Arhiv tekstova

Na fotografiji snimljenoj daleke 1882. godine u Senti nalaze se sestre Ilona i Eta Vojnich, snimljene u vožnji dvosjednim biciklom. Šturi podaci zabilježeni na poleđini ovog više od 128 godina staroga, rariretnoga fotosa kazuju još samo podatak da su bile članice Atletskog kluba Zenta. Dvosjedni bicikli se danas mogu vidjeti gotovo isključivo na nekim revijalnim događanjima i promotivnim manifestacijama, ali su zato klasični modeli, posebice danas u vremenima sve jače ekonomske krize, ponovno sve atraktivnije i financijski najisplativije prijevozno sredstvo. 

A, kada smo već kod davne prošlosti, iz koje datira ova lijepa fotografija, evo malo i podataka o razvoju biciklizma na ovim našim prostorima, koji upravo datira iz vremena kada je i nastao snimak pred vama.

 

NASTANAK BICIKLIZMA

 

Prema dostupnim povijesnim zabilješkama bicikl je nastao negdje u 19. stoljeću, ali se ne zna tko ga je i kada izumio u ovom današnjem obliku. Ipak, opće je poznato kako se kao prvi vozač bicikla  spominje izvjesni njemački barun Carl von Drais, koji je još 1817. godine upravljao svojevrsnim biciklom na guranje. S druge strane, model koji je unaprijedio James Starley 1885. godine uzima se kao prototip suvremnog bicikla. Važno je napomenuti kako su svi modeli do 1888. godine, kad je škotski izumitelj John Dunlop patentirao pneumatske gume, bili voženi na drvenim ili metalnim kotačima, što je umnogome otežavalo vožnju i predstavljalo svojevrsnu neudobnost za vozača ili vozačice kakve su bile, primjerice, sestre Vojnich. Ali želja za unapređenjem i razvojem prijevoznih sredstava, te sportski duh, bili su iznad svake neudobnosti.

Prvo velosipedsko društvo u tadašnjoj Srbiji osnovano je 23. prosinca 1884. godine u Beogradu (prvi predsjednik društva bio je Milorad Terzibašić), a jedan od osnivača bio je i kasniji sveučilišni profesor i akademik Đorđe Nešić, koji se u svojim mlađim danim natjecao s najboljim europskim biciklistima onoga doba i bilježio brojne pobjede u Rusiji, Francuskoj, Austriji i Poljskoj, gdje je na utrci u Lodzu pobijedio tadašnjeg svjetskog šampiona Nijemca Lehra. Prvo službeno biciklističko prvenstvo Beograda održano je 15. lipnja 1896. godine, a iduće 1897. godine i prvo prvenstvo Srbije voženo na stazi Beograd-Smederevo-Beograd. U to vrijeme beogradski biciklisti nastupali su i na utrkama koje su organizirane u Zagrebu, Subotici i Velikom Bečkereku (današnji Zrenjanin). Zanimljivo je spomenuti kako je 1898. godine na putu Niš-Beograd upriličena nesvakidašnja utrka između biciklista i konjanika, na kojoj su trijumfirali konjanici, što bi u današnje vrijeme bilo apsolutno nezamislivo.

 

BICIKLIZAM U SUBOTICI

 

Prvi subotički biciklistički klub zvao se  Achiles, a najpoznatiji biciklist tog vremena bio je Miklos Matković. Na utrci Budimpešta-Košice pobjednik je bio glasoviti subotički pionir sporta i olimpizma Lajos Vermes, koji je umnogome pridonio razvoju biciklističkog sporta na subotičkim prostorima. Naravno, zbog za ono vrijeme izuzetno visoke cijene bicikla (200 ondašnjih forinti) mali broj Subotičana je sebi mogao priuštiti ovaj prijevozni luksuz, prema nekim dostupnim povijesnim podacima svega je bilo stotinjak vlasnika prvih velosipeda. Postoji zabilježena zanimljivost kako je izvjesni Đuka Đukić, u nemogućnosti kupovine sam napravio drveni model i vozio se skupa s vlasnicima pravih željeznih »koturača«, kako je tada glasio domaći naziv za bicikl. Taj drveni model čuva se danas u Gradskom muzeju u Subotici, kao autentična uspomena na vrijeme prvih službenih biciklističkih utrka na Palićkoj olimpijadi, o čemu je 1892. godine pisao i subotički list Neven.