Arhiv tekstova
21.05.2010
Vijesti
Elektorski izbori u Subotici, Pančevu i Beogradu
Osim Hrvata, nacionalna vijeća će putem elektorske skupštine birati još Slovenci i Makedonci. Elektorske skupštine će za hrvatsku nacionalnu manjinu biti održane u Subotici, za makedonsku nacionalnu manjinu u Pančevu, a za slovensku nacionalnu manjinu u Beogradu.
Ozračje nesigurnosti
DSHV je uputio priopćenje za javnost u kojem upozorava da je 7. svibnja 2010. godine bio zadnji rok za dostavu ovjerenih 100 potpisa građana hrvatske nacionalnosti koji podržavaju pojedine elektore i da su neugodno iznenađeni činjenicom da Ministarstvo nije izašlo s popisom elektora niti nakon više dana od tog roka.
»Indikativno je da smo do tog datuma svakodnevno bili informirani o broju podnijetih zahtjeva, a od toga datuma iz dana u dan dobivamo odgovor da ćemo možda sutra dobiti informaciju. Ovakvo stanje je kod članstva i simpatizera DSHV-a unijelo određeni strah, počinje se javljati ozračje nesigurnosti i zabrinutosti da je na djelu manipulacija, jer je teško naći opravdanje da Ministarstvo nije bilo u mogućnosti priopćiti brojku elektora koji su podnijeli ovjerene potpise za svoju kandidaturu, jer se radi o svega 205 osoba koje su dobile suglasnost da mogu sakupljati potpise za svoju kandidaturu. Drugo je pitanje koliko je ispravnih i koliko je ispunilo sve tražene zahtjeve, ali se i tu otvara prostor za manipulacije«, navodi se u priopćenju te apelira na Ministarstvo da odmah objavi broj dospjelih zahtjeva za elektore i koliko od njih ispunjavaju sve uvjete za elektore, kako bi se održavanje elektorske skupštine za novi saziv hrvatskog nacionalnog vijeća moglo odvijati na legalan način.«
Pismo Rodoljubu Šabiću
Direktor NIU »Hrvatska riječ« i potvrđeni elektor za izbor HNV-a Ivan Karan uputio je pismo povjereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljubu Šabiću u kojem se upozorava da je time što nije stavljen na uvid javnosti popis kandidata za elektore koji su dobili ovlast za prikupljanje potpisa stvorena mogućnost i da pojedinci koji nemaju ovlast prikupljaju potpise ili da prikupljaju potpise prije nego li im je ovlast izdana. Prema Karanovom mišljenju trebalo bi poništiti sve elektorske prijave u kojima su potpisi ovjeravani bez ovlasti Ministarstva. Isto tako Karan smatra da je prikupljanjem potpisa nakon roka koji je zakonom predviđen prekršen Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina i dovedena u pitanje legalnost izbornog procesa. Karan je mišljenja da bi trebalo poništiti sve elektorske prijave u kojima su potpisi potpore elektorima ovjeravani nakon 6. svibnja te je uputio zahtjev Šabiću da u skladu s njegovim ovlastima utječe na Ministarstvo za ljudska i manjinska prava kako bi odmah stavili popis kandidata za elektore koji su podnijeli potpune prijave na službeni sajt, kao i prijave u kojima je trebalo uraditi ispravke i dopune.
Pismo je upućeno 17. svibnja.
Tomislav Žigmanov, bivši član Izvršnog odbora HNV-a
Potrebna je zbiljska ravnopravnost hrvatskih građana
Mislim da je u pitanju sljedećih nekoliko stvari. Prvo, treba nastaviti s poslovima pravne izgradnje HNV-a i definiranja procedura, kako u dijelu razmjene informacija i podnošenja inicijativa, tako osobito u segmentu donošenja odluka, s obzirom na složenu strukturu, različita tijela, veliki broj ljudi i teritorijalnu disperziranost sudionika. Drugo, kadrovski profilirati HNV na način koji će omogućiti kvalitetno, kompetentno i jedinstveno djelovanje glavnine dužnosnika i tijela Vijeća. Treće, na temelju postojećih platformi izgraditi jasni programski okvir rada koji će biti usmjeren na potrebe i interese ovdašnjih Hrvata, napose u područjima obrazovanja, kulture, informiranja i službene uporabe jezika. Njega bi morala pratiti i projekcija dinamike rada za kraće vremensko razdoblje. Četvrto, treba osigurati funkcionalnost institucije, što pretpostavlja reguliranje međusobne obaviještenosti ključnih ljudi, koordinaciju i sinkronizaciju aktivnosti na relaciji predsjednik, dopredsjednici, predsjednik IO, članovi IO, odjeli/odbori, Ured, vijećnici. Peto, mora se također pristupiti sustavnom kadrovskom osposobljavanju kako samih vijećnika i dužnosnika, tako i ljudi koji kao uposlenici rade u Uredu. Šesto, valja osmisliti strategiju komunikacije s javnošću, pri čemu se treba radikalno poboljšati komunikacija prema vani, s ciljem veće vidljivosti hrvatstva u srbijanskoj javnosti. Sedmo, trebalo bi se pristupiti pravljenju programskog okvira za odnose i suradnju HNV-a spram postojećih institucija i organizacija u hrvatskoj zajednici u Srbiji, pri čemu se moraju razlikovati one političke, informativne, kulturne i one koje rade na planu obrazovanja. Sa svakim segmentom valjalo bi uspostaviti stalnu komunikaciju te koncipirati određenu vrstu programske osnove za suradnju, dakako bez paternalističkog ili odnosa ovisnosti, s ciljem da se poveća opseg i kvaliteta konzumacije manjinskih prava od strane građana hrvatske nacionalnosti.
Slično prethodnome, treba napraviti programski okvir za odnose i suradnju s državom Srbijom i njezinim tijelima – od republičkih, preko pokrajinskih do lokalnih samouprava (samo glede onih u kojima žive Hrvati), i drugim nacionalnim vijećima, kako bi se postojeći problemi s kojima se suočava hrvatska manjinska zajednica, napose u području obrazovanja, počeli rješavati na obostrano zadovoljstvo. Normativno i sadržajno nastojanje ovdje se mora okupljati u postizanju zbiljske ravnopravnosti hrvatskih građana i dostizanju ostvarenosti manjinskih prava kod tzv. starih manjina. Kao i prijašnja dva, mora se sačiniti programski okvir za odnose i suradnju glede Republike Hrvatske i njezinih tijela na terenu (Veleposlanstvo u Beogradu i Generalni konzulat u Subotici), budući da oni svoje postojanje ovdje legitimiraju, među ostalim, i skrblju o nama, a što nema uvijek djelatne i učinkovite ishode.
Volio bih vjerovati da je veliki broj elektora posljedica povećanja istinskog interesa za boljitak ovdašnjih Hrvata, no znajući za dosadašnje prinose i djelovanje pojedinih elektora i političkih stranaka u kojima oni djeluju, koje se posve nenadano okrenuše i Hrvatima, kao i način na koji su postali elektori, strahujem da iza toga stoji golo politikantstvo i želja za vlašću, za čije ishode nisam siguran da sežu dalje od discipliniranja hrvatske zajednice i prateće simulacije hrvatstva. Pa ipak, još bih više volio da sam glede navedenoga posve u krivu.
Josip Pekanović, vijećnik i bivši predsjednik HNV-a
Prepoznati interese svih Hrvata
Glavna zadaća Hrvatskog nacionalnog vijeća nakon izbora treba biti disperzija hrvatskih institucija izvan Subotice. Najveća kočnica u intenziviranju aktivnosti HNV-a proizlazi iz nastojanja pojedinih dužnosnika Vijeća da se hrvatske institucije zadrže u Subotici. Kao da nekakav ‘strah od gubitka kontrole’ marginalizira Hrvate u Srijemu i Beogradu, gdje živi veliki broj pripadnika naše manjinske zajednice. Kako bi se što veći broj Hrvata uključio u rad naše zajednice, svojevremeno sam predložio da se rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu otkupi s namjenom da postane Dom vojvođanskih Hrvata u kojemu bi urede imalo naše Vijeće, kao i političke stranke, Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ, Hrvatsko akademsko društvo i kulturno-umjetnička društva iz Petrovardina i Novog Sada. Ovaj je projekt dobio potporu u javnosti, HNV je također usvojio prijedlog ovog projekta, ali dolaskom novih dužnosnika na čelo HNV-a 2007. godine, aktivnosti za rješavanje ovog pitanja su stale.
Jedna od važnih aktivnosti HNV-a je područje obrazovanja na materinjem jeziku. Pedagoški fakultet u Somboru je ponudio otvaranje odjela na hrvatskom jeziku, suglasnost je dalo i mjerodavno ministarstvo, ali su i ovaj projekt zaustavili pojedini dužnosnici HNV-a iz Subotice, uz obrazloženje kako će se ovo pitanje riješiti na Učiteljskom faklutetu na mađarskom jeziku u Subotici, no, do sada nije ništa urađeno. Sombor je ‘dao’ više dužnosnika HNV-a, ali eliminirani su jedan po jedan, jer su bili prijetnja Subotico-centričnoj politici. Nadam se da će novi saziv HNV-a pronaći način da prepozna interese svih Hrvata u Vojvodini.
Lazo Vojnić Hajduk, vijećnik HNV-a i bivši predsjednik Izvršnog odbora
Ulaskom političkih stranaka u HNV ništa se neće izmijeniti
Bio sam svjedokom jedne nove epohe u povijesti ovdašnjih Hrvata. Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina od 2002. godine počinje novo doba za Hrvate u Republici Srbiji. Svi smo tada bili novi: i država, i hrvatska nacionalna manjina i mi koji smo krčili put. Što smo učinili? Vrlo malo. Tada je, koristeći se metodama sile, na scenu hrvatske manjinske zajednice stupila politička stranka i bavila se kadrovskom politikom, a hrvatske interese potpuno zanemarila. Za četiri godine neprimjerenim radom čelnika hrvatske manjinske zajednice izgubili smo mnogo na hrvatskom identitetu, a dobili smo nekoliko pozicija na javnoj i na državnoj razini. Te pozicije zauzeli su politički poslušnici, a rezultati su nula. Dakle, postali smo gubitnici. Tako smo dokazali nezrelost nositi se s ulogom odgovornog vođenja zajednice. Naš narod nije zaslužio sramotu koju mu nanose njegovi predstavnici u javnom životu.
Budućnost HNV-a vidim u tome, da ne bude tako kao što je bilo do jučer. Promatrajući okolnosti oko izbora novog Vijeća ne vidim pozitivnu energiju, a politizacija Vijeća neće donijeti ništa drugo osim borbe za vlast. Ne razumijem čemu služi HNV ako su političke stranke u njemu? Politika neka radi svoj posao i neka vlada državom, narodom i participira u vlasti onoliko koliko za to dobije potporu na izborima, a HNV mora raditi sasvim nešto drugo, on mora sačuvati nacionalni identitet pod svaku cijenu, sukladno Ustavu i zakonu. Stranačko upletanje u manjinsku nacionalnu kulturu, u manjinsko nacionalno obrazovanje, u manjinsko nacionalno informiranje i u druga autonomna manjinska prava, blago rečeno, derogira temeljna prava pripadnika nacionalnih manjina koja su zajamčena Ustavom i zakonom u Republici Srbiji.
Ulaskom političkih stranaka u nacionalno vijeće, nažalost, ništa se neće izmijeniti. Novi ljudi, koji su zainteresirani biti u čelništvu HNV-a, o programu rada Vijeća nisu rekli niti riječi. Nema programa, nema vizija, nema planova kojima bi se mogla osigurati opstojnost i napredovanje zajednice, a nama članovima te zajednice dati nadu i uliti optimizma. Nema strategije za provedbu Ustavom i zakonom zajamčenih manjinskih prava, ali zato ima uvjetovanja tko gdje može biti postavljen za dužnosnika u zajednici, a tko ne smije biti ni pod koju cijenu. Traži se poslušnost, a prakticiranjem sile, kao jedinim oblikom ponašanja, naši političari volju birača pretaču u samovolju pojedinaca. Umjesto rasprave i usvajanja plana i programa rada, prvo ćemo biti svjedoci primitivne borbe za majorizaciju u Vijeću, zatim borbe za ključne pozicije u Vijeću, a potom trgovine ostalim pozicijama u upravnim odborima i voditeljskm pozicijama u profesionalnim ustanovama u našoj zajednici. Zar će to doprinijeti boljitku? Neće!
Što dalje? Sve dok se mi, pripadnici hrvatske manjinske zajednice, ne osvijestimo u tolikoj mjeri da će nas biti sramota živjeti u ovako nepravednom i neorganiziranom društvu, dotle neće biti istinskih koraka koji će promijeniti ovakvo stanje.
