Arhiv tekstova

Svećenička godina, koju je papa Benedikt XVI. proglasio lani na svetkovinu Srca Isusova, uskoro završava. Mnogo je toga tijekom ove godine izrečeno o svećenicima, njihovu pozivu i životu. Istican je lik župnika arškog sv. I. M. Vianneya, kao trajan primjer i poticaj današnjim svećenicima. Nažalost, u mnogim medijima bile su zanimljivije loše vijesti i loši primjeri iz svećeničkog života, nego ono što je dobro i uzvišeno u ovom zvanju.

Plavna je jedno od rijetkih mjesta koje u svojoj povijesti još nije dalo niti jednog svećenika, ali svi vjernici o svojim bivšim župnicima, kapelanima i kantorima govore s velikim poštovanjem. To su čuli od starijih i nastoje to prenijeti mlađim naraštajima. Ipak, neki su im ostali više u srcu i pamćenju iz raznih razloga, a u konačnici je to uvijek veličina ljubavi i dobrote, koju su pojedini svećenici pokazivali i iskazivali u svojoj župi. Jedan od takvih bio je, zasigurno, kapelan Josip Pašić. Upravo kad su Plavanjci saznali da je još živ, što je poneke koji su ga poznavali ugodno iznenadilo, pročitali su u Hrvatskoj riječi da je 22. svibnja ove godine preminuo. Nastojali smo obavijestiti sve, koji ga se još sjećaju, o njegovoj smrti u Svećeničkom domu u Zagrebu. Svi su imali lijepe riječi za ovog, tada mladog kapelana, a kasnije poznatog svećenika i književnika.

 

SVEĆENIK I KNJIŽEVNIK

 

Da sve ne ostane samo na priči, jedna baka (Katica Đurković, 1927.) donijela nam je sačuvanu fotografiju iz 1939. godine na kojoj se vidi mladi kapelan Josip Pašić u društvu s tadašnjim kantorom Lajčom (Ljudevitom) Crnkovićem. Nakon što je zaređen za svećenika u subotičkoj katedrali, prva mu je služba bila u Plavni. U njoj je obavljao dužnost kapelana kod župnika Marijana Beretića od 19. srpnja 1939. do 15. srpnja 1940. godine. Kratko, ali dovoljno da ostane u lijepoj uspomeni i sjećanju svojih župljana, a, kako smo čuli, i on Plavnu nije nikada zaboravio. Volio je čuti sve o Plavni, a voditeljica župnog zbora Marica Sotinac pričala nam je kako se  preč. Josip Pašić susreo s Plavanjcima u Zagrebu dok su hodočastili u Mariju Bistricu i ostao s njima u dugom i ugodnom razgovoru. A kako i ne bi, kad je u Plavni započeo svoje svećeničko djelovanje i životnu misiju.

Nakon vojske Pašić odlazi kratko u Vajsku, a potom preuzima župu Bođani, dotadašnju filijalu župe Vajska. Nakon niza teških godina i službovanja u više mjesta, 1950. godine primljen je u Zagrebačku nadbiskupiju. Od tada do danas u Plavni se promijenilo nekoliko župnika i svi su oni ostavili poneki trag u povijesti ovoga sela. Velečasnog Pašića, iako je u ovom mjestu boravio samo godinu dana, ispratili su na njegovu odlasku iz Plavne svi župljani, mnoštvo djece uz, kako se priča, dvadesetak kola s konjima, što je i u ono vrijeme valjda bio izniman događaj. Dobri svećenici, dakako, to i zaslužuju, a ova fotografija svjedoči i o vremenu kada je u župi sv. Jakova u Plavni bilo puno posla – i za župnika, kapelana, kantora, zvonara. A danas, ovdje, jedan svećenik sam skrbi o svojim vjernicima u pet mjesta, što bi također trebao biti izniman slučaj.