Arhiv tekstova

Nepunih mjesec dana od kako su se prvi put susreli u Zagrebu, mladi vojvođanski Hrvati organizirali su prošle nedjelje i drugi susret u prostorijama Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata i Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, u Ulici grada Vukovara 235. 

Naime, nakon što su se mladi podrijetlom iz Vojvodine, koji sada žive u Republici Hrvatskoj, i studenti hrvatskih sveučilišta iz Vojvodine bolje upoznali i otvoreno progovorili o konkretnim i praktičnim problemima s kojima se susreću u novoj sredini, ali i iskazali iskrenu namjeru razvijanja međusobnog prijateljstva i pomoći jedni drugima u novim životnim okolnostima, odlučili su svoja druženja nastaviti s konkretnim aktivnostima po vlastitom izboru. 

Kako bi ti redoviti susreti bili zanimljivi i privlačni, prije svega njima samima, odlučili su organizirati seriju predavanja o zaslužnim Hrvatima koji su ostavili dubok trag u hrvatskoj povijesti, a koji su, izravno ili neizravno, povezani s Vojvodinom. Prvo u toj seriji predavanja održano je 16. svibnja, o jednom od najznačajnijih hrvatskih političara koncem XIX. i početkom XX. stoljeća, vođi Hrvatske seljačke stranke Stjepanu Radiću. 

Predavanje je organizirala studentica šeste godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu Mirela Stantić, a ideju su sa zadovoljstvom prihvatile sve tri udruge vojvođanskih Hrvata u Hrvatskoj: Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata, Udruga za potporu bačkim Hrvatima i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, koje su uz Klub studenata Hrvata iz Vojvodine bile i organizatori predavanja.

O znamenitom političaru koji je autor legendarne izjave »Ne idite kao guske u maglu« i koji je zbog svog snažnog utjecaja na Hrvate na ovim našim prostorima izgubio život u atentatu u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, govorio je povjesničar i sociolog Mario Bara, rođen u Somboru. Osnovnu školu polazio je u Imotskom, Stanišiću i Somboru, a srednju u Somboru. Studij povijesti i sociologije (2002.-2007.) završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je od 2008. polaznik poslijediplomskog doktorskog studija sociologije. Zaposlen je na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. 

Bara je još tijekom studija započeo s istraživanjima povijesti i identiteta hrvatskih etničkih skupina u Vojvodini i Mađarskoj, a bio je i suradnik »HIV+«, glasila studenata Hrvata iz Vojvodine u Zagrebu. Za rad »Drugi narodni preporod bačkih Hrvata 1918.-1941.« nagrađen je 2006. godine Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Znanstvene, stručne i popularne članke o Hrvatima u Vojvodini objavljivao je u časopisu Pro tempore (Zagreb), Časopisu za suvremenu povijest (Zagreb), Godišnjaku za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica) Leksikonu podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca (Subotica), Glasniku Pučke kasine (Subotica) i Zovu Srijema (Zagreb). Od 2009. član je uredništva Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca i Godišnjaka za kulturu vojvođanskih Hrvata. 

Domaćin i koordinator ovog susreta bio je dr. Luka Štilinović, a nazočni su bili i zamjenik predsjednika Udruge za potporu bačkim Hrvatima Naco Zelić, predsjednik Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata Zvonimir Cvijin i predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Mato Jurić.

Drugi organizirani susret mladih Hrvata iz Vojvodine završen je prigodnim domjenkom i druženjem uz dogovor da se nastavi kontinuitet ovakvih okupljanja, a za sljedeći susret usvojen je prijedlog Branke Skenderović da se organizira grupni obilazak Zagreba i razgledanje djela kipara i restauratora Neste Orčića.

Zlatko Žužić