Za mjesto Batrovce, selo šidske općine, ne zna se niti približno vrijeme u kojem je nastalo. Ono što može posvjedočiti da je ovo mjesto veoma staro jest to što se u neposrednoj blizini, na samoj obali rijeke Bosut, nalazi poznati arheološki lokalitet Gradina. U selu se mještani uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom, a prema posljednjem popisu stanovništva ovdje živi 28,44 posto pripadnika hrvatske nacionalne zajednice. Prije 1991. godine, prije ratnih previranja, u tom ih je mjestu živjelo 38,35 posto. S obzirom na veliki postotak hrvatske nacionalne zajednice, u ovom je mjestu ispunjen uvjet za uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu isto kao i mjestu Sot, gdje je ta odluka već provedena.
Izgradnja pastoralnog centra
Nedavno je u ovom mjestu, u crkvenom dvorištu na mjestu stare oronule zgrade izgrađen novi pastoralni centar, na veliku radost svih župljana, prvenstveno za potrebe mladih, za sate vjeronauka, probe folklora i pjevanja, ali i za potrebe starijih župljana. Staru oronulu zgradu porušili su u dobrovoljnoj akciji mještani, a od istog materijala izgrađena je nova dvorana. Župljani navode kako im je crkva Uzvišenja svetog Križa jedino mjesto gdje se subotom okupljaju na svetoj misi, na kojoj često prisustvuju i njihovi susjedi, pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. Jedan od starosjedilaca Batrovaca Ivica Jagodanac sa svojom suprugom Blaženkom ostao živjeti u rodnom mjestu i poslije ratnih 90-ih godina, jer su tu, kako je naveo, živjeli svi njegovi preci:
»Ponosan sam što sam katolik. Poniznost i jednostavnost, što je za mnoge ljude pogotovo u današnje vrijeme mana, za mene je vrlina. Svoju djecu, dvije kćeri i sina koji sada žive u Vinkovcima, odgajao sam u kršćanskom duhu i učio ih da budu skromni i ponizni, a u mojoj kući je glavna vodilja – Sveto pismo. U vrijeme devedesetih mnoge obitelji Hrvata u Batrovcima, kao i ja sam, imale su veliku potporu i pomoć naših susjeda, a tako je ostalo i danas. Međuljudski odnosi u selu su dobri, što mi je osobito drago. Hvala Bogu i našem župniku Bošnjakoviću što danas u selu imamo i crkvenu dvoranu i što je iz ničega stvorena nova dvorana, u kojoj ćemo mi katolici, pokraj crkve, učvršćivati našu vjeru i nacionalni identitet. Sada u naše selo dolaze mladi iz Šida kako bi vidjeli Batrovce, a sve to zahvaljujući glasu dobrote iz crkve i vlč. Bošnjakoviću, bez kojeg ne bismo uspjeli«, kaže Ivica Jagodanac.
Mladi bez mjesta za razonodu
U selu ne postoji mjesto gdje bi se okupljali mladi, pa su oni prinuđeni razonodu potražiti u Šidu. Veći broj mladih župljana članovi su HKD-a »Šid«, sada u crkvenoj dvorani održavaju probe s najmlađima, gdje uče pjevati i recitirati, a tu se održavaju i duhovne obnove. Učiteljska dužnost rada s najmlađima pripala je mladoj župljanki Snežani Pupić: »Na probama sam djecu, u dogovoru s vlč. Bošnjakovićem, učila pjesmice i recitacije. Trenutačno je sedmero djece od prvog do šestog razreda. Volim pjevati, članica sam HKD-a »Šid« tako da mi nije teško i s uživanjem radim s njima«, kaže Snežana Pupić.
Obitelj Pupić – otac Zoran, majka Katarina i djeca Svetlana, Snežana i Milan – primjer su obitelji koja dosljedno čuva i njeguje običaje i tradiciju Hrvata. Najstarija Katarina studentica je druge godine Mašinskog fakulteta u Novom Sadu i nema puno vremena za neke druge aktivnosti, ali je zato najmlađi Milan redovit na probama folklora u HKD-u »Šid« i već uveliko prikuplja novac da kupi tamburu: »Mi smo malo selo, mala hrvatska zajednica, pokušavamo biti ujedinjeni i redovito se okupljati na svetim misama. Crkva je ta koja nas objedinjuje i zahvalni smo Bogu što sada imamo i pastoralni centar«, ističe majka Katarina.
Obitelj Colner također je redovita, kako u duhovnom životu, kulturnim manifestacijama, tako i u svim dobrovoljnim akcijama župljana. Ljubica je kućanica i skupa s ostalim ženama u selu sudjelovala je u organiziranju svih proslava i slavlja: »Ima nas malo u selu, ali nas spaja crkva i rado odlazimo na svetu misu. Proteklog nas je Badnjaka bila puna crkva, kako katolika tako i pravoslavaca, a za svu djecu vlč. Bošnjaković dijelio je paketiće. Aktivni smo svi u obitelji i svi podjednako pomažemo na učvršćenju naše vjere. Moja snaha redovito dovozi svoju i drugu djecu u Šid na vjeronauk i folklor i odvozi ih kući, a suprug je skupa s ostalim župljanima sudjelovao u svim dosadašnjim dobrovoljnim akcijama, kao i u posljednjoj – izgradnji jaslica u crkvi«, ističe Ljubica.
Batrovčani se nadaju kako je ovo samo korak više na očuvanju njihove vjere i nacionalnog identiteta. Nadaju se da će u dogledno vrijeme biti provedena i odluka o uvođenju hrvatskog jezika u službenu uporabu, a to će samo biti potvrda i dokaz svega do sada urađenog na putu ostvarivanja svih zakonskih prava koja Hrvati kao nacionalna manjina u ovom dijelu Srijema imaju.
