Arhiv tekstova

Početak je svibnja i sezona jagoda u punom je jeku. Slatki plodovi mame na svim osječkim tržnicama, u svim trgovačkim lancima, pa i na klupama ispred obiteljskih kuća, i unatoč još uvijek visokoj cijeni potražnja je u porastu. Kako i ne bi, jagoda je kraljica proljeća, a zbog kakvoće, bogatstva mineralima i niske kalorijske vrijednosti poželjna je na svakoj trpezi. 

Antun Poljak iz Starog Slankamena u Osijek je s cijelom obitelji došao polovicom 1993. godine. Ne baš u Osijek, već u prigradsko Cvjetno naselje koje starosjedioci zovu Livanom. 

On i žena Maja, dvoje male djece, otac i majka. Progonstvo svakom teško pada, pa je i njima, no Tuna je imao sreće i ubrzo se, već sljedeće godine zaposlio u Gradskom prijevoznom poduzeću kao elektrotehničar, gdje radi do dana današnjega, no Maja, veterinarska tehničarka, porijeklom iz Zemuna, nikako da se zaposli, pa su poput većine Slankamenaca pokušali s voćem i povrćem, ko nekad u Srijemu, i uspjelo je.

 

Plastenička proizvodnja 

 

Danas je Maja nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, malog po površini zemljišta, ali dobrog po prihodima i ostatku dohotka. Imaju tek 4 – 5 jutara zemlje, a osnova im je plastenička proizvodnja i jagode. Na otvorenom također jagode, nešto povrća i lubenice. Ta Srijemci su u Slavoniju donijeli tehnologiju uzgoja bostana. Počeli su skromno i to tek sljedeće, 1994. godine, jer došli su u vrijeme kada je povrće u punoj vegetaciji. Išli su na široku lepezu – od luka i krumpira do kupusa i rajčice, više za potrebe brojne obitelji, ali je uvijek preteklo pa su dobar dio i utržili, najčešće u vlastitom dvorištu. Kada su jagode u pitanju, počeli su s 25 sadnica, za svoje potrebe, ali su vrlo brzo došli do 2 – 3 tisuće biljaka i tržnog viška i pitali se – kako to utržiti? Tuna je našao slastičara u osječkom Donjem gradu i tako je krenulo.

»Imali smo jagode i u Slankamenu, 5 redova, onako više za nas, ali kada smo utržili prve jagode shvatili smo kako je to sladak novac, prihod koji osigurava daljnja ulaganja, pa i ostatak dohotka. Zato smo odmah prišli edukaciji, nabavili knjige i priručnike, koristili iskustva starijih proizvođača i krenuli u jagode na 2 jutra zemlje. Sam sam konstruirao i montirao plastenike, rješavao zalijevanje i prihranu i već prvih godina postigli smo odličnu kvalitetu i ranu berbu, kada je cijena jagoda na tržištu od 20 do 25 kuna. No, to nas nije zadovoljilo jer smo ‚pokrivali‘ sezonu od polovice travnja do polovice svibnja, tek 30 – 40 dana, pa smo krenuli s jagodama i na otvorenom. Zriobu smo tempirali sadnjom od druge polovice srpnja pa sve do sredine rujna, čime smo produžili sezonu berbe sve do polovice lipnja, odnosno na 60-70 dana, a količine koje danas dobivamo dosežu 4 – 5 tona«, kaže nam Tuna.

»Uglavnom jagodama bavili smo se do 2000. godine, a onda sam se upitala – pa što ću raditi kad prodamo jagode? Da ne bude zabune, u nasadu jagoda posla ima tijekom cijele godine, ali nema berbe, a samim tim niti zarade, i otada u plastenicima idemo sa salatom, mladim lukom, krastavcima, paprikom i rajčicom, tako da smo našu proizvodnju zaokružili na cijelu godinu i udvostručili zaradu. Djeca su narasla, oboje su na fakultetu pa i sredstava treba više, ali nosimo se s tim. Salate imamo i za Božić i za Uskrs, mladoga luka od Uskrsa do kasnoga ljeta, a rajčica i paprika nam stižu već početkom lipnja i imamo ih sve do Božića. Jedino lubenice više ne sadimo, jer puni su ih trgovački lanci, pa praktično više i nema one prave sezone lubenica«, kaže nam Maja Poljak. 

 

Kvaliteta je uvijek kvaliteta

 

Imali su u prvim danima problema s plasmanom, no kako kvaliteta uvijek nađe put do pravoga kupca, Poljakovi već godinama ne kubure s prodajom. A ni s naplatom, jer radi se najčešće o kešu. Dok sjedimo u hladu višnje, a pravi Slankamenci imaju višanja, trešanja, bresaka, marelica, krušaka i jabuka, sladimo se ukusnim jagodama i prepričavamo zgode iz Srijema, jer dok sam ja svirao bubnjeve Tuna je svirao bas i u KUD-u, ali i po svatovima, telefon je neprestano zvonio: Za sutra ujutro 10 kilograma…, Jel‘ može 3 kg za sat vremena…, Ne zaboravite, za sutra nam donosite 100 kg… i tako poziv za pozivom, a osmijeh na licima zadovoljnih domaćina dostatno je rječit. 

Kvaliteta je uvijek kvaliteta, kaže Tuna, ali ima tu raznih caka. Jagoda je vrlo zahtjevna, traži kalij, čak bor i kalcij, a dušika tek mrvu, jer ga uzima iz tla i baš ne trpi prihranu dušikom. Nabavlja gnojiva, najčešće organska i nešto umjetnih, ali u dosta se slučajeva sam snalazi. Elektrotehničar po struci, sam je konstruirao plastenike i montirao ih, napravio sustav za zalijevanje kap po kap, ali crijeva koja su spojena na vodu iz bunara, kojega je sam kopao, spojena su i na dodatne priključke, na posude s otopinom maslačka i koprive. Ove biljke imaju dostatno minerala i kemijskih elemenata tako potrebnih za rast i kvalitetu jagoda, ali i za zaštitu od štetnika i bolesti, pa Tuna gotovo da svoje jagode i ne tretira kemijskim sredstvima. Možda baš zato svi u Livani, pa i Osijeku i okolici znaju za jagode kod Tune i Maje.

 Slavko  Žebić