Arhiv tekstova

Nije nepoznanica niti nova pojava da su mjesta u upravnim odborima javnih i komunalnih poduzeća, i to na svim razinama, od republičke do lokalnih, dio podjela stranačkog plijena, no ipak je za nepovjerovati da se otvoreno i bez imalo ustezanja na samo jednoj sjednici promijeni više od 30 članova, predsjednika i zamjenika predsjednika ovih tijela. Naime, prije dva tjedna u Subotici je i službeno formirana nova vladajuća većina između koalicije Za europsku Suboticu (Demokratska stranka, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i G 17 plus), Demokratske stranke Srbije i Demokratske stranke vojvođanskih Mađara. Posljedica je to prije šest mjeseci raskinute koalicije sa Savezom vojvođanskih Mađara (Mađarska koalicija) na čija su mjesta u upravnim odborima sada ušli članovi DSS-a. Za očekivati je i nastavak podjele kolača smjenom još nekoliko direktora ustanova i javnih poduzeća, prema nekim najavama prva bi mogla biti smijenjena direktorica Art kina »Lifka«. Što je s tim upravnim odborima ako je svejedno tko u njima sjedi?

 

Isto je rađeno i ranije

 

»Upravni odbori javnih poduzeća, koji bivaju formirani ili se rasformiraju kada određene koalicije puknu, praktički su dio plijena vladajuće koalicije i neovisno o tomu o kojoj je koaliciji riječ, čak se brojčano i procentualno može ispostaviti koliko tko ima prava na ukupni plijen, bilo da je riječ o važnim dužnostima u politici uže shvaćenoj, bilo da je riječ o upravnim odborima i nizu drugih mjesta. Stranke to dijele kao plijen. Realistički gledano, ne možemo ukinuti tu stranačku raspodjelu i preraspodjelu, možemo samo jako smanjiti broj javnih poduzeća tako da se plijen svede na mali dio«, kaže Vladimir Goati, predsjednik organizacije Transparentnost Srbija.

»U upravne odbore dolaze podobni ljudi, bez obzira jesu li oni prethodni bili u profesionalnom smislu na odgovarajućoj razini, jesu li radili sjajno posao ili nisu, hoće li ovi sada potpuno zabrljati i napraviti ogromne troškove. Dakle, nema tu cijene. Stranke su organizacije koje, da bi mobilizirale svoje ljude, to treba razumjeti tako, moraju im dati izvjesne pojedinačne prednosti, prije svega materijalne, simboličke, kao i političke funkcije. Ako bi to strankama presahlo i ništa od toga ne bi bilo, pa vjerojatno nitko ne bi u strankama djelovao. Što znači da stranačko djelovanje nije prvenstveno potaknuto nekakvim humanističkim razlozima, da nije cilj stvarati neko opće dobro, nego da se proda vlastita usluga za vlastitu što veću korist. Dakle, to je realnost života s kojom se suočavamo i koju je teško ne vidjeti za ovo kratko vrijeme višestranačja koje imamo u Srbiji. Ne treba zaboraviti kako je također isto rađeno i u proteklom razdoblju, i prije i za vrijeme Miloševića. Isto to je rađeno i u jednopartijskom sustavu s tim da je taj sustav imao svoje miljenike i svoju negativnu selekciju, te također svojim aktivistima dodjeljivao te materijalne naknade u obliku poluplaćenih položaja, beneficija, privilegija, itd.«, kaže Goati.

 

Neprestana vrteška

 

Osim što su mali stranački feudi i mjesta za udomljavanje stranačkih kadrova, već godinama unazad u cijeloj regiji javna poduzeća su označena kao osnovni izvor korupcije iz kojih se financiraju političke stranke i izborne kampanje. S druge strane, javna komunalna poduzeća imaju monopolski položaj u politici cijena komunalnih usluga, stoga se i te kako dotiču života građana.

»Primjerice, ako govorimo o republičkoj razini, od upravnih odbora PTT-a ili Aerotransporta  zahtijeva se i vrlo visoka profesionalna stručnost. Nisam siguran da su neki ljudi koji dolaze po političkom mjerilu na ta mjesta uopće upoznati što je dužnost, niti se profesionalno time bave. Međutim, oni upravo dolaze iz razloga koje sam rekao, što proturiječi jednom deklarativnom opredjeljenju, koje osobito Demokratska stranka uporno zagovara od kada je na vlasti i prije toga – o profesionalizaciji državne uprave. Znači, ako se mijenja garnitura na vlasti u Skupštini Subotice to ne mora značiti da će direktori, predsjednici ili članovi upravnih odbora određenih poduzeća automatski morati biti smijenjeni, ukoliko zadovoljavaju stručne kriterije. To bi bila neka vrsta profesionalizacije, međutim to je jedno od tih verbalnih opredjeljenja koje je daleko od prakse kao nebo od zemlje«, kaže Goati te dodaje, kako ne vjeruje da će se u tom smislu bilo što skoro promijeniti. 

»Ne vjerujem da će tu išta brzo ići. Sigurno je da će, osobito mislim na lokalne razine, na vlasti biti uglavnom nestabilne koalicije, jer tu sudjeluju i grupe građana, nemojte zaboraviti. One imaju pravo izlaziti na izbore, a to su vrlo nestabilne grupe od pet, šest popularnih ljudi koji će za male poticaje, rekao bih, mijenjati svoje stranke i neki puta biti tas na vagi koji će promijeniti strukturu skupštine i dati koalicijsku moć nekom drugom partneru. Dakle, to je vrteška koja će se u 160 i nešto općina Srbije neprestano vrtjeti i mi ćemo imati neprestanu smjenu onih koji dolaze na vlast i koji odlaze, a skupa s njima i prateću ‘prtljagu’ onih koji koriste od vlasti određene materijalne, i to neki puta vrlo, vrlo opipljive materijalne privilegije. Ali to je život. Vjerojatno će se to nešto malo usporiti kada se čitav stranački politički sustav Srbije na neki način uspori, stabilizira. Ali to nisu stvari koje možemo očekivati sutra, to su stvari čija se dužina mjeri godinama, možda čak i desetinama godina. To nije utješno, ali jednostavno je istinito«, kaže Goati.

S. Mamužić