Arhiv tekstova

U prepunim prostorijama Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu, 20. svibnja je otvorena treća samostalna izložba slika Marije Vojnić pod nazivom »Poetika tavankutskog piska«, kojom se ova voditeljica slamarske sekcije HKPD-a »Matija Gubec« iz Tavankuta, sela nadomak Subotice, prvi put svojim radovima predstavila glavnom gradu Hrvatske.

Riječ je o autentičnoj naivnoj umjetnosti u tehnici slame ponikloj na sjeveru Bačke u sastavu narodne umjetnosti bunjevačkih Hrvata, prožetoj posebnom poetikom koju uvjetuje sam materijal. A slama je oduvijek bila jedan od zaštitnih znakova ravnice, oda životu, poetika, sentiment i nostalgija ravnice, vedrina i lepršavost prepuna svjetla što se iz samog sunca pretočilo u krhku bit slame. Slike su nastale pletenjem i građenjem reljefnih oblika u kombinaciji s linearnim nizanjem i apliciranjem slame na podlogu, a oslikavaju čudesan spoj mašte i realnosti, sanjanog i pomalo zaboravljenog prizora ravnice, salaša, bunjevačkih običaja. Osim tradicijskih slamarskih ostvarenja Marija Vojnić je izložila i svoje slike u drugim uobičajenim slikarskim tehnikama – ulje na platnu, suhi pastel i akvarel, koje se također odlikuju romantičnim koloritom, inzistiraju na figurativnosti i stoje na razmeđi poetske realnosti i naive. 

Izložbu »Poetika tavankutskog piska« otvorili su u ime organizatora predsjednik Hrvatske paneuropske unije Pavo Barišić i njegova zamjenica Nevenka Nekić, te predsjednik i zamjenik predsjednika Udruge za potporu bačkim Hrvatima dr. Stjepan Skenderović i Naco Zelić.

 

Slike rađene u tehnici slame

 

Pavo Barišić je u uvodnoj riječi naglasio neprocjenjiv značaj njegovanja tradicijske kulture, poglavito u sadašnjem trenutku globalizacije svijeta i skorog ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, čuvajući na taj način vlastiti identitet u zajedništvu »europske obitelji naroda«, multietničkom okruženju jedinstva u različitosti. 

»Jedan sam od malog broja živih sudionika vremena kada je grupa slikara amatera 1961. godine, osnovala u Tavankutu Likovnu koloniju Grupa šestorice. Ubrzo su im se pridružile slikarice naivke Marga Stipić i Cilika Dulić te već poznata pletilja kruna i ornamenata od pšenične slame, rađenih za proslave žetvenog običaja Dužijance i u Žedniku i u Subotici, Ana Milodanović. Sljedećih godina u rad Likovne kolonije uključile su se i druge slamarke – Teza Milodanović, Kata Rogić, Đula Milodanović, Mara Ivković Ivandekić, Anica Balažević, Teza Vilov, Matija Dulić, Rozalija Sarić i druge«, prisjetio se Naco Zelić, i dodao kako se nakon kraćeg zastoja u radu Likovne kolonije, koja je u to vrijeme djelovala kao sekcija KUD »Matija Gubec« u Tavankutu pridružile i nove slamarke, među kojima Jozefa Skenderović, Marija Dulić, Đurđica Orčić, Nedeljka Šarčević i autorica zagrebačke izložbe Marija Vojnić.

»Marija Vojnić je rođena 1948. godine u Tavankutu, gdje je završila osmogodišnju školu, a njen talent za crtanje otkrio je nastavnik Ivan Jandrić i uputio je u Novi Sad u Školu za primijenjenu umjetnost, koju je završila 1968. godine. Marija je zatim radila u subotičkom Dekoru kao grafički dizajner i uključila se i u rad likovne sekcije ‘Matija Gubec’ te izlagala u Subotici i u drugim gradovima na skupnim izložbama. Godine 1972. ostvarila je prvu samostalnu izložbu u Subotici. Bila je članica likovne sekcije pri Radničkom sveučilištu u Subotici, a potom u HKC-u ‘Bunjevačko kolo’. Godine 1987. uključuje se u slamarsku sekciju pri Matiji Gupcu te ostvaruje niz nastupa i osvaja zapažene nagrade. Drugu samostalnu izložbu postavlja 2006. godine u Subotici i izlaže slike u tradicionalnim tehnikama, kao i one rađene u tehnici slame», kratko je autoricu Zagrepčanima predstavio Naco Zelić, uz napomenu kako je ovo njena treća samostalna izložba i ujedno prva u glavnom gradu Hrvatske. 

 

Raznolikost tematskih krugova

 

Nevenka Nekić je, govoreći o slikama Marije Vojnić, rekla kako autorica, ostajući u figurativnoj i donekle naivnoj maniri, u vlastitosti likovnog rukopisa i stišanoj strasti, njeguje unutar raznolikosti tematskih krugova posebnu nostalgiju za ljudima i prostorima iz kojih se udaljuje život. 

»Emocionalno uzdrhtala poseže za lirikom doživljaja slike koju uzdiže na gnomski jezgrovit prikaz i transcenira ga u prostoru gdje i gledatelj postoji u mitskim zaumnim lokacijama. Sve može biti tema njenog kreacijskog sna, svaki ures na šlinganoj suknji, stari vrč, đuga, koji si u djetinjstvu nosio na polje risarušama i risarima, zdjela jabuka, kruh na stolu ili panorama salaša na kraj puta je ujedno i početak. I sve to autorica želi podijeliti s drugima«, rekla je Nevenka Nekić i zaključila: »Tko god se rodio i proveo barem djetinjstvo u tom slatkom paorskom raju prepunom ne samo uznositosti nego i tuge i poniznosti, osjetio beskraj i samoću ravnice, doživio zalaz sunca iza njišućih glava suncokreta, stao na trag tihog impulsa tajne života, ugledao kako u prozoru gori rumena lampa, a u sjeni ponio zauvijek likove svojih milih, stajat će pred ovim slikama i poželjeti da uđe u njihov prostor. On ne nudi samo likovnu dimenziju, on je empatija, vjera u smisao života koja oduvijek postoji«.

U glazbenom dijelu programa otvaranja izložbe nastupio je Pere Ištvančić svirajući na tamburi obrade starih bunjevačkih pjesama, a izložba ostaje otvorena do 20. lipnja ove godine.

Zlatko Žužić