21.05.2010
Duh koji oživljava
Već smo u prošlom broju razmišljali o otajstvu koje Bog čini u čovjeku. Uistinu, ako pratimo crkvenu godinu, ona je uvijek iznova prilika i za duhovnu obnovu. Ciklus blagdana je kao neki duhovni »menü« koji čovjeku pomaže na životnom putu. Ovih dana smo u velikoj Devetnici Duhu Svetom. Za kršćane je to jedina »naređena« devetnica od samoga Isusa Krista. On je, naime, poslao apostole da kroz devet dana u dvorani posljednje večere očekuju »obećanje odozgor«. Na dan Duhova rođena je Crkva. Današnja generacija – napose starijih vjernika – svjedokom je jednih »novih Duhova« kako je papa Ivan XXIII. nazvao drugi Vatikanski sabor. U ovom duhovskom broju Hrvatske riječi želio bih s vama podijeliti nekoliko duhovskih poruka i misli. Znam da časopis čitaju ne samo vjernici katolici nego i drugi ljudi dobre volje, te se nadam da će u ovim mislima naći i »hranu za dušu«.
Posebno povlašteni trenutak
Još je davno papa Pavao VI. napisao je da u Crkvi proživljavamo posebno povlašteni trenutak Duha Svetoga. Te riječi je citirao često i papa Ivan Pavao II. Pape žele reći da se ljudi predaju djelovanju Duha Svetoga, da osjete njegovu blizinu i moć, da iskuse radost što pripadaju Crkvi i sreću što ih on vodi, da mu vjeruju i u toj sili čine znakove. U Crkvi nastaju pokreti i gibanja kroz koja ljudi doživljavaju blizinu Božju i njegovo čudesno djelovanje. No, poseban znak i zahvat Duha Svetoga u Crkvi bio je Drugi vatikanski sabor. Sabor je sad već povijesno iskustvo. Tada smo ovako govorili i konstatirali: Crkva je snagom i mudrošću Duha Svetoga dobila duboki uvid u bogatstvo koje ima i u snagu koju nosi. Nastaje novi preobražaj liturgije. Latinski jezik u Crkvi posvećen već dvadeset stoljeća ukinut je, a uveden narodni. Nastale su nove reforme i obnova samostanskog, svećeničkog, sjemenišnog i vjerničkog života. Posvuda se budi i giba Božji narod u Crkvi i prema Crkvi. Na taj način čitav svijet sve više spoznaje da zaista postoji Bog i da je u Crkvi na djelu. Duh Sveti je, dakle, posebno u ovo naše vrijeme, prisutan. Vidi se to po bezbrojnim ljudima, koji se obraćaju kako kod nas, tako i u svijetu. Ljudi sve više govore o Bogu, njegova blizina je neposredna, oni su spremni na prihvaćanje svega onoga što Bog od njih traži. Međutim, ovdje moramo zastati i reći da je i to dijelom prošlo vrijeme. Sada pak, s druge strane, u svijetu se pokazuje da se čovječanstvo može spasiti još jedino silom Božjom. Duh Sveti se, dakle, pokazuje u svijetu kao neodoljiva i nezaboravljiva potreba. Ljudi mu se približavaju, nalaze putove do njega i doživljavaju na sebi ono isto što su doživljavali apostoli i prvo kršćanstvo. Doživljavaju onog istog Gospodina Isusa i njegovo vladanje svijetom, a to znači doživljavaju da ovaj svijet ima budućnost i to u Bogu.
Sposobnosti
Ako bi danas počeli čitati Sveto pismo, spoznali bi kako je to sasvim nova riječ koju do sada nismo čuli. Onoga časa kad je prihvatimo, prelazimo na Božju stranu i postajemo sposobni primiti Duha Svetoga. Počinjemo zatim moliti. Kad kleknemo ili stanemo pred Boga koji je pred nama i molimo ga da nam podari snagu svoga Duha. Možemo razgovarati s Bogom, jer nemamo samo sposobnosti tijela i psihe, nego i sposobnosti duha, a to znači sposobnosti savjesti u kojoj odgovaramo direktno Bogu, sposobnosti molitve, a to znači razgovora, komunikacije s Bogom i sposobnosti spoznaje Boga. To imamo po Duhu kojeg nam je Bog dao i koji nas je preporodio u krštenju. Imamo božansku sposobnost da razgovaramo, komuniciramo s Bogom. Duh Sveti nama i čitavom svijetu svjedoči da je Bog dostupan čovjeku, da se čudesa mogu događati, da se ljudi mijenjaju i da se kroz njih i preko njih po sili Duha Svetoga mijenja njihova okolina i cijeli svijet. Mi u svijetu nemamo samo ljudske sposobnosti, nismo prepušteni samo ljudima i samima sebi. Imamo sposobnosti koje su nadmoćnije od atomskog oružja, od svih ljudskih i nadljudskih zloba, od razaranja i beznadnosti. Ta snaga jest Duh Sveti. On je djelotvoran. On je Gospodin, a to znači da on jednako kao Isus Krist vlada svijetom, upravlja svijetom, gospodari. No, on je životvorac, što znači da stvara i donosi život i tko god hoće imati život njemu se treba obratiti. On izlazi od Oca i Sina i njemu pripada isto poštovanje i čast, isto klanjanje kao i Ocu i Sinu. I on je odvijeka govorio po prorocima, on i danas govori po novim prorocima, a to je svaki vjernik kršćanin. Zato što taj Duh Sveti djeluje i želi djelovati u nama i u svakom čovjeku svijet ima nadu i mi svi imamo divnu i sigurnu budućnost.
Tako događaj Duhova nije po naravi samo jedan događaj, nego je po svojoj naravi trajanje. Crkva prepoznaje tim danom svoj početak – rođendan – ali u Kristovom drugom dolasku vidi svoje ispunjenje. Sve to razdoblje od Duhova do konca vremena je vrijeme u kome je s nama snaga i sila Duha Svetoga. Zgodno mi je ovih dana rekao jedan prijatelj: „Kad bi ljudi i danas znali u svojoj duši, a napose u zajednici imali konklave – konzultacije s Duhom Svetim, donosili bi daleko razboritije odluke za sebe i za svoje bližnje!“