Arhiv tekstova

Stanišić se nalazi u Zapadno-bačkom okrugu i udaljen je 22 km od Sombora. Najljepši je u proljeće kad su njegove široke ulice pune rascvalog drveća. U selu se još mogu vidjeti stare »švapske« kuće koje plijene svojim fasadama.

Prvi podaci o Stanišiću sežu iz  davne 1366. godine, kad se ovo naselje zvalo Pariš. Krajem 17. stoljeća, poslije austro-turskih ratova, mjesto je opustjelo. Ubrzo je obnovljeno i u njega se naseljavaju  srpske izbjeglice i doseljenici iz Mađarske i Njemačke. Pravoslavna crkva je izgrađena 1772. i u nekoliko je navrata obnavljana. Katolička crkva je izgrađena 1815. godine. Godine 1786. selo je naselilo preko 100 obitelji njemačke nacionalnosti. Sve do 1811. godine selo je bilo podijeljeno na dva dijela – njemački i srpski Stanišić. Veliki broj naseljenih Mađara iz 1904. godine, poslije Austro-ugarske nagodbe, mijenjaju naziv sela u Ersalaš (Őrszállás). Po završetku Prvog svjetskog rata vraćeno je ime Stanišić.

Veliki broj pripadnika njemačke nacionalnosti je iseljen nakon Drugog svjetskog rata i na njihovo mjesto se doseljavaju  kolonisti iz Dalmacije, među njima i znatan broj Hrvata. Stanišić je do 1965. bio sjedište Općine Stanišić, koju su činila naseljena mjesta Gakovo, Riđica, Rastina i  Stanišić. Danas postoji težnja da se osnuje općina, ali financijske mogućnosti to ne opravdavaju. Stanišić je davne 1948. imao 7741 stanovnika, 1991. godine 5131, a po popisu iz 2002. ovdje živi 4808 stanovnika. Ovaj negativni trend je nastavljen. Od devet naroda u selu najbrojniji su Srbi. Mladi se masovno iseljavaju. Propadanjem tvrtki u Somboru  mnogi Stanišićani ostaju bez posla, a oni koji se ne bave poljoprivredom prinuđeni su ići trbuhom za kruhom.

Osnovnu školu  »Ivan Goran Kovačić« u Stanišiću pohađa oko 380 učenika. U dvorištu škole se nalazi vrtić smješten u nekadašnjem ženskom samostanu. Tu je i rukometni teren koji je uvijek pun kad igra domaća momčad, a ne pamti se izgubljena utakmica na domaćem terenu. Na ulazu u Stanišić dočekuje vas nogometni stadion koji je svjedok mnogobrojnih derbija i »ljutih okršaja« protiv susjedne Riđice. Ipak, čini se kako se najradije igraju boće-balote. Ova igra vuče svoje podrijetlo iz Dalmacije i na nekoliko terena u selu uvijek ima igrača.

Nekad davno na ulazu u Stanišić nalazio se ružan prizor, deponij. Na sreću to je sanirano i sad je tu šumica-parkić u kojem se igraju djeca. U želji da se djeci osmisli slobodno vrijeme, po selu su izgrađeni tereni za igru i kupalište Brčak. U selu djeluje nekoliko kulturno-umjetničkih društava: KUD »Dositej«, HKUD »Vladimir Nazor«, KUD »Izvor« i KUD »Ady Endre«, koje djeluje u obnovljenim prostorijama. 

  Žitelji Stanišića i okolnih mjesta rade u tvornici obuće BN BOSS Faktori i poljoprivrednom poduzeću PP Jadran. Obje su tvrtke u poteškoćama i neredovito plaćaju radnike.

   Usprkos svim nedaćama, žitelji ovog mjesta su srdačni, vole svoje mjesto i trude se popraviti kvalitetu svog života. Selo slavi svoju slavu Vodice, koja pada 19. kolovoza. Tada su ulice prepune posjetitelja.  

Savo Tadić