Arhiv tekstova

Mjesto Gabrić, 20 kilometara jugoistočno od Subotice, još prije dva desetljeća bilo je malo, privlačno i živopisno naselje ugodno za život i privlačno za posjetitelje sa strane. Danas je Gabrić selo starih ljudi, bez gotovo ikakve infrastrukture i bez minimalnih uvjeta za opstanak: nema škole, nema ambulante, nema prodavaonice, nema kavane, nema kioska. Za bilo kakvu potrepštinu, čak i za kruh, mještani su prinuđeni odlaziti u obližnje Bikovo, ili pak do grada. 

U selu nema više niti Agrokombinata, u kojem je većina Garbrićana zarađivala za život. Bila su to, kažu oni, dobra vremena. Zlosretnom privatizacijom Agrokombinata, u suštini njegovim zatvaranjem, život u selu kao da je stao. Mladi su se, jedan po jedan, odselili, novi nisu dolazili, a one koji su ostali, njih oko 300, godine pritišću. 

Naselje Gabrić je, prema predaji, osnovao jedan od trojice braće Gabrić još prije više od tri stotine godina i to je najistočnije naselje bunjevačkih Hrvata. Mnoge su obitelji s tim prezimenom kasnije živjele u selu. Poslije Drugog svjetskog rata u naselju se gradi agrokompleks, zbog čega se dio salaša ruši, a njihovi se stanovnici raseljavaju u okolicu, gdje dobivaju druge salaše i zemlju. Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao radnici i stručnjaci u Agrokombinat na Gabriću dolaze doseljenici različitih nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine, te iz Srbije. Mjesto tako mijenja etničku strukturu, ali se nastavlja razvijati i napredovati. Važno je željezničko čvorište, te trgovačko središte za poljodjelske i stočarske proizvode. Bio je otkupnim mjestom za žitarice i živu stoku, poglavito svinje, radi čega su se pokraj željezničke postaje izgradila skladišta. Razvoj je trajao sve do 90-ih godina, kada Gabrić počinje gubiti utrku. Zatvaranjem Agrokombinata postupno se zatvaraju i škola, ambulanta, kavana i prodavaonica, a jedno vrijeme početkom XXI. stoljeća mještani nemaju čak ni javnu telefonsku, niti vodovodnu mrežu. 

Možda i zbog toga, upravo je područje između Gabrića i 5 kilometra udaljenog Oroma nova »spasonosna« lokacija za Regionalni deponij, čija je gradnja prvobitno bila predviđena u ataru Verušića, ali su se mještani pobunili. Stare obitelji na Gabriću teško da će imati snage organizirati prosvjede tog tipa.  

Z. Perušić