Njegov talent nagrađen je dvogodišnjom stipendijom grada uz pomoć koje isprva odlazi na studij u Beograd (Umjetnička škola), a potom slijede još dvije godine naukovanja u Beču.

Na slikama koje je naslikao prije odlaska na studij, kao i na onima nastalim tijekom i nakon okončanja akademske naobrazbe, dominiraju brojni etno motivi i ruralne teme, kao i portreti brojnih viđenijih ljudi njegova vremena. Veliki kolekcionar Jovan Milekić i osnivač Bačkog muzeja, otkupio je nekoliko njegovih slika i na taj način su one dospjele u današnji Likovni fond Gradskog muzeja u Subotici. Nažalost, stipendija mu je ukinuta nekoliko mjeseci prije završetka studija i on se u trenucima velikog nadahnuća i kreativne zrelosti vraća u svoj rodni grad, kada su nastale i neke od njegovih najpoznatijih slika, kao što su Salaš s đermom  I-II i Portret mlade žene. U sljedećem razdoblju sudjeluje na nekoliko izložaba u Subotici, a od 3.-17. rujna 1933. godine ima i samostalnu izložbu.

 

ETNO

 

U godinama koje slijede, Džavić se sve više okreće ukusu i potražnji tržišta i brojnim porudžbinama subotičkog građanstva koje u to vrijeme preferira slike religiozne tematike. Tako nastaju neka od njegovih najprepoznatljivijih djela  poput: Dova, Kraljica, Bunjevačkog kola, a slika Kraljice je bila toliko popularna da su se izrađivale i njezine reprodukcije koje su se nalazile u mnogim tadašnjim subotičkim domovima. Slijed toga je i posao oslikavanja stropa župne crkve u Starom Žedniku koji je dobio i uradio 1936. godine ..»Iz uobičajenoga ikonografskoga programa izdvaja se slika koja prikazuje Vično svitlo: na obasjani križ pogled diže puk u bunjevačkoj nošnji«... (Olga Kovačev – Ninkov, natuknica iz leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca.

 

RASPRODAJA OPUSA

 

Pritisnut neimaštinom, Džavić nakon Drugog svjetskog rata rasprodaje svoje slike u »uličnoj galeriji«, koja se nalazila u dvorišnim vratima kuće u Rudićevoj ulici. Prestao je sudjelovati na izložbama, a njegova umjetnička snaga počela je jenjavati i polagano je počinjao nestajati u zaborav. Martin Džavić umro je 12. ožujka 1957. godine u Subotici, gotovo potpuno zaboravljen.