Arhiv tekstova

Dobitnik najviše nagrade hrvatskog novinarstva za TV emisiju »Marija Jurić Zagorka«, koju dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo, za 2009. godinu je dugogodišnji novinar i urednik HTV-a Goran Rotim, rođeni Subotičanin koji od studentskih dana živi i nadasve uspješno djeluje u Zagrebu. Svoju drugu »Zagorku«, prva je bila 1998. godine za dokumentarni film »Mađarska – gulaš za Europu«, ovoga je puta zaslužio za uređivanje vanjskopolitičkog magazina »Paralele«, koji već drugu godinu radi skupa s kolegicom Moranom Kasapović. Uz čestitke za još jednu vrijednu nagradu struke, povod za intervju je i Rotimova kandidatura za mjesto ravnatelja Hrvatske radiotelevizije.

HR: Krovno tijelo hrvatskog novinarstva, Hrvatsko novinarsko društvo, dodijelilo vam je nagradu Marija Jurić Zagorka za najbolju TV emisiju u kategoriji televizijskog novinarstva u protekloj 2009. godini. Što za vas znači ponovno dobivanje ove prestižne novinarske nagrade?

Nagradu hrvatskog novinarskog društva u kategoriji televizijskog novinarstva dobio sam skupa s kolegicom Moranom Kasapović, za produkciju vanjskopolitičkog magazina Paralele, koja se i u drugoj sezoni emitiranja pokazala kao uspješna, kvalitetna i društveno relevantna emisija. Očito je da smo uspjeli pogoditi dobitnu formulu obrađujući vanjskopolitičke teme koje su i povezane s unutarnjim i vanjskopolitičkim temama u Hrvatskoj. Lijepo je ponovno, nakon 1998. godine, dobiti najvišu  novinarsku nagradu za TV novinarstvo koja postoji u Hrvatskoj, jer ipak je to hrvatski Pulitzer za našu televizijsku produkciju i predstavlja daljnji poticaj u mom profesionalnom televizijskom angažmanu.

HR: Dobivanje nagrade, poput naziva vaše emisije, »paralelno« vas stavlja u prvi plan medijske pozornosti zbog vaše kandidature za mjesto glavnog ravnatelja HRT-a, u trenutcima kada je već nekoliko izbornih natječaja neuspješno završilo i  Hrvatska još uvijek nema prvoga čovjeka nacionalne televizijske kuće. Kako Vi, iz pozicije jednog od ozbiljnijih kandidata za mjesto glavnog ravnatelja HRT-a, gledate na trenutačnu situaciju u svojoj matičnoj televizijskoj kući?

Trenutačno stanje za našu firmu je loše, HRT je bez glavnog ravnatelja i ravnateljstva sa stalnim mandatom i ne može zagaziti u promjene koje su nužne i koje čekaju onoga tko bude izabran na mjesto prvoga čovjeka nacionalne TV i radijske kuće u sljedeće četiri godine. Stanje se iskompliciralo, prije svega u financijskom smislu i činjenici kako je država pred donošenjem novoga zakona o HRT-u, pod egidom usklađivanja zakonodavstva sa zahtjevima Europske Unije, što je samo dijelom točno. Jer, obveza je prilagoditi zakon o HRT-u (poglavlje 8), u smislu nekih odredaba koje se tiču tržišnog natjecanja i zbog tog razloga se i zakon mora mijenjati. Od toga se krenulo, ali se usput izrodilo i mnogo drugih stvari koje s ovom osnovnom svrhom nemaju nikakve veze. Pa se tako išlo mijenjati  način upravljanja i izbora ključnih tijela za rad HRT-a, te omjera svih onih koji od rada za ovu kuću osiguravaju vlastitu egzistenciju. Riječ je ponajprije o neovisnim audio-vizuelnim producentima, glazbenim stvarateljima i mnogim drugim kategorijama djelatnika koji dobivaju određeni postotak od pristojbe HRT-a koju plaća 1,1 milijuna građana Hrvatske.

HR:  Dva ste se puta kandidirali na natječaj za izbor glavnog ravnatelja i oba puta je natječaj poništen, jer niti jedan kandidat nije dobio potreban broj glasova za izbor. Kakva je trenutačna situacija i hoćete li se i treći put kandidirati?

Prvi put na drugom natječaju za izbor glavnog ravnatelja dobio sam jedan glas od 10 vijećnika, a drugi put na ovom trećem natječaju, koji je nedavno neuspješno okončan, dobio sam pet glasova od 9 vijećnika koji su odlučivali o izboru budućeg prvog čovjeka nacionalne televizije, što je za mene osobno veliki napredak i poticaj da nastavim dalje. Nominalno, vijeće sada broji deset članova, a izbor jedanaestog člana trenutačno blokira vladajuća većina u Hrvatskom saboru, pa bi sljedeći, četvrti natječaj za izbor glavnog ravnatelja trebao biti kada ga vijeće HRT-a odluči ponovno raspisati. Običaj je bio, u prijašnjim sličnim situacijama, raspisati novi natječaj na sjednici na kojoj bi se dogodio neuspješni izbor, ali kako je ovo već treći neuspješni pokušaj, ovoga puta su osjetili vlastitu odgovornost i odlučili su na sljedećoj sjednici, koja bi trebala biti održana 24. svibnja, raspravljati o svom djelovanju i mogućnosti raspisivanja četvrtog natječaja, ali to još uvijek nije sigurno. A problem je i što aktualnom v.d. vodstvu istječe mandat 8. lipnja, pa se u svezi s tim mora nešto što prije poduzeti. Mislim da bi bilo šteta truda koji sam do sada uložio, i koji je dao rezultata kod dobivanja glasova vijećnika, te uz potporu koju sam dobio od ljudi iz kuće na Prisavlju broj 3, a i  izvan nje, u ovom trenutku odustati od još jednog kandidiranja za mjesto glavnog ravnatelja HRT-a.   

HR: Možete li čitateljima Hrvatske riječi otkriti dio onoga  što ste, u svom elaboratu  kandidature na mjesto glavnog ravnatelja, prezentirali vijeću HRT-a? 

Moj plan rada i razvoja HRT-a u mandatnom razdoblju do 2013. godine svodi se u načelu u jednu rečenicu, koja glasi: »proizvodnja i prodaja kvalitetnih programa na svim medijskim platformama«. Bez toga, bio izabran ja ili netko drugi, mislim da HRT nema budućnosti. Kvaliteta je pala, ali još uvijek postoji, no nema prodaje, a prodaja je osnova rada kako na televiziji, tako i na radiju i konačno na internetu. Marketinški prihod je pao s negdašnjih 410 milijuna kuna na lanjskih 210 milijuna kuna, što je nedopustivo i zbog toga bi netko morao odgovarati. To se u svakom slučaju mora odmah promijeniti, uz to kuću čeka i restruktuiranje, uz koje se uvijek koristi i epitet  bolno.

Činjenica je kako je na HRT-u uposleno 3670 ljudi i  kako u mnogim sektorima postoji višak uposlenika. U svojim prezentacijama sam naglasio kako ne mogu tvrditi je li višak 670 i 1670 ljudi, ali bi se to trebalo utvrditi u najkraćem mogućem roku i u jednoj normalnoj, transparentnoj zakonskoj proceduri uz dijalog sa socijalnim partnerima tj. sindikatima. Ciljevi budućeg rada i ustroja na nacionalnoj televiziji i radiju, u sljedeće četiri godine, ali i duže od toga, moraju biti jasno definirani, jer bez toga se ne može nesmetano krenuti na taj put.

HR: Prema brojnim anketama gledanosti u posljednje vrijeme, čini se kako HRT-ove pojedine emisije i programi koji se emitiraju u udarnim terminima gube bitku s rivalskim TV postajama. Je li problem u nedostatku kvalitetnih kadrova?

Ima više nego dovoljno kvalitetnih i stručnih  kadrova, no tu se problem ogleda u dvjema stvarima. Jedna je kvaliteta programa koju mogu dizati stručni ljudi na ključnim pozicijama u zajedničkoj suradnji svih uposlenih djelatnika. To mora biti orijentir i mora se postaviti teza: »Što ja mogu učiniti za kuću, a ne što ona može učiniti za mene«, što je bio slučaj u posljednje 54 godine na TV-u, odnosno 84 godine na radiju. Taj radikalni zaokret sukladan modernim tržišnim vremenima se mora postaviti na taj način. S druge strane, na pitanje gubi li HRT tržišnu utrku s takozvanom konkurencijom, odgovor bio mogao biti dvojak. I da i ne. Kolegama iz konkurencije su jedino bitni marketinški rezultati gledanosti u populaciji od 18 do 40 godina starosti, što je izravno vezano uz prodaju oglasnog prostora i animiranje oglašivača, dok je i nama, naravno, to bitno, ali su nam bitne i sve druge skupine gledatelja. Jer naš target je cijela Hrvatska, a naš signal se može pratiti gotovo u cijelom svijetu, izuzev srednje i južne Afrike, uključujući pokrivenost i u Australiji, Americi i većem dijelu Azije.

HR: Sukladno nazivu vaše emisije »Paralele«, kako biste komentirali jednu malu paralelu između HRT-a i britanskog BBC-a, naravno samo u konkretnim segmentima obavljanja posla javnog, nacionalnog medijskog  servisa?

Što se tiče BBC-a, on je uzor mnogima u Europi i treba biti, što je posve razumljivo. Od ovog britanskog medijskog giganta posuđujem samo njihovu krilaticu: »fewer, bigger, better«, koju je definirao njihov odjel za strateško planiranje kao smjer u kojemu BBC kreće u sljedećih nekoliko godina. Jer, i BBC je zahvatila recesija u posljednjih nekoliko godina i oni su primorani učiniti određene korake u sanaciji. S druge strane, BBC je sustav koji ima godišnji prihod od 6 milijardi funti, što prevedeno u naše okvire iznosi skoro pola proračuna države Hrvatske, pa je u tom smislu iznimno teško na bilo koji način uspoređivati se. Glede rada javnog medijskog servisa HRT jest i  mora biti bolji servis nego što je to danas građanima Republike Hrvatske i svima onima koji nas  gledaju u okruženju. HRT mora jednostavno biti lider, i u tom smislu može i mora promijeniti svoje ponašanje. Po meni bi to bilo manje licencnog programa, a više domaćih kreativnih ideja i sadržaja.

Odmah da naglasim kako nisam protiv sapunica, njih treba i dalje biti, ali uz veći stupanj angažiranosti i upošljavanja tehničkih kapaciteta sustava HRT, te suradnju na komercijalnoj osnovi s kreativnim kadrovima koji na takvim sapunicama rade u vanjskim produkcijama.. Puno više dokumentarnog i igranog programa, i znakovito više koprodukcija, kako s javnim, tako i s komercijalnim sustavima unutar Europe i svijeta. Sve je to dio strategije koja će se morati primjenjivati u budućnosti, naročito kroz dvije godine kada bi Hrvatska trebala postati dijelom ujedinjene Europe, a HRT biti jedna od 28 takvih javnih, nacionalnih medijskih servisa.

HR: Program HRT-a je iznimno gledan u Srbiji, i to ne samo među hrvatskim stanovništvom, i prema mnogim anketama spada u iznimno relevantan izvor medijskih informacija na ovim prostorima, no čini se kako Hrvati s ove stane Dunava nemaju baš previše medijskog prostora u emisijama Hrvatske radiotelevizije.

O konkretnim temama i povodima za te i takve teme ne bih ovdje raspravljao, ali na žalost ili na sreću, u Bosni je mnogo više povoda za rasprave, nego što ih ima u Vojvodini. Što se tiče gledanosti HRT-a u zemljama neposrednog okruženja, naši su programi na drugom ili trećem  mjestu gledanosti u Srbiji, BiH,  Sloveniji, Makedoniji, Crnoj Gori, što je velika stvar, uzimajući u obzir okolnost kako, primjerice, u Sloveniji i Makedoniji, hrvatski jezik nije baš izjednačen s razumijevanjem domicilnog jezika, kao što je to slučaj u ostalim bivšim republikama zajedničke države. Sve to nam govori kako se svi ovi podaci moraju i trebaju adekvatno iskoristiti u bliskoj budućnosti razvoja sustava HRT-a, kako u marketinškom, tako i u svakom drugom smislu.

HR: Sve se više govori o ponovnom pokretanju još jednog, trećeg programa HRT-a. Možete li nam reći nešto više o tom projektu vaše televizijske kuće?

Postoji namjera pokretanja trećega programa koji bi bio kanal na kojemu bi se emitirale vijesti i informativni program, a sve je to sada u sklopu strategije digitalnog razvoja Republike Hrvatske koji je donijela Vlada,  definirano usvajanjem dva multipleksa (A i B), a upravo multipleks A bi sa svoja tri digitalna kanala otvorio prostor Hrvatskoj televiziji za pokretanje tri specijalizirana kanala, dok bi ostatak išao na slobodno tržište, što znači da bi u budućnosti medijski etar Hrvatske imao desetak televizijskih kanala uključujući i javne i komercijalne televizijske kuće.  

HR: S televizijskih tema, vratimo se na tren u diplomatske vode u kojima ste nekoliko godina vrlo aktivno sudjelovali na ovim našim prostorima i potom se ponovno vratili novinarstvu. Spada li diplomacija u »zaključeno poglavlje« vaše profesionalne karijere, ili možda budućnost donosi novi nastavak?

Ne mislim se vraćati u diplomaciju i to poglavlje moga života je završeno. Bilo je lijepo, trajalo je dvije godine, od toga četiri predivna mjeseca u Subotici u konzulatu koji sam 14. siječnja 2000. godine i osobno otvorio i započeo rad u njemu. Toj priči je kraj. Uz diplomaciju, imao sam još jedan životno-profesionalni angažman izvan novinarske profesije kojom se bavim cijeloga života. Bilo je to 2007.-2008. godine, kada sam u Atlantic grupi, privatnoj hrvatskoj multikompaniji koja se bavi proizvodnjom hrane i dodataka hrani, obavljao dužnost generalnog tajnika, a zapravo je to mjesto direktora korporativnih komunikacija. I jedno i drugo iskustvo mi je bilo vrlo dragocjeno za nastavak mog daljnjeg profesionalnog angažmana u novinarskoj profesiji, jer sam imao prilike izravno uvidjeti kako iznutra funkcioniraju državni i poslovni sustavi, što je, primjerice, izuzetno korisno u ovoj kandidaturi za mjesto glavnog ravnatelja HRT-a.

HR: Na koncu, koliko je po vašem mišljenju važno da osoba koja se kandidira za mjesto glavnog ravnatelja nacionalne televizijske i radijske kuće, bude iz redova novinarske struke, a ne iz upravljačkih struktura?

Često se u ovim našim prisavskim krugovima provlači teza da glavni ravnatelj ne bi trebao biti novinar, niti bilo koja osoba iz reda kreativnih zanimanja, nego bi to trebao biti menadžer koji  će isključivo upravljati cijelim sustavom i neće se, niti po zakonu, miješati u program. Ako se vrh HRT-a doživljava kao transmisija države koja će provoditi naloge države ili ekonomski zainteresiranih skupina, onda su ti ljudi u pravu. Ja to ne vidim tako, jer onaj tko će iskreno i pošteno voditi ovu kuću u boljem smjeru ne smije biti ničija transmisija, izuzev transmisija interesa publike za koju postojimo i radimo, te zaposlenika HRT-a, koji u dobroj vjeri trebaju stvarati najbolji program u Europi. Zagovaram da je dobro da ta osoba bude novinar ili redatelj, ili bilo koji drugi čovjek iz branše koji itekako dobro  poznaje sustav kuće i koji itekako dobro zna kako se taj finalni proizvod stvara. Za mene je to jednostavno neodvojivo jedno od drugoga, jer je riječ o proizvodu koji se prvo mora kvalitetno stvoriti,  a potom i prodati.