Arhiv tekstova

Došlo je vrijeme da se prevrednuje cjelokupan opus Ante Jakšića i njegov prinos hrvatskoj književnosti u Vojvodini, a sukladno tomu i u matičnoj hrvatskoj književnosti - ocijenio je književnik i urednik nakladničke djelatnosti Hrvatske riječi Milovan Miković na književnoj večeri posvećenoj Anti Jakšiću, koja je u utorak, 25. svibnja, održana u Bačkom Bregu u organizaciji tamošnjeg Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Silvije Strahimir Kranjčević«.

Milovan Miković je istaknuo kako će u tom kontekstu biti neophodno sakupiti sve Jakšićeve neobjavljene rukopise, prirediti ih za tisak, a nakon toga započeti s pripremom za objavljivanje izabranih, ili možda i cjelokupnih djela Ante Jakšića. »U ovom bi zamašnom pothvatu, uz upućene pojedince, trebale sudjelovati i hrvatske institucije. Bilo bi lijepo kada bi se sve ovo moglo ostvariti do proljeća 2012., kada bismo 22. travnja bili dužni obilježiti stogodišnjicu rođenja Ante Jakšića«, rekao je Miković.

 

Briga zajednice

 

Ante Jakšić je svoju književnost posvetio svojim roditeljima, mjestu i narodu, te je važno da se njegova djela čitaju i da ljudi u selu znaju tko je on bio, naglasio je ovom prigodom Joza Kolar, počasni predsjednik HKPD-a »Silvije S. Kranjčević«. »Mi smo prije nekoliko godina podigli spomen-ploču na njegovoj rodnoj kući«, podsjetio je Kolar. »Nažalost, ta se kuća nalazi u nezavidnom stanju i mi u društvu se zalažemo da se ona kupi ili obnovi. Mislim da hrvatska zajednica ne bi smjela dopustiti da se ta kuća uruši. Ako se nađe sredstava za njezinu kupnju ta bi kuća mogla poslužiti kao prostor za muzej posvećen Anti Jakšiću i njegovoj porodici, ali i našem selu. Njegova posljednja želja je bila da bude pokopan u Bačkom Bregu, što je i učinjeno. Članova njegove obitelji praktički više nema u Bačkom Bregu i zato imamo veliku obvezu voditi računa o njegovoj kući i grobu. Članovi našeg društva ne bi nikada smjeli zaboraviti Antu Jakšića«, poručio je Joza Kolar dodavši, kako se HKPD »Silvije S. Kranjčević« priprema za obilježavanje 100. obljetnice od rođenja Ante Jakšića. 

 

Sjećanje na književnika

 

Mještanin Marko Gorjanac sjeća se Ante Jakšića, kada je dolazio u rodni Bereg.  »On mnogo znači za naše selo«, kaže Gorjanac. »Mi stariji još nešto znamo o njemu, ali ovi mlađi malo znaju, zato je dobro podsjetiti se, baš kao večeras, na njegovo djelo. Inače, ja posjedujem njegov roman ‘Šana se udaje’ i još jedan njegov naslov«.

Učenica osmog razreda Osnovne škole »Moša Pijade« u Bačkom Bregu Milica Lerić, koja je skupa s Vanjom Forgić ovom prigodom kazivala stihove Ante Jakšića, kaže kako mladi imaju vrlo malo informacija o poznatom književniku iz njihova mjesta. »Za Antu Jakšića sam čula u selu i čitala o njemu u novinama. Znam gdje se nalazi njegova rodna kuća. A što se tiče mojih prijatelja, mislim da oni ne znaju puno o tomu.  Mislim da bismo trebali više znati jer je on iz našeg sela, a bilo bi dobro i kad bismo čitali knjige koje je on napisao«, kaže mlada Milica Lerić. 

Ante Jakšić (Bereg, 22. travnja 1912. – Zagreb, 30. studenoga 1987.) bio je pjesnik, pripovjedač, romanopisac i dramski pisac. Objavio je 12 knjiga pjesama, četiri romana (od kojih je najpoznatiji »Šana se udaje« iz 1943. godine), zbirku pripovijedaka (»Povratak u djetinjstvo«) i nekoliko novela. Radove je objavljivao u mnogim listovima i časopisima, i drugoj periodici, primjerice u »Bunjevačkom kolu«, »Rukoveti«, »Subotičkoj Danici«, »Subotičkim novinama«, »Klasju naših ravni« i dr. Bio je član Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda, Društva književnika Hrvatske, član Uredništva književne revije »Marulić«, a uredio je knjige tridesetak pjesnika - »Za blagdanskim stolom«.

U rodnom selu završio je šest razreda pučke škole (1924.) i pošao na bravarski zanat, ali ga ubrzo napušta i odlazi u sjemenište koje biskup Lajčo Budanović otvara u Baču. Kao sjemeništarac privatno polaže četiri razreda u subotičkoj gimnaziji. Peti i šesti razred pohađa u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koju vode isusovci u Travniku. Sedmi i osmi razred gimnazije, s velikom maturom, završio je u Somboru (1932.). Potom odlazi u Zagreb, gdje studira slavistiku na Filozofskom fakultetu. Postavši profesorom hrvatskog jezika i književnosti, predaje u Travniku, na Badiji kod Korčule, zatim u Tuzli, Osijeku, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu, Gospiću, Subotici, Karlovcu i Zagrebu. Umro je u Zagrebu, a pokopan je u rodnom Beregu. 

 

D. B. P.