Arhiv tekstova

Darko Vađina, radnik iz Plavne

Dopunjujemo se radom u poljoprivredi

 

Već nekoliko godina radim u vodoprivrednom društvu »Dunav«, čije je sjedište u Bačkoj Palanci. Imao sam sreću uposliti se u tvrtki koja i danas, u vrijeme gospodarske krize, uspješno posluje. Zadovoljan sam plaćom koju ostvarujem, a i isplata je redovita. Oženjen sam i imam dvoje djece. Supruga još nema stalno zaposlenje, a troškovi života su visoki, te kućni proračun dopunjujemo dodatnim radom u poljoprivredi. Ipak uspijevamo solidno živjeti i osigurati nama i djeci sve što je potrebno. Nažalost, to kod mnogih u našem mjestu nije slučaj, mnogi su ostali bez posla, a neki ga ne mogu niti naći. Zahvaljujući redovitim mjesečnim primanjima naša egzistencija nije upitna, a život uspijevamo dobro organizirati i pokraj toga što mi je posao terenski i poprilično udaljen od Plavne. U svakom slučaju nemam problema s prijevozom jer mi tvrtka priznaje i te troškove.

Marko Jerković, radnik iz Sonte

Žao mi je što unucima ne mogu pružiti više

 

Radim u srednjoj tehničkoj školi u Apatinu na mjestu ložača. Danas ne možemo govoriti o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu svojima plaćama. Kriza je duboka, a bojim se da, iako političari govore drugačije, još nismo dotakli dno. Plaći se uopće više niti ne radujem. A i kako ću, kad znam da je već unaprijed potrošena. Stalno se govori o racionalizaciji, cijena rada je na jako niskoj razini, plaća mi nije ni za dinar viša no što je bila prije nekoliko godina. Pogledajte samo koliko su za to vrijeme poskupjeli kruh, struja, voda, porezi, takse, suvišno je sve i navoditi. Kad sve poplaćamo supruzi i meni ostaje vrlo malo za život, tako da nam puno znači sve ono što sami uzgojimo u svojemu dvorištu i u svojemu vrtu. Žao mi je samo što unucima ne mogu pružiti više, jer oni su naš život, naša budućnost. 

Damir Šimunov, profesor tjelesnog odgoja iz Bačkog Monoštora

Proračun pune iz džepova građana

 

U odnosu na ranija vremena, plaće u prosvjeti su dostigle solidnu razinu. Međutim, u odnosu na današnje troškove života, njihova vrijednost se gubi. Iako političari stalno govore o mjerama štednje, te iste mjere primjenjuju se samo na naša osobna primanja. Struja, voda, živježne namirnice, porezi, takse, ogrjev, nafta i naftni derivati poskupljuju maltene bez kontrole. Država u nedostatku ekonomski gledano zdravih izvora prihoda proračun puni svim mogućim zahvatanjima u džepove svojih građana. Tako i pokraj na prvi pogled solidne plaće, ne mogu razmišljati o nekim komotnijim izlascima, o kupovini boljeg auta, pogotovo ne o ljetovanjima ili zimovanjima. Standard nam je drastično srozan i mislim da će trebati jako puno vremena da kao pojedinci dođemo na pozicije na kojima smo bili do prije dva desetljeća.

 

Marko Barat, čuvar iz Srijemske Mitrovice

Nedovoljno za osnovne potrebe

 

Zaposlen sam  na određeno vrijeme kao čuvar-portir u srijemskomitrovačkoj bolnici. Kako još živim u roditeljskoj kući, dio primanja dajem za zajedničke troškove dok ostatak pokriva moje osnovne troškove. Smatram da je moja plaća, kao i većina plaća u Srbiji, dovoljna samo za osnovne potrebe. Još uvijek ne mogu niti pomišljati o samostalnom životu gdje bih morao plaćati kiriju ili kupovinu nekog vozila, što je normalna stvar za mlade zaposlene u Europi.

 

Ana Kujundžija, farmaceutkinja iz Srijemske Mitrovice

Možemo priuštiti manje nego prije dvije godine

 

Suprug i ja smo zaposleni u privatnim tvrtkama gde je plaća ista već dulje vrijeme, bez obzira na inflaciju i skok vrijednosti eura. Ako promatramo plaću prema količini eura koje možemo za nju kupiti, kupovna moć je prilično manja nego prije dvije godine. Za razliku od cijena proizvoda koje prate rast eura, plaća velike većine zaposlenika nije pratila taj rast. Živimo u obiteljskoj kući gdje dio naših primanja odlazi na zajedničke troškove, dok za ostatak primanja ne možemo priuštiti neke stvari koje smo mogli prije dvije godine.

 

Anketu proveli: Dario Španović, Zvonimir Pelajić i Ivan Andrašić