Arhiv tekstova

Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala najvažniji je zadatak u Srbiji danas i to ne dvoji više nitko, ali kakva je budućnost te borbe? Kako sada stvari stoje, ne piše nam se dobro, smatra kriminolog dr. sc. Dobrivoje Radovanović, profesor Pravnog i Defektološkog fakulteta u Beogradu, te 20 godina direktor Instituta za kriminologiju u Beogradu. »Nitko ne može likvidirati organizirani kriminal onda kada se on formira. Država je to mogla uraditi 1992. ali nije i više nema šanse za to. Sada se još jedino može postići da organizirani kriminal ne utječe bitno na donošenje zakona i da ne vlada državom«, kaže Radovanović. Budućnost je, smatra on, u decentralizaciji, depolitizaciji, regionalizaciji i neposrednom izboru tužitelja, predsjednika općina i svih važnih čimbenika u lokalnim zajednicama. Pod hitno se mora promijeniti i zakon po kojem ministar policije može jednim telefonskim pozivom zaustaviti kazneni progon bilo koga, ako mu to ne odgovara.

Profesor Radovanović, koji inače na fakultetu predaje predmet psihologija kriminala, gostovao je u prošlu subotu na tribini Agore, na kojoj se razgovaralo o organiziranom kriminalu i korupciji. Drugi uvodničar bio je vijećnik Skupštine grada Subotice u prethodnom mandatu Mirko Bajić, poznat prije svega po svojim pokušajima javnog razotkrivanja korupcionaških afera u gradu. Bajić je, ovom prigodom, rekao kako se u međuvremenu »opametio«, te je građanima poručio da ukoliko znaju za neki slučaj korupcije ili organiziranog kriminala, a nisu sigurni da će tužiteljstvo ili policija odraditi svoj dio posla, bolje odustanu od iznošenja informacija u javnost. 

 

Kriminalci u funkciji 

države i obratno

 

Postoji teza da organizirani kriminal u jednoj zemlji stvara tajna policija te zemlje, a ta se teza u Srbiji fantastično može pratiti i dokazivati, smatra Dobrivoje Radovanović. 

»Srbija je početkom 90-ih godina pozvala sve ovdašnje kriminalce koji su operirali u Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Norveškoj, da dođu i spase Srbiju od napada svih koji je mrze, da dođu kršiti sankcije UN-a, da ratuju po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu, a sve za interese Srbije. Zauzvrat im je dala potpunu zaštitu od kaznenog progona, pravo da likvidiraju svoje protivnike, da rade što hoće, dala im je pristup sivim emisijama novca, poslovima s akciznom robom, naftom, cigaretama. Mnogi su to iskoristili, mnogi su formirali svoje garde i specijalne jedinice. Danas kad u nekim političkim strankama pričaju o demokraciji, treba ih podsjetiti što su radili prije 15 godina s tim svojim gardama. Koliko su zla nanijeli vlastitom narodu. Oni su krivi za svakog mrtvog čovjeka, bilo koje nacionalnosti«, kaže Radovanović. 

On dodaje kako je Srbija 90-ih godina postala udžbenički primjer enormnog kriminala, a onda je vlast shvatila kako i sama može švercati naftu i cigarete, koristiti sive emisije novca, piramidalnu štednju i slično. Bilo je to vrijeme ubojstava, razbojstava, blokada granica, ogromnog šverca koji je išao šleperima, brodovima i zrakoplovima, a sve je vodila država, odnosno ljudi iz državnog vrha. Tih se godina moglo preko noći postati milijunaš. Bilo je dovoljno, podsjeća profesor Radovanović, biti u krugu onih koji mogu od Narodne banke dobiti 1 milijun maraka, zamijeniti ih na ulici za 6 milijuna dinara, koliki je bio ulični tečaj, i onda tih 6 milijuna dinara u Narodnoj banci zamijeniti za 6 milijuna maraka, koliki je bio službeni tečaj. Tako su neki postali tajkuni i oni su danas, tvrdi Radovanović, nositelji kapitala u Srbiji. 

»Ako biste sad pokušali to rušiti, rušili biste ekonomske temelje kapitalizma. Svi bogataši počeli su kao kriminalci, prije nego što su postali poslovni ljudi. Srbija je tako postala leglo kriminala i ništa se nije moglo uraditi bez političkog vrha. Tako se sve odvijalo dok vođe kriminala nisu shvatile da i same mogu formirati političke stranke i preuzeti vlast. Dijelove te politike imamo i u parlamentu«, kaže Radovanović, koji vjeruje kako su izvori kriminala i danas u političkim strankama.

»Zašto nema borbe protiv korupcije? Zato što je glavni izvor u političkim strankama i javnim poduzećima, gdje stranke smještaju svoje ljude. Ogroman se novac prebacuje političkim strankama i danas kriminal ima utemeljenje u tim strankama«, smatra Radovanović.

 

Je li unosno biti na vlasti

 

Mirko Bajić je, nakon dvije godine šutnje, na Agori prvi put priznao kako je svojevremeno bio »naivan«, te je sebe usporedio s Don Quijoteom u borbi protiv vjetrenjača. 

»Poslije 5. listopada 2000. naivno smo povjerovali da će doći do promjena«, objašnjava Mirko Bajić. »Odmah je uslijedio šok, pali smo u nesvijest kad smo čuli kako je za prvog načelnika u borbi protiv organiziranog kriminala u Beograd otišao načelnik subotičkog MUP-a. Odjednom više ništa nije bilo važno, sve je trebalo odšutjeti.«

On dodaje kako je u Subotici svaka prijava za korupciju istražena i utvrđena, ali nikada ništa nije procesuirano, ili je procesuirano tako da zastari. Bajić zaključuje kako bi naziv teme mogao biti i – je li unosno biti na vlasti, te nudi i odgovor: Jest.

»Organizirani kriminal ima svojstvo da se oblikuje tako da nije kriminal, nego – korištenje vlasti«, kaže Bajić. 

Z. Perušić