Arhiv tekstova

U tradicionalnoj kulturi balkanskih naroda (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija) biljke imaju veoma značajnu ulogu. Mogu se promatrati s nekoliko aspekata: ekonomskog, medicinskog i duhovnog. Ekonomski aspekt podrazumijeva korištenje biljaka za ljudsku i stočnu prehranu, ogrjev, građu i izradu raznih uporabnih predmeta. Medicinski aspekt podrazumijeva korištenje neotrovnih i otrovnih biljaka u liječenju raznih bolesti, dok duhovni aspekt označava uporabu biljaka u duhovnoj kulturi. 

 

Sastojci iz prirode

 

Lijekovi su većinom bili biljnog podrijetla, a kao sastojci pojavljuju se: tikva, badem, luk, urma, smokva, papar, razno sjemenje, korijenje i kore, ulje, smola, mahovina, ružina vodica. U mnogim receptima spominju se kao sastojci staro vino, med i ocat. Tako se, primjerice, kašalj liječio smokvama potopljenim u vino, češnjakom prženim s medom, ili je bolesnik utrljavan ovčjim lojem. Osim biljnih sastojaka korišteni su i minerali: sumpor i sol. Lijekovi su pravljeni u složenom sastavu u kome je često bilo i po 60 sastojaka. O lijeku se u kodeksu daje prvo njegov naziv, zatim sastav, način dobivanja, a najveći dio teksta sadrži uputu za liječenje pojedinih bolesti. Svi ovi sastojci mogli su se pronaći u prirodi koja je okruživala gradove i sela. Trgovci su za bogate građane i plemstvo bilje i sastojke donosili iz Arabije, Perzije, Grčke i Lombardije. Terapijski zbornici bili su najpopularniji spisi srednjovjekovne medicine i čuvani su kao najveća dragocjenost, koja se predavala potomcima u naslijeđe. Narodni liječnici prepisivali su njihove dotrajale stranice i tom prilikom ponekad mijenjali sadržaj starih recepata i ubacivali nove. Kako su to bili jedini priručnici po kojima se narod mogao liječiti, onaj koji ih je posjedovao uživao je veliki ugled. Do osvajanja balkanskih zemalja od Turaka, balkanska se medicina razvijala usporedo s europskom medicinom. Vlast Turaka prekinula je razvoj svih grana kulturnog stvaralaštva, pa i medicinu. Dolaskom na Balkan Turci zidaju moristane, to su turske bolnice u kojima se kršćani nisu imali pravo liječiti. Kršćani su mogli biti liječeni jedino po samostanskim bolnicama, ali u stalnom strahu od Turaka. 

Narodni liječnici

 

U to doba dolazi do velike pojave narodnih liječnika: vidara, ranara, biljarica, travara. Ovi »liječnici« upoznaju i koriste bilje. Kroz praksu postaju pravi herbaristi. Tijekom višegodišnje uporabe bilja u liječenju, oni stječu potpuno povjerenje u ljekovito bilje. Travari u liječenju koriste veliki broj bilja. U 19. stoljeću narod se radije liječio kod travara prvenstveno iz ekonomskih razloga. Za liječenje biljem vezana su i razna vjerovanja u balkanskim narodima. Kako bi liječenje bilo uspješno bilje se mora brati na određen dan. Postoji vjerovanje da određena biljka ima ljekovito dejstvo samo na određeni dan. Na Svetog Iliju Srbi su po vjerovanju jeli koprive radi zdravlja. Radi istog razloga ljudi se na Uskrs umivaju vodom u kojoj su bili jaje, zdravac (gernium macrorrhizum) i ljutica (ranunculacea). Osim toga, vjerovalo se kako liječenje neće biti efikasno ako se ne izgovaraju magične riječi. Za dren se vjerovalo kako je najzdraviji na svijetu, pa odatle i izreka »zdrav kao dren«. On je ekvivalent zdravlju. Najvažniju ulogu u čovjekovu životu biljke su igrale kada je bio bolestan. Čovjek se trudio bilje okrenuti u svoju korist. Skoro i nema bolesti koja nije liječena biljem. 

Posebno mjesto u balkanskoj narodnoj medicini zauzima češnjak. Uz pomoć češnjaka liječe se: šuga, visok krvni tlak, ćelavost, bol kod menstruacije. Njegov miris liječi epileptičare, a pomiješan s peršinom liječi i dezinficira rane. Po narodnom vjerovanju štiti ljude, stoku i kuću od demona. Luk se koristi u liječenju modrica i šuljeva.

Značajno mjesto zauzimaju i sastojci životinjskog podrijetla: magareća kopita, mozak od jelena i lisice, jaja, ovčje i magareće mlijeko, guščje i jelensko salo, jelenski rog, kozji loj ili pluća, koža ježa, rakovi, puževi, svinjski i lastin izmet. Svakako, jedan od najpoznatijih životinjskih proizvoda za liječenje je med. Kod balkanskih naroda generacijama su prenošena znanja o ljekovitom svojstvu meda i njegovoj uporabi. Med je korišten kao preventiva bolestima, mazan je na oboljele dijelove tijela, konzumiran, te korišten kao sastojak u drugim lijekovima. Često se kao način liječenja koristilo puštanje krvi uz pomoć pijavica.

Dario Španović

U idućem broju: Borba između demona i čovjeka