Arhiv tekstova

Posredno i neposredno

 

Premda nas aktualni ministar za ljudska i manjinska prava uvjerava da i elektorski izbori za nacionalno-manjinska vijeća imaju isti legitimitet i demokratski kapacitet kao i neposredni izbori, s približavanjem izbora postaje vidljivo kako ipak ima neke razlike. Naime, iako su u principu elektori,  koji su trebali sakupiti po 100 potpisa, demokratski predstavnici tih ljudi na Elektorskoj  skupštini, ostalo je nejasno, vjerojatno i za one koji su dali svoj potpis, za što su u stvari dali potpis. Nitko od zainteresiranih strana, niti hrvatske stranke i udruge, niti grupa građana koje podupire Demokratska stranka, nisu izišli u javnost niti sa svojim kandidatima za buduće dužnosnike u Hrvatskom nacionalnom vijeću, niti s programima za novi mandat. I dok se u nacionalnim zajednicama koje idu na neposredne izbore uveliko vodi kampanja, predstavljaju se kandidati za vijećnike i daju programska obećanja, na elektorskim izborima će liste biti kandidirane i programi predstavljeni tek na sam dan održavanja Elektorske skupštine. 

I dok će u nedjelju, 6. lipnja, preko 400 tisuća pripadnika nacionalnih manjina imati priliku izaći na izbore i dati svoj glas kome žele i tako oblikovati nova tijela manjinske samouprave, sudbina ovoga tijela hrvatske (kao i makedonske i slovenske) manjine u rukama je elektora. A kako se priča po kuloarima, te ruke baš i nisu tako sigurne pa se do posljednjeg trenutka ne zna tko će za koga dati svoj glas. Bije se bitka za svaki glas, ali ne kao u drugim nacionalnim zajednicama – kandidiranjem najboljih i najuglednijih članova te zajednice, niti programskim obećanjima što i kako će činiti. Bitka se u ovom slučaju vodi za elektore, a obećanja i pogodbe nisu javne već uglavnom privatne prirode. A to ipak više sliči trgovini nego demokratskim izborima.

J. D.