Arhiv tekstova

Slike, ali i druga umjetnička djela u vojvođanskim rimokatoličkim crkvama i samostanima nalaze se u prilično lošem stanju, a građa o njima je neobrađena, ocijenio je, među ostalim, doktorand povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Dušan Škorić na prošlotjednom znanstvenom kolokviju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata govoreći o temi »Barokno slikarstvo XVIII. stoljeća u samostanima i rimokatoličkim crkvama u Vojvodini«. 

»Umjetnine su u očajnom stanju«, kaže Dušan Škorić. »Krovovi nekih crkava prokišnjavaju, materijal se čuva po župnim dvorovima, sakristijama ili pak magazinima gdje su uvjeti izuzetno loši. Također, postoje kronike samostana i župa pisane rukom, koje bi također trebalo spasiti i prevesti s latinskog na neki živi jezik«, dodaje on.

 

Nepostojeći mehanizam zaštite

 

Veliki problem predstavljaju i krađe ovih umjetnina, koje se događaju i dan-danas. Katolička crkva bi, po Škorićevom mišljenju, trebala uložiti veći napor da se otuđena djela, za koja je poznato gdje se nalaze, vrate u njihov posjed. On napominje kako, s jedne strane, župnici nisu dovoljno educirani o vrijednosti umjetničke baštine, a s druge strane, mimo onoga što se nalazi u muzejima, ne postoji mehanizam zaštite te baštine, prije svega od strane Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika.

»Neke crkve i samostani su formalno stavljeni pod zaštitu i tu je kraj priče. U Zavodu dalje brinu o zaštiti samo ako im se plati. A neka djela u crkvama i samostanima su na europskoj razini i svaki muzej u Europi bi se ponosio njima. Inače, skoro je iz tiska izašla knjiga ‘Kulturna baština Vojvodine’, gdje je od 250 sakralnih objekata rimokatoličkih svega četiri. Ta razmjera je strašna. Pravi omjer bi bio 60 posto pravoslavnih, a 40 posto katoličkih«, navodi Škorić. 

 

Značajna djela

 

Po njegovim riječima, barokna umjetnička baština u vojvođanskim crkvama povezuje Vojvodinu s kulturnim prostorom središnje Europe. Procjenjuje se da je broj baroknih slika oko 700, a među njima ima i onih koje su djelo veoma značajnih autora. »U tom materijalu ima iznimno važnih slikara koji važe za vrhunske i njihova druga djela su izložena u muzejima središnje Europe. Među njima najznačajnija su djela Paula Trogera u crkvi u Čoki, Felixa Leichera u Ečkoj, slika iz bivšeg franjevačkog samostana u Somboru iz ruke Paula Kronawettera, zatim slike Ferenza Falconera i njegove obitelji u Futogu, nepoznatih majstora iz Sanada…«, napominje Dušan Škorić.

 

Evidentiranje baštine

 

Na znanstvenom kolokviju je, među ostalim, konstatirano kako bi prvi korak u očuvanju ove baštine bio njezin kompletan popis, kao i da bi na toj zadaći, u suradnji s Katoličkom crkvom, trebale raditi meritorne institucije. Jedan takav projekt, doduše samoinicijativan i donekle volonterski, već se provodi, a realiziraju ga djelatnici Gradskog muzeja u Subotici.

»Nije nam to obveza, ali smo samoinicijativno krenuli u projekt popisivanja umjetničke crkvene baštine u Vojvodini i u tomu imamo potporu Crkve«, kaže za HR jedna od sudionica toga projekta restauratorica Zsuzsana Pap Korhecz. »Počeli smo 2007. i nastojimo obići svaku, pa i najmanju crkvu u Vojvodini, te popisati i fotografirati sve što se od umjetničkih djela u njoj nalazi. Neka minimalna sredstva za to pribavljamo putem natječaja. Dosad smo obradili oko 60 crkava, a restaurirane su tri slike. Za početak obilazimo crkve u Bačkoj i Banatu, a kasnije ćemo i u Srijemu. Ovaj naš rad će biti osnova za daljnje proučavanje te umjetničke baštine«, objašnjava Zsuzsana Pap Korhecz.  

Povjesničarka umjetnosti i viša kustosica Gradskog muzeja u Subotici Olga Kovačev Ninkov ukazala je na činjenicu da se ovom tematikom donedavno nitko nije bavio, kao i na problem nepostojanja kadra koji bi ovo umjetničko područje adekvatno istražio. »Povijest umjetnosti je na ovim područjima relativno mlada znanost, a poslije Drugog svjetskog rata ona se bavila isključivo suvremenom umjetnošću. Promjene se dešavaju tek 90-ih godina prošloga stoljeća. Ovim stvarima se moraju baviti ljudi od struke, a jedan od problema je to što nemamo dovoljan broj povjesničara umjetnosti«, rekla je Olga Kovačev Ninkov.

Projektom Dušana Škorića i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata »Barokno slikarstvo XVIII. stoljeća u samostanima i rimokatoličkim crkvama u Vojvodini«, koji je dobio djelomičnu potporu Ministarstva kulture Republike Srbije, planira se stvaranje realnije slike stanja toga dijela umjetničke baštine Katoličke crkve. Doktorat Dušana Škorića će po završetku projekta biti publiciran u Zagrebu, a u planu je izložba u Beogradu i Zagrebu na kojima bi bio predstavljen dio toga kulturnoga blaga iz pokrajine.

 

D. B. P.