Arhiv tekstova

Član nevladine organizacije »Protego«, a po zanimanju trenutačno taksist, Zdenko Štricki objektivom svog fotoaparata uspio je »uhvatiti« nesvakidašnje fotografije Subotice, koje se u ovoj reportaži nalaze pred vama.

»Svakodnevno vozeći taksi prolazim gradskim ulicama i uviđam gotovo svaku promjenu koja se na njima događa, ili, što je gore, ne događa«, kaže Zdenko Štricki. »Puno godina se nije ništa događalo, a sada se odjednom puno toga dešava, što se mnogim našim sugrađanima baš i ne dopada. S obzirom da sam bio u prilici vidjeti kako se sve to radi u mnogim drugim sredinama, primjerice u susjednoj Mađarskoj koja bi nama po kulturološkoj razini trebala biti najbliža, nameće se zaključak kako osnovni problem nastaje prilikom organizacije posla i naobrazbe ljudi koji bi trebali biti involvirani u to. U suprotnom, kako se na mojim fotografijama može vidjeti, dolazi do izraženog nemara prema okolici u kojoj živimo.«

 

KONTRASTI

 

»Svojim fotografijama nastojim ukazati na određene posljedice i razlike koje bi mogle itekako biti važne u razlikovanju Subotice od ostalih sredina. Nažalost, u životnoj svakodnevici ne obraćamo pažnju na te razlike, niti ih dovoljno njegujemo, već ih svjesno uništavamo. Vođeni tim primjerom svjedoci smo nestajanja brojnih starih kuća namjesto koji se podižu suvremene zgrade tipa 4+1, koje same po sebi, arhitektonski gledajući, nemaju nikakve vrijednosti. Uzmimo recimo Nušićevu ulicu, koja se nalazi u strogom središtu grada, u kojoj su ostale još svega 2-3 stare zgrade, a namjesto nekadašnjih, starih građevina, »ušunjale« su se nove i tog nekadašnjeg dijela grada jednostavno više nema. Argumenti suvremenih graditelja zasnivaju se na koncepciji suvremenog stila, stila prema kojemu svaka zgrada sliči jedna drugoj, što je opet prava arhitektonska katastrofa. Ostaje pitanje – treba li nama, u budućnosti, takav grad?

Putujete li Europom, primjerice po Njemačkoj, možete vidjeti kako svaki grad ima i svoj tzv. alt stadt (stari grad) koji se poglavito ne dira i ostaje onakav kakav je zatečen u svom vremenu.

Na starim zgradama i objektima stavljaju se pločice s povijesnim podacima kojima se nastoji očuvati njihova društvena vrijednost, osobito kada su u pitanju građevine stare nekoliko stotina godina. Ponovno se nameće još jedno pitanje: »Odakle nama pravo da te stare građevine jednostavno ‚zbrišemo‘ s lica zemlje? Osobno mislim kako je to, prije svega, neodgovorno prema budućim generacijama. Sjetimo se samo što se dogodilo sa starim građevinama u Ulici Vase Stajića, koje su nedavno doslovno nestale za manje od 24 sata.« 

NARUŠENO SREDIŠTE GRADA

 

»Na sreću, subotički ‚stari grad‘ još uvijek postoji i sliči nekadašnjoj izvornoj gradskoj jezgri, ali su tijekom proteklih desetljeća u njega dosta neuspješno inkorporirane zgrade poput Radničkog sveučilišta, Socijalnog, Robne kuće Centar i nekadašnjeg Standarda, i mislim kako je to već u određenoj mjeri poprilično narušeno. Nije problem ukoliko je grad velik, poput Beča, pa ‚uleti‘ neka zgrada koja se na određeni način može uklopiti u postojeću arhitektonsku cjelinu. Ali mi nemamo veliko središte grada i prostora za tako nešto, imamo svega nekoliko ulica najuže gradske jezgre poput Korza, Štrosmajerove ili Ulice Braće Radić. Najbolje i najprikladnije rješenje, po mom mišljenju, bilo bi proširenje središta i to na potezu od Radijalnog puta sve do Prozivke. Dokaz ove tvrdnje se ogleda i u kvalitetnom rješenju novoga parka na Prozivci, koji posjećuje i sve više ljudi koji ne žive na Prozivci, jer objektivno gledano mnogo ljudi je u posljednjim godinama izgubilo interes za dolaženje u strogi centar grada. Kako će sve to izgledati u daljnoj budućnosti našega grada, ostaje nam da vidimo, ali ja ću i dalje nastaviti svojim fotoaparatom bilježiti kadrove nestajanja jednog vremena«, zaključio je priču o gradu i subotičkim građevinama Zdenko Štricki.

Dražen Prćić